Izbori u Srbiji 3. aprila stvorili su više nepredvidivosti nego što rezultati sugeriraju. Iako je Aleksandar Vučić dominantno pobijedio na reizboru za predsjednika, njegova stranka izgubila je sveukupnu većinu i u narodnom parlamentu i u Skupštini grada Beograda. Općenito se očekuje da će na izbor koalicijskih partnera utjecati najvažnija odluka s kojom će se suočiti sljedeća vlada – hoće li uvesti sankcije Rusiji.
Koalicija okupljena oko Srpske napredne stranke (SNS), koju predvodi Vučić, osvojila je 120 mjesta u parlamentu, što je šest manje od ukupne većine, što je situacija kakva nije viđena od 2014. Prethodnih godina Vučić je mogao vladati bez koalicijskog partnera, ali odlučio dovesti druge stranke u vladu. Ovaj put će biti prisiljen na to.
Prije izbora, i početka rata u Ukrajini, nastavak koalicije sa Socijalističkom partijom Srbije (SPS) činio se izvjesnim. Sada se čini da su na stolu i druge opcije.
Uz SNS i SPS, u parlament su ušle i proevropske i proruske opozicione stranke. Predstavljene s dvije liste koje su prešle prag od 3 posto, proevropske opozicione stranke osvojile su ukupno 51 mjesto, dok su tri proruske liste zajedno osvojile 35 mjesta.
Rastuća očekivanja za uvođenje sankcija
Od izbijanja rata u Ukrajini, Srbija je podržala glasove protiv Rusije u Ujedinjenim narodima, ali se nije uspjela uskladiti sa sankcijama EU Rusiji. Nakon izbora pojačali su se pozivi Vučiću da poduzme korake u tom smjeru.
"Ako želite postati članica EU, a to je ono što Srbija želi, centralno je pitanje podržati vanjsku politiku EU i odgovarajuće sankcije", rekla je njemačka ministrica vanjskih poslova Annalena Baerbock na marginama Vijeća za vanjske poslove.
Grupa socijalista i demokrata u Evropskom parlamentu također je pozvala Vučića, nakon izborne pobjede, da se što prije uskladi sa sankcijama. “U suprotnom, to će imati posljedice za njezinu EU perspektivu”, stoji u priopćenju objavljenom 4. aprila.
Upitan od strane European Western Balkans očekuje li da se Srbija počne usklađivati sa sankcijama EU, Srđan Cvijić, evropski saradnik za budućnost Instituta za ljudske nauke (IWM) u Beču i član Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Evropi (BiEPAG), ocjenjuje da će Aleksandar Vučić pokušati što više prolongirati odluku.
“Vjerujem da će predsjednik Vučić veći dio ustavnog roka (otprilike četiri mjeseca) iskoristiti da prolongira formiranje nove vlade. Time će dobiti vrijeme da se odmah i potpuno ne uskladi sa zapadnim sankcijama prema Rusiji”, kaže Cvijić.
Međutim, na kraju će se morati napraviti izbor partnera. Za sada barem malo ljudi očekuje da će SNS tražiti podršku neke od proruskih opozicionih stranaka, ne samo zbog negativnog dojma koji bi to ostavilo na međunarodne partnere.
U međuvremenu su 13. aprila Zavetnici i Dveri, koji zajedno imaju 20 zastupničkih mjesta u Saboru, najavili stvaranje bloka protiv uvođenja sankcija Rusiji, za koje smatraju da je vladajuća stranka blizu uvođenja.
Važan upitnik, a možda i najveći pokazatelj buduće orijentacije Srbije, su odnosi Srpske napredne stranke (SNS) i Socijalističke partije Srbije (SPS), partnera u vlasti gotovo desetljeće.
Hoće li proruska pozicija konačno koštati vlast SPS-a?
Bivša stranka Slobodana Miloševića, koju sada vodi predsjednik Sabora Ivica Dačić, SPS je mlađi partner u svim vladama od 2008. godine, nakon što se relativno brzo oporavila od pada s vlasti 2000. godine.
U tom procesu SPS se nekoliko puta iznova izmišljao, prihvatajući, barem na papiru, članstvo Srbije u EU, kao i saradnju s NATO-om i Haškim sudom. Ipak, ostala je blizu Rusije. Ivica Dačić je tokom kampanje više puta jasno dao do znanja da je stranka protiv sankcija.
Aleksandar Vučić bio je zajednički predsjednički kandidat SNS-a i SPS-a, dok su dvije stranke na parlamentarnim i lokalnim izborima nastupile odvojeno. Socijalisti su prkosili svim očekivanjima 3. aprila, kada se pokazalo da su, naime, povećali svoj udio prvi put nakon 2012. godine, osvojivši 11,5% glasova.
Unatoč tome što se smatra jednim od pobjednika izbora, Ivica Dačić od 3. aprila gotovo je potpuno odsutan iz javnosti. Govoreći 7. aprila za RTS, Aleksandar Vučić je rekao da ga je Dačić od izbora zvao “10 ili 12 puta” i da su jednom razgovarali.
Koalicija koja je prije samo nekoliko mjeseci izgledala gotovo zajamčena, sada se očito ponovno ocjenjuje. Portal Nova je 8. aprila objavio tekst u kojem se tvrdi da Vučić “čisti” Vladu od proruskih članova te da je Dačićev položaj ugrožen. Prema članku, zapadni partneri su zabrinuti da bi SPS blokirao sankcije Rusiji.
Veze između SPS-a i Rusije daleko su od simbolične. Stranka ima kontrolu nad plinskim sektorom u Srbiji od 2008. godine, a njen visokorangirani član Dušan Bajatović obnaša dužnost generalnog direktora “Srbijagasa”, državnog dobavljača prirodnog plina.
Gotovo cijeli uvoz plina iz Srbije dolazi iz Rusije, a postoji zabrinutost da bi SPS bio prepreka diversifikaciji izvora energije, što bi se moglo očekivati i od Srbije u budućnosti, ne samo zbog navodnih financijskih koristi SPS iz njihovih dogovora s ruskim Gazpromom.
Naši sagovornici i dalje vjeruju da će SPS, suočen s mogućnošću gubitka vlasti, biti pragmatičan, piše europeanwesternbalkans.
Dušan Spasojević, vanredni profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Beogradu, ističe da se SPS u jednom trenutku distancirao od Miloševića, pa se stoga može “privremeno” ograditi i od Vladimira Putina.
On smatra da SNS i dalje nastoji održati donekle ravnotežu između Zapada i Rusije, što će ostaviti prostora da i SPS ostane u Vladi.
“SNS sada pregovara sa Zapadom o tome šta bi bilo prihvatljivo, šta je minimum koji Srbija mora ispuniti (u smislu sankcija), a onda i s Rusijom, šta je njima prihvatljivo… Slična je dinamika i na razini vlasti formiranje – ovim procesom vladajuća stranka pokušava umanjiti pregovaračku poziciju SPS-a”, kaže Spasojević.
I Srđan Cvijić smatra da se može postići dogovor.
“Nemojmo se zavaravati, bilo koja vlada Srbije, pa i ona sa SPS-om, mogla bi i htjela bi uvesti sankcije Rusiji, samo je pitanje koliko će deklarativno proruske stranke poput socijalista tražiti zauzvrat da budu dio toga, vlade”, kaže on.
Ipak, Cvijić ističe da SNS može formirati vladu i bez SPS-a, zahvaljujući tradicionalnim partnerima među strankama nacionalnih manjina, posebno Savezu vojvođanskih Mađara (VMSZ).
Odabere li saradnju samo s manjinskim strankama, Vučić bi, prema preliminarnim rezultatima, mogao osigurati potrebnih 126 glasova.
“U ovom slučaju, međutim, imat će slabiju većinu i bit će izložen nemilosrdnoj kritici u Saboru, s lijeva i zdesna”, ističe Cvijić.
Ono što dodatno komplicira situaciju je to što bi isključenje SPS-a iz vlasti na nacionalnoj razini vjerovatno značilo gubitak vlasti u glavnom gradu Beogradu, gdje SNS, također prema preliminarnim rezultatima, ne može formirati vladajuću većinu bez socijalista.
Dušan Spasojević ne vjeruje da je izgledno da će SNS i SPS koalirati samo u Beogradu, a ne na nacionalnoj razini.
“Taj bi scenarij bio prilično neobičan. Vjerovatno bi se tada trebao dogovoriti primjerice o relativno brzim parlamentarnim izborima kako bi se socijalisti vratili u Vladu. Dakle, ne čini mi se baš realno”, kaže Spasojević.
Problem za SNS je, dodaje, što nemaju druge alternative.
Međutim, i ta se pretpostavka ovih dana u Srbiji dovodi u pitanje, što ilustrira nagli porast nepredvidivosti srpske politike.
Nezamislivo: Je li moguća saradnja s pro-EU opozicijom?
Čelnik opozicione Stranke slobode i pravde (SSP) i bivši gradonačelnik Beograda Dragan Đilas posjetili su 11. aprila Predsjedništvo Srbije kako bi se sastali s Aleksandrom Vučićem i razgovarali o mogućem ponavljanju beogradskih izbora.
Situacija se smatra manjim političkim potresom, s obzirom na činjenicu da je politička scena u Srbiji posljednjih godina snažno polarizirana, pri čemu SNS s jedne strane, a koalicije SSP-a i drugih stranaka s druge razmjenjuju optužbe za umiješanost u visoke-korupcije na razini i organizirani kriminal. Posebno je Đilas godinama bio najcrnjenija javna osoba od strane provladinih medija i članova SNS-a.
Međutim, nekoliko dana nakon izbora, Đilas je javno izjavio da je spreman razgovarati s Vučićem o situaciji u Beogradu, što je Vučić ubrzo prihvatio. Istovremeno, pro-SNS mediji počeli su Đilasa tretirati kao legitimnog sagovornika, a prethodno su ga opisivali kao lopova i kriminalca.
Đilas je nakon izbora ustvrdio da SNS i SPS nemaju 56 mjesta u beogradskoj skupštini, koliko pokazuju trenutni rezultati, već samo 55, što je jedno manje od ukupne većine. Ponavljanje glasovanja na pojedinim biračkim mjestima, zbog nepravilnosti, očekuje se idućih dana.
Ako se pokaže da SNS i SPS imaju samo 55 mandata, najvjerovatnije će biti potrebna saradnja s nekom od proruskih opozicionih stranaka. Takva koalicija, tvrdi Đilas, bila bi nelegitimna. Stoga predlaže vanredne izbore u Beogradu do kraja godine.
Đilas i Vučić sastali su se u Predsjedništvu Srbije kako bi razgovarali o tom pitanju 11. aprila, a čelnik SNS-a najavio je da će stav svoje stranke iznijeti do kraja ove sedmice.
Neki, međutim, drugačije tumače susret i stavljaju ga u širi kontekst.
"Samo naivni misle da će Vučić i Đilas danas razgovarati o pitanju Beograda… Zatopljenje međusobnih odnosa ima veze samo sa nalogom Zapada obojici da Srbija treba da uvede sankcije Rusiji", tvitovao je Boško Obradović, čelnik proruskih Dveri, 11. aprila.
Iako Aleksandar Vučić i Srpska napredna stranka imaju brojke da sami uvedu sankcije Rusiji, naširoko se raspravlja o teoriji da otopljavanje odnosa Vučića i Đilasa ima veze s dijeljenjem odgovornosti za poduzimanje ovog nepopularnog koraka u Srbiji. Trenutno.
Đilas je, međutim, isključio mogućnost ulaska u Vladu sa SNS-om na bilo kojoj razini. Srđan Cvijić slaže se da je koalicija s bilo kojom od proevropskih opozicionih stranaka nemoguća.
“Smatram da je takva koalicija politički nemoguća. Ulazak u vladu s njihovom Vučićevom strankom njihovi bi birači protumačili kao pakt s “đavlom” i tako bi bio ravno političkom samoubistvu”, ističe.
Gotovo sve proevropske oporbene stranke ogradile su se od Đilasova susreta s Vučićem. U međuvremenu je medijsko zagrijavanje također bilo ograničeno isključivo na Dragana Đilasa, dok su provladini mediji nakon izbora nastavili napadati i blatiti druge pripadnike opozicije.
Srbija bi mogla biti na početku nove faze u politici zemlje ili će se detant između Vučića i Đilasa pokazati kratkotrajnim, dok SNS i SPS čine još jednu koaliciju. Šta god se dogodilo, nepredvidljivost srpske politike godinama nije bila tako visoka.
