Istraživači su otkrili da su lagane vježbe u vodi veoma uspješan metod otklanjanja niza tegoba, među kojima i hronični bol u leđima.
Nedavno kliničko ispitivanje objavljeno u časopisu "JAMA Netvork Open" otkriva da je vježbanje u vodi ne samo imalo trenutni efekat na bol i život, već je potrajao cijelu godinu kasnije, prenosi "Very well fit".
Istraživači su regrutovali 113 muškaraca i žena sa dijagnostikovanim hroničnim bolom u leđima, u rasponu od 18 do 65 godina, i podijelili ih u dvije grupe. Polovina je radila terapijske vježbe u vodi, a druga polovina neki vid fizikalne terapije.
Nakon početnog perioda studije od 90 dana, oni koji su radili vježbe u bazenu pokazali su simptome ublažavanja invaliditeta, čak i mjesecima kasnije. Takođe su prijavili niže nivoe bola, što je doprinijelo i efekatu poboljšanja sna i raspoloženja.
Novi nalazi su u skladu sa prethodnim istraživanjima koja naglašavaju prednosti vježbanja u vodi. Na primjer, meta-analiza u časopisu "American Journal of Phisical Medicine & Rehabilitation" analizirala je osam studija o efikasnosti ove vrste pokreta i otkrila da značajno smanjuje bol i povećava fizičku funkciju.
Prednosti boravka u bazenu uključuje smanjenu nosivost težine zahvaljujući bestežinskom stanju u vodi, što smanjuje privlačenje gravitacije na kičmu. Takođe prirodan otpor vode uzrokuje da mišići rade jače nego inače. Takođe velika prednost vježbanja u vodi je što eliminiše rizik od pada, što može da bude opasno za one sa ograničenom pokretljivošću.
Važnost pokreta
Iako je nedavna studija istakla prednost vodene terapije u odnosu na nekoliko vrsta fizioterapijskih intervencija, to ne znači da treba izbjegavati i fizikalnu terapiju i zamijeniti je u potpunosti sa bazenom.
Jedan od glavnih razloga efikasnosti vježbanja u vodi je lagano kretanje. Istraživači su upoređivali nježne pokrete sa modalitetima fizikalne terapije fokusirani na pasivno opuštanje.
Konkretno, grupa na fizikalnoj terapiji je primala električnu stimulaciju nerva ili termalnu terapiju infracrvenim zracima u trajanju od 30 minuta svake sesije. Nasuprot tome, oni u vodenoj grupi slijedili su rigorozniji protokol sa sesijom dva puta nedjeljno tokom 12 nedjelja. Radili su 10-minutno zagrijavanje da bi poboljšali neuromišićnu aktivaciju i 40-minutnu vežbu na do 80 odsto maksimalnog otkucaja srca.
Ali, čak i ako niste u mogućnosti da radite vježbe u vodi i dalje možete da simulirati rezultate fokusirajući se na nježno kretanje, posebno ako sastavite prilagođeni program zajedno sa fizioterapeutom ili lekarom. Čak i mala količina pokreta je korisna kada je u pitanju bol u leđima.
"Mnogi ljudi misle da se bol u leđima može ublažiti istezanjem ili opuštanjem, ali često je mnogo korisnije kretanje na pametnije i bezbolne načine", kaže doktor fizikalne terapije Kerol Mek iz Klivlenda.
Prevazilaženje straha od vježbanja
Kada se u tretman hroničnog bola u leđima uključi više kretanja, uobičajeno je da ljudi oklijevaju oko vježbanja, kaže dr Amir Mahajer, docent ortopedije na Mount Sinai u Njujorku. To je posebno tačno ako je bol u leđima možda uzrokovan bavljenjem sportom.
"Ali to je nevjerovatno važan dio upravljanja bolom. Održavanje zdravog indeksa tjelesne mase, veće mišićne mase, fleksibilnosti i pokretljivosti će dovesti do zaštićenog mišićno-skeletnog sistema. Osnova liječenja mnogih ortopedskih stanja je plan rehabilitacionog tretmana sa programom kućnih vježbi pod vođstvom ljekara", kaže dr Mahajer.
Još jedna ključna komponenta za bolje zdravlje leđa je da ostanete motivisani, dodaje on. Ljudi sa bolovima u leđima često imaju mnogo bolji ishod ako su angažovani u svom planu lečenja i voljni da redovno vježbaju progresivni i nežni pokret koji će da im povrati zdravlje.
