Vlada Kantona Sarajevo je odgojno-obrazovnim institucijama u KS dostavila "Protokol za krizno postupanju prilikom dojava bombe u odgojno-obrazovnim ustanovama u KS" ali je njegov sadržaj označen kao strogo povjerljiv.
Riječ je o dokumentu koji bi trebao osigurati sigurnost učenika i nastavnog osoblja, no vlasti su odlučile da on ne bude dostupan javnosti.
Vlada KS je na 60. sjednici održanoj 23.01.2025. godine usvojila "Protokol za krizno postupanje prilikom dojava bombe u odgojno-obrazovnim ustanovama u Kantonu Sarajevo."
Kako se navodi u dokumentu, Vlada KS naglašava da se Protokol dostavlja na ruke odgovornih lica u ddgojno-obraznovnim ustanovama koja su ujedno, Zaključkom Vlade Kantona Sarajevo, broj 02-04-2053-25/25 od 23.01.2025. godine, zadužena da osigura tajnost podataka.
"Sadržaj protokola je isključivo za internu upotrebu. Iz sigurnosnih razloga isti ne smije biti dostupan javnosti izvan institucija, odnosno odgovornih lica institucija. Zabranjeno je kopiranje, umnožavanje i distribuiranje Protokola. Potrebno je da odgovorno lica odgojno-obrazovnih ustanova osiguraju primjenu Protokola, što svakako znači da će se drugi uposlenici upoznati sa pojedinim dijelovima istog, ali se Protokol ne smije umnožavati niti učiniti dostupnim trećim licima", stoji u dokumentu Vlade KS a koje potpisuje premijer Nihad Uk.
Dalje piše da će se u slučaju otkrivanja sadržaja Protokola, protivno Zaključku Vlade, preduzeti adekvatne mjere protiv odgovornih lica u odgojno-obrazovnim ustanovama shodno pozitivnim zakonskim i podzakonskim aktima.
Postavlja se ključno pitanje, zašto je dokument koji direktno utiče na zaštitu učenika i školskog osoblja pod oznakom tajnosti?
Koji tačno zakonski i podzakonski akti opravdavaju ovu odluku i zašto roditelji, prosvjetni radnici i javnost ne mogu znati kako će se reagirati u kriznim situacijama?
Također, postavlja se pitanje eventualnih posljedica ako Protokol procuri u javnost.
Hoće li vlasti kazniti one koji ga otkriju? Da li to znači da ni nastavno osoblje ne smije javno govoriti o sadržaju dokumenta, iako su oni ključni akteri u njegovoj primjeni?
Odluka da se ovaj dokument drži u tajnosti otvara ozbiljne sumnje u njegovu suštinsku svrhu.
Ako je cilj sigurnost, ne bi li bilo logičnije da javnost bude upoznata s mjerama koje se poduzimaju, umjesto da se o njima govori iza zatvorenih vrata?
