U ovom trenutku krešenda ukrajinske krize, sve se svodi na to kakav je zapravo predsjednik Vladimir V. Putin.
U Moskvi su mnogi analitičari i dalje uvjereni da je ruski predsjednik u suštini racionalan i da njegovo ogromno gomilanje vojnika ima smisla samo kao vrlo uvjerljiv blef. No, neki također ostavljaju otvorena vrata ideji da se on iz temelja promijenio usred pandemije, pomaku koji ga je možda učinio paranoičnijim, ogorčenijim i bezobzirnijim.
Stol dug 7 metara kojim se gospodin Putin ovaj mjesec koristio kako bi se društveno distancirao od evropskih čelnika koji dolaze na pregovore o krizi simbolizira, za neke dugogodišnje promatrače, njegovu odvojenost od ostatka svijeta. Gotovo dvije godine, g. Putin se smjestio u čahuru bez virusa za razliku od bilo kojeg zapadnog čelnika, s državnom televizijom koja ga prikazuje kako većinu ključnih sastanaka održava putem telekonferencije sam u prostoriji, a čak i svoje ministre drži podalje u rijetkim prilikama kada ih lično pozove. piše The New York Times.
Nagađanja o mentalnom stanju vođe uvijek su tu, ali kako se bliži važna odluka gospodina Putina, moskovski komentatori koji se zbunjuju oko toga što bi on mogao sljedeće učiniti u Ukrajini smatraju da je neki stepen psihologije u fotelji teško izbjeći.
"Postoji dojam iritacije, nezainteresiranosti, nespremnosti da se udubi u bilo što novo", rekla je Ekaterina Schulmann, politolog i bivša članica Putinova vijeća za ljudska prava, o nedavnim javnim istupima predsjednika. “Javnosti se pokazuje da je u praktičnoj izolaciji, sa sve manjim prekidima, od proljeća 2020.
Invazija velikih razmjera na Ukrajinu, ističu mnogi analitičari, bila bi ogromna eskalacija u usporedbi s bilo kojom od radnji koje je g. Putin poduzeo prije. U 2014., podmetanje Kremlja omogućilo je ruskim snagama lišenim identifikacijskih oznaka da zauzmu Krim bez ispaljivanja ijednog metka. Proxy rat koji je g. Putin potaknuo na istoku Ukrajine omogućio mu je da negira da je strana u sukobu.
"Pokretanje rata punog razmjera potpuno nije u Putinovom interesu", rekla je Anastasia Likhacheva, dekanica za svjetsku ekonomiju i međunarodne poslove na Visokoj školi ekonomije u Moskvi. “Vrlo mi je teško pronaći bilo kakvo racionalno objašnjenje za želju za provođenjem takve kampanje.”
Čak i kada bi g. Putin uspio preuzeti kontrolu nad Ukrajinom, napomenula je, takav rat bi postigao suprotno od onoga što predsjednik kaže da želi: smanjivanje prisutnosti NATO-a u istočnoj Europi. U slučaju rata, NATO saveznici bi bili "ujedinjeniji nego ikad", rekla je gospođa Likhacheva, i vjerovatno bi rasporedili snažno novo oružje duž zapadnih granica Rusije.
Kod kuće, g. Putin je oduvijek želio projicirati auru trijeznog državnika, nadjačavajući nacionalističke vatrene u emisijama u udarnim terminima i u parlamentu koji su ga godinama pozivali da pripoji još više Ukrajine.
I dok se on predstavlja kao ruski garant stabilnosti, mogao bi se suočiti s oštrim ekonomskim preprekama zbog zapadnih sankcija i društvenih potresa ako bude žrtava na bojnom polju i među civilima. Milioni Rusa imaju rodbinu u Ukrajini.
Za sada se čini da se Rusi uglavnom slažu s narativom Kremlja da je Zapad agresor u ukrajinskoj krizi, rekao je Denis Volkov, direktor Levada centra, neovisnog anketara u Moskvi. Alarmističke poruke iz Washingtona o neizbježnoj ruskoj invaziji samo su učvrstile to gledište, kaže, jer se čini da je Zapad taj koji "izvršava pritisak i eskalira napetosti".
Ako bi g. Putin izveo kratku i ograničenu vojnu operaciju u skladu s petodnevnim ratom protiv Gruzije 2008., rekao je, moglo bi se očekivati da će je Rusi podržati.
Ali "ako bi ovo bio dugotrajan, krvavi rat, dolazimo u situaciju da je to nemoguće predvidjeti", rekao je Volkov. “Stabilnost završava.”
S obzirom na to da se takav rat mnogima u Moskvi još uvijek čini nezamislivim i iracionalnim, ruski stručnjaci za vanjsku politiku općenito vide sukob oko Ukrajine kao posljednju fazu u dugogodišnjem nastojanju g. Putina da prisili Zapad da prihvati ono što on vidi kao temeljne ruske sigurnosne brige . Devedesetih je, prema tom mišljenju, Zapad nametnuo novi europski poredak slaboj Rusiji koja je zanemarila njenu historijsku potrebu za geopolitičkom tampon zonom na svom zapadu. A sada kada je Rusija jača, kažu ti stručnjaci, bilo bi razumno da bilo koji čelnik Kremlja pokuša ponovno nacrtati tu kartu.
Fjodor Lukjanov, istaknuti moskovski vanjskopolitički analitičar koji savjetuje Kremlj, rekao je da je Putinov cilj sada "prisiliti da se ishod Hladnog rata djelomično revidira". No, on i dalje vjeruje da će g. Putin zaustaviti invaziju u punom razmjeru, umjesto da koristi "posebna, asimetrična ili hibridna sredstva" - uključujući i navođenje Zapada da vjeruje da je doista spreman za napad.
"Blef mora biti vrlo uvjerljiv", rekao je gospodin Lukjanov. A Sjedinjene Države, nastavio je, sa svojim robusnim prikazima agresivne Rusije spremne za invaziju, “nasjele su na tu igru 200 posto”.
Prema mišljenju ruskih analitičara, američki dužnosnici padaju na pretjeranu sliku gospodina Putina kao zlog genija. Budući da su prošli pokušaji gospodina Putina da pregovara sa Zapadom o kontroli naoružanja i širenju NATO-a propali, kažu oni, Kremlj je odlučio podići ulog do tačke u kojoj je njegove interese postalo nemoguće ignorisati.
"Vrlo je uspješan u korištenju negativne slike koja je stvorena o njemu kao o demonu", rekao je Dmitri Trenin, voditelj think tanka Carnegie Moskovskog centra, opisujući gospodina Putina kako kapitalizira strahove da je spreman osloboditi užasan rat. “Plan je bio stvoriti prijetnju, stvoriti osjećaj da bi se rat mogao dogoditi.”
Ali stručnjaci su i prije pogriješili. Godine 2014. g. Putin je zauzeo Krim, iako je malo moskovskih analitičara predviđalo vojnu intervenciju. A skeptici gledišta da gospodin Putin blefira ističu da je tokom pandemije već poduzeo radnje koje su se ranije činile malo vjerovatnim. Njegovo oštro obračunavanje s mrežom Alekseja A. Navaljnog, na primjer, proturječi onome što je bilo široko rasprostranjeno stajalište da je g. Putin rado dopuštao neko domaće neslaganje kao ventil za bijeg da upravlja nezadovoljstvom.
"Putin je u posljednjoj godini prešao puno rubikona", rekao je prošle sedmice Michael Kofman, direktor ruskih studija na CNA, istraživačkom institutu sa sjedištem u Arlingtonu, Va. “Ljudi koji vjeruju da je nešto ovako dramatično malo vjerovatno ili nevjerovatno možda nisu primijetili taj kvalitativni pomak u posljednje dvije godine.”
