Milijan Bocka je tokom duge i koloritne karijere igrao na raznim mjestima. Svuda je bio ljubimac publike, ali ono što je doživio u Bileći pamtiće za cijeli život.
Milijan Bocka je svuda gdje je igrao bio miljenik navijača - od Igokee i Laktaša, preko Sombora i KK Džokera pa sve do 3x3 tunira i Bileće sredinom devedesetih. Tek se rat završio u Bosni i Hercegovini, ali nije sve bilo tako jednostavno. Bilo je mnogo oružja na ulicama, ali je košarka morala da se igra.
Sa samo 19 godina otišao je u takvu sredinu Bocka i ostao šokiran. Kao neko ko je došao iz Srbije gdje rata još uvijek nije bilo, šokirale su ga neke stvari koje je vidio na ulicama.
"U Bileći nema ili te vole ili te ne vole. Ako te ne vole možeš odmah da ideš i odmah pakuješ kofere jer su ljudi jako specifični i narod je jako specifičan. Ja imam jako lijepa iskustva iz Bileće i obožavam ih. To je bilo prije 20 godina, rat se nije završio. Ja prolazim ulicom momak ide ulicom drži kalašnjikov i puca u vazduh. Prolaze dva policajca, ne hapse ga, ne smije da mu priđe niko. Ja gledam, šta rade!?", ispričao je Milijan Bocka gostujući u "Jao Mile" podkastu.
Iako visok tek nešto preko 180 centimetara Bocka je bio prava atrakcija gdje god da je došao. Imao je sjajne fizikalije i zakucavao je što je u ono vrijeme u nižim rangovima bila prava atrakcija!
"To je prvi kontakt, ja ono… J*bote gdje sam došao… 19 godina, ne znam šta mi se desilo. Dolazim u halu, hala – betonska. Tamo ti je samo kamen. Hladno u hali, a ono dole nije ni parket nego linoleum, smrt za koljena. I ja krećem tu, prva nedjelja treninga, sve super, zgotivili me ljudi ja počeo da igram. Ukradem loptu, zakucam, koševi su oni što se spuštaju sa krova. Ludilo u hali, delirijum haos, svi vrište!"
Rat je bio svjež u pamćenju stanovništva, pa su tako gostovanja timova iz drugih dijelova države znala da budu prilično rizična.
"Na zidu šta sve piše, još rat nije završen…. U jednom trenutku kreće utakmica, igramo protiv Širokog, oni su iz hrvatskog dijela Bosne. Nikad neću zaboraviti, ispod koša – vojvode! Stare srpske vojvode, sa šubarama, bradama… Igrač izvodi loptu, ovaj mu maše štapom ispred glave", prisjetio se Bocka.
Ipak ništa mu nije ostalo u sjećanju kao momenat kada se u hali na punim tribinama upalila motorna pila!
"Pali se motorna testera bez auspuha, u hali se ne čuje ništa! Ja i Baksta stojimo, igramo zajedno, ja ne čujem šta čovjek priča, stoji na pola metra od mene! Buka, 3.000 ljudi, navijača, to je haos!"
