"Obučem skafander, stavim dva para rukavica, naočale i nosim boce s kisikom direktno do crvene zone", ovako započinje svoju priču volonter u covid bolnici Novog Pazara.
Senko Župljanin za Kurir je detaljno opisao kako izgleda njegov posao te što je sve proživio dostavljajući covid bolnici kisik svakoga dana.
"Kada sam došao, u bolnici je već bilo puno pacijenata. Sobe su bile pune, puni hodnici. Ljekari su bili premoreni i iscrpljeni. Nosim boce i samo čujem šuštanje tog kisika i vapaj pacijenata koji više ne mogu izdržati bol. Osim toga, ništa. Samo tišina. Neka zla tišina...", dodaje volonter iz Srbije.
Župljanin je unatoč riziku i strahu odlučio volontirati kada je prije nekoliko sedmica eskalirala situacija s koronavirusom u Srbiji, a posebno u Novom Pazaru.
"Kad sam vidio da su bolnici potrebni volonteri, premišljao sam se što da radim. Da poslušam srce ili razum? Ako poslušam razum, ostat ću tu gdje jesam. Opasnost je velika, imam posao, kuću, ženu, djecu... Prevagnulo je srce", prepričava Župljanin.
Boce kisika koje je dostavljao covid bolnici nerijetko su težile i do 80 kilograma. Nosio ih je u rukama, na kolicima i na razne druge improvizirane načine.
"Pazar je malo mjesto. Svi se tu znaju. Odmah naspram kapele smješteni su vojni šatori, a u jednom od njih bila je i žena koju znam, zaražena koronom. Njen suprug je umro. Odvodili su dio njenog srca, čovjeka s kojim je provela cijeli život, tu preko puta nje. Dijelila ih je samo metalna zaštitna ograda, nekoliko metara samo, ali nije mu mogla prići. Bila je sama, samo suze su joj se slijevale niz lice", prepričava Senko.
Covid bolnica u Novom Pazaru sada ima oko 60 volontera. Senko ističe da su vrlo organizirani, pomažu sestrama, vojsci i ljekarima.
Prisjeća se i trenutka kada je njegov kolega dao umjetno disanje zaraženoj ženi.
"Hitna pomoć je dovezla jednu našu sugrađanku. Bila je loše. Zasićenje kisikom joj je palo na 50, 40... Donosimo je do sobe, u tom trenutku nije bilo ljekara. Dali smo joj kisik. Ona malo dođe k sebi, zasićenje kisikom joj poraste. Dok sam bio u hodniku i tražio ljekara, gospođa se pomakne i ispadne joj dovod zraka ispod nosa. Počinje se ponovno gušiti. Moj kolega, isto volonter, nije znao šta će i kako, pa joj je dao umjetno disanje, usta na usta", prisjeća se Senko za Kurir.
