Zova je cvijet koji se koristi kao lijek već desetljećima. Još je zovemo i bazgovina, baza, zovika ili aptika, a prepoznatljiva je po karakterističnom mirisu koji u proljeće prekrije livade. Zova se proslavila i kao piće jer je sok iznimno osvježavajući, blagog okusa i, za razliku od mnogih drugih sokova, ne izaziva dodatnu žeđ.
Posebno je korisno uzgajati je jer možemo iskoristiti cvijet, plodove pa čak i lišće i korijen u razne svrhe.
Kako izgleda?
Biljka ima sitne bijele cvjetove grupirane u velike štitaste cvatove. Plodovi su bobičasti. Cvjetovi i plodovi se upotrebljavaju u prehrani i medicini. Koristi se kao prevencija karcinoma i u liječenju degenerativnih bolesti, jača imunitet i ima antivirusno i antimikrobno djelovanje.
Važno je napomenuti da ima otrovno lišće, a bobice su otrovne ako se troše sirove u većoj količini, dok prerađevine od bobica manje škode zdravlju.
Ljekovita svojstva
Postoji niz oblika korištenja cvijeta pa tako možete isprobati pastile, sirupe ili kapsule, a sami možete pripraviti čaj od uz nekoliko cvjetova i vrelu vodu, kupku koja će umiriti vaše oči, kožu i respiratorne puteve te obloge koje smiruje upale i infekcije. Naravno, nemojte zanemariti tradicionalni sok od koji će biti izvrstan izvor vitamina i za djecu.
Cvjetovi su bogati glikozidima, taninima, flavonoidima, karotenima i vitaminom C. U bobicama možemo pronaći alkaloide, karotene i tanine. Bobice sadrže i organske kiseline te vitamina A, B i C. Glavni razlog ljekovitosti je u flavonoidima koje sadrži jer su oni moćni antioksidansi koji štite naše stanice od oštećenja.
Ovo su ljekovita svojstva:
Koristi u liječenju degenerativnih bolesti
Prevenira nastanak karcinoma
Sprečava gripe i prehlade
Jača imunitet
Ima antivirusno i antimikrobno djelovanje
Koristi pri upali dišnih puteva
Olakšava simptome astme
Pomaže pri peludnim alergijama
Pospješuje izlučivanje toksina iz limfnih žlijezdi
Pomaže kod akni i kožnog osipa
Djeluje kao laksativ i diuretik
Pomaže pri mršavljenju
Važno je napomenuti da ima otrovno lišće, a bobice su otrovne ako se jedu sirove u većoj količini, dok prerađevine od bobica manje škode zdravlju. Porodica ima tridesetak vrsta, a za liječenje i jelo se najviše koriste crna (Sambucus nigra) i crvena (Sambucus racemosa). Svi njezini dijelovi su ljekoviti, no najčešće se koriste cvjetovi i bobice. Pa, koliko znamo o najpoznatijim vrstama?
Crvena je listopadni grm ili nisko stablo sa uspravnim stabljikama koje narastu do 5 metara visine. Cvjetovi crvene zove su sitni, mirisni i skupljeni u do 6 centimetara duge, grozdaste cvatove koji se nalaze na vrhovima grana. Cvijet crvene zove raste istovremeno s listanjem, u aprilu i maju.
Gdje raste?
Prirodno je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, Evropi i Aziji, a staništa na tim područjima su joj šikare i svjetle šume te putevi planinskih i brdskih krajeva.
Crna zova
Crna zova je razgranjeno listopadno drvo ili grm, a visina i širina su otprilike tri do četiri metra. U prirodi raste na poljima, u šikarama, svjetlijim šumama, na obalama potoka i rijeke, a može se naći i u blizini naselja, to je samonikla biljka. Listovi izbijaju već u rano proljeće i dugi su do 30 cm te su sastavljeni od tri do sedam listića.
Cvijet
Cvjetovi zove su sitni s pet latica i imaju bijeložutu boju. Skupljeni su u velike, štitaste i plosnate cvatove. Promjer im je od 15 do 25 centimetara, a razvijaju se sve od maja pa do juna na krajevima grana.
Plodovi imaju veću važnost što se tačne prehrambene vrijednosti. Oni su crnoljubičaste boje te imaju sjajne i sočne bobe. U njima se nalaze tri koštice te sok, crven poput krvi.
