Svijet

William Burns, CIA-in špijunski master s neobičnim moćima

William Burns

William J. Burns je decenijama bio glavni akter na američkoj vanjskopolitičkoj pozornici. Sada je prikupio utjecaj koji nadilazi većinu, ako ne i sve prethodne direktore CIA-e.

Kako bi obilježili 20. godišnjicu američke invazije na Irak, direktor CIA-e, William J. Burns, stajao je u predvorju sjedišta agencije u Langleyu u Vašingtonu, i nastojao istjerati duhove predratnih obavještajnih promašaja koji opsjedaju zgradu do danas.

Obraćajući se oko 100 CIA-inih službenika 19. marta, Burns je priznao kako je agencija katastrofalno pogriješila u svojoj procjeni da Irak ima oružje za masovno uništenje. No, primijetio je, prema dvojici prisutnih, da postoji dovoljno krivice. Krivci su uključivali oholu Bushovu Bijelu kuću kao i State Department - gdje je Burns u to vrijeme služio kao viši dužnosnik - za koje je rekao da su imali neopravdano povjerenje da bi mogli poremetiti planove invazije, piše New York Times.

Zatim je Burns dodao:

"Naučili smo iz te teške lekcije." Obavještajni podaci koje su agencija i drugi prikupili o ruskim planovima da napadne Ukrajinu, rekao je, “stoje kao snažan primjer toga. To nam je omogućilo da pružimo snažno, odlučno i pouzdano upozorenje, da pomognemo Ukrajincima da se brane i da pomognemo predsjedniku da zacementira jaku koaliciju.”

Ključna osoba

Tablica je bila podsjetnik da je Burns (67) decenijama bio gotovo sveprisutan akter na američkoj vanjskopolitičkoj pozornici, nakon što je služio svakom demokratskom i republikanskom predsjedniku od Ronalda Reagana, s izuzetkom Donalda J. Trumpa. Pa ipak, trenutak je samo nagovijestio kako je Burns ključna osoba u podršci Bidenove administracije Ukrajini, prikupio utjecaj koji nadilazi većinu, ako ne i sve prethodne CIA-ine direktore.

Njegov uspon malo je vjerovatan preokret za visoku, diskretnu figuru s opreznim očima, pepeljastom kosom i brkovima, kakvu biste lako mogli zamisliti u romanu Johna Le Carrea kako šapuće na uho dostojanstveniku na zabavi u ambasadi da grad pada i da će ga u ponoć u luci čekati brod.

Razmjena obavještajnih podataka s Ukrajinom pod Burnsom i Avril D. Haines, direktoricom nacionalne obavještajne službe, naširoko je zaslužna za poboljšanje sposobnosti Kijeva da predvidi manevre ruske vojske.

Utjecaj njegovog dvogodišnjeg mandata bio je jednako širok koliko i suptilan. CIA, demoralizirana i marginalizirana tokom Trumpovih godina od strane predsjednika koji je javno rekao da vjeruje više Putinu nego vlastitim obavještajnim agencijama, ušla je u period ponovnog porasta prestiža. Kao član užeg Bidenovog kruga koji je nekada služio kao ambasador u Rusiji, g. Burns je pomogao vratiti prevlast Amerike nad Putinom. Iako su šefovi špijuna obično potisnuti u sjenu, Bidenova administracija je svoje bacila u centar pažnje.

Biden, koji je službeno najavio da će se kandidirati za drugi mandat, umanjio je zabrinutost zbog svoje dobi, rekavši da ima "posao koji mora završiti" u jačanju ekonomije i ponovnom utvrđivanju vodstva SAD u inozemstvu.

Napetosti oko Bidenove nominacije Julie Su za ministricu rada odražava širu borbu koju vode poslovne grupe protiv predsjednikovog nastojanja da poveća prava radnika.

Bio je to Burns, a ne državni sekretar Antony J. Blinken, kojeg je Biden poslao u novembru 2021. u Moskvu, gdje je s telefona iz Kremlja direktor CIA-e razgovarao s Putinom (koji je tog dana bio u Sočiju) sat vremena i upozorio ga da ne napada Ukrajinu. Tri mjeseca ranije, Burns je bio u Kabulu kako bi se sastao s talibanskim vođama i tako dao legitimitet režimu dok su Sjedinjene Države povlačile trupe iz Afganistana.

Politika i politički utjecaj

Burns, koji je odbio dati službenu izjavu za NYT, također je poduzeo desetak putovanja u inozemstvo tokom svoje dvije godine kao direktor, često kako bi se sastao sa šefovima odjela agencije i njihovim inozemnim kolegama, kao što je uobičajeno, ali i za raspravu o politici SAD sa stranim čelnicima u Egiptu, Libiji i drugdje. Biden često traži od Burnsa da prati obavještajni referent u Ovalnom uredu na predsjednikov dnevni brifing o nacionalnoj sigurnosti, kada predsjednik ponekad traži i dobije mišljenje Burnsa o političkim pitanjima, rekao je dužnosnik administracije.

Prethodni direktori CIA-e igrali su ulogu u vanjskoj politici SAD - George Tenet je bio oštro kritiziran zbog krojenja obavještajnih podataka kako bi opravdao invaziju na Irak 2003. i služio je kao sagovornik u mirovnim pregovorima između Izraela i Palestinaca - ali na položaj se tradicionalno gledalo kao na objektivnog nadzornika prikupljanja obavještajnih podataka odvojenih od politike i političkog utjecaja.

Burns je, međutim, prvi direktor CIA-e koji je prethodno bio karijerni diplomata (32 godine). Govori ruski, francuski i arapski jezik.

"On je tip kojeg niste doveli i kojem morate razbiti kartu ili objasniti zašto Turci ne vole Kurde", rekao je Eric Traupe, koji je do prošlog ljeta bio CIA-in pomoćnik direktora za Bliski istok.

Na Burnsa se, rekao je Traupe, oslanjaju kao na internog resursa za administraciju, uključujući Blinkena i Jakea Sullivana, savjetnika za nacionalnu sigurnost, o tome kako se nositi sa stranim protivnicima. To je "kakav je on, kako pregovaraš s njim?" rekao je Traupe, koji je pohvalio dosadašnju spretnost Burnsa da "nije bio u centru pažnje".

Sin generala

Naravno, odsutnost drame u vanjskopolitičkom timu Bidena također može proizvesti "grupno razmišljanje", rekao je Douglas London, bivši CIA-in oficir tajnih službi koji je kasnije služio kao savjetnik za borbu protiv terorizma za Bidenovu kampanju, a sada je pisac i profesor na Univerzitetu Georgetown.

Kao primjer naveo je neuspjeh administracije da predvidi brzi kolaps afganistanske vojske nakon što su se američke trupe povukle iz zemlje u augustu 2021. Iako je Burns javno tvrdio da su procjene CIA-e o odlučnosti afganistanske vojske bile "na pesimističan kraj ljestvice", direktor nacionalne obavještajne službe, Avril D. Haines, priznao je nakon kolapsa da se "odvio brže nego što smo očekivali, uključujući i obavještajnu zajednicu".

Sin vojnog generala koji se borio u Vijetnamu, Burns je pohađao Univerzitet La Salle u Philadelphiji, zatim je dobio stipendiju za Univerzitet u Oxfordu, gdje je razvio sklonosti za međunarodne odnose. Upoznao je svoju buduću suprugu, Lisu Carty, 1982., kada su njih dvoje sjedili po abecedi jedno do drugoga tokom orijentacije u stranoj službi. (Carty sada služi kao ambasadorica pri Ekonomskom i socijalnom vijeću Ujedinjenih naroda.)

Burns i Biden vraćaju se otprilike četvrt stoljeća u prošlost, kada je Burns bio američki ambasador u Jordanu, a Biden viši demokrat u Odboru za vanjske odnose Senata. Zbližili su se tokom Obaminog mandata, kada je Burns bio zamjenik državnog tajnika, a Biden potpredsjednik. U raspravama o nacionalnoj sigurnosti, Biden i Burns složili su se da neće agresivno gurati egipatskog predsjednika Hosnija Mubaraka da odstupi s vlasti tokom Arapskog proljeća 2011., ali su se razišli oko izvođenja zračnih napada na Qaddafijev režim u Libiji i upada u kompleks u Abbottabad, Pakistan, gdje je Osama bin Laden našao utočište. U oba slučaja Biden je pozvao na suzdržanost, a Burns je pozvao na djelovanje.

Dok se Burns pripremao odstupiti s vladine službe 2014., izvijestio je prošli mjesec The Wall Street Journal, zajednički prijatelj ga je upoznao s Jeffreyjem Epsteinom, finansijskim savjetnikom koji će kasnije biti osuđen za višestruke seksualne zločine. Glasnogovornica CIA-e rekao je da se Burns dvaput sastao s gospodinom E pstein, oba puta kako bi razgovarali o mogućnostima privatnog sektora, i nisu se družili s njim.

U izjavi za The New York Times, Burns je rekao da duboko žali što se susreo s g. Epsteinom i da nije znao ko je on, dodajući: "Volio bih da sam prvo napravio domaću zadaću."

Nakon što je g. Biden osvojio mandat 2020., tranzicijski dužnosnici pitali su Burnsa je li zainteresiran za ambasadorsku poziciju u Japanu ili Kini. Ali prije nego što je Burns uspio odgovoriti, Bidenov omiljeni kandidat za direktora CIA-e, Thomas E. Donilon, bivši Obamin savjetnik za nacionalnu sigurnost, odlučio je odustati od preuzimanja posla. Biden se zatim usredotočio na Burnsa, koji se nikada nije povezao ni s jednim stranačkim ciljem i stoga se neće suočiti s teškim putem do potvrde. Na kraju je potvrđen u Senatu glasovnim glasovanjem.

Burns je naslijedio agenciju koja se uznemiruje otvorenim prezirom Trumpa prema obavještajnoj zajednici, a da ne spominjemo dugotrajne potrese dvaju ratova i teroristički napad na tlo SAD. Prvi direktor CIA-e u Trumpovom mandatu, Mike Pompeo, došao je na dužnost s konzervativnim programom i na ranom sastanku, prema riječima svjedoka, optužio je starije analitičare da su se "već odlučili" prije nego što su iznijeli procjenu da je Rusija pokušala pomoći pri izboru Trumpa u 2016. godini.

Zamjena Pompea, Gina Haspel, službenica za slučajeve karijere, učinila je svjesniji napor da izolira agenciju od Trumpovih hirova, rekli su bivši dužnosnici, ali povremeno su se njezini napori da ga ublaži nekima u agenciji činili nedoličnima. To uključuje kada je javno hvalila "mudrost" gospodina Trumpa u angažmanu sa Sjevernom Korejom 2019. i kada je stajala i pljeskala predsjedniku tokom njegovog obraćanja o stanju nacije godinu dana kasnije.

Sve to znači da je Burns morao prevladati mnogo toga nakon preuzimanja dužnosti u martu 2021. Sadašnji i bivši članovi obavještajne zajednice hvale ga zbog nekih unutrašnjih promjena, uključujući rad na stabilizaciji agencije, pritisak na veću raznolikost u radnu snagu i osnivanje misijskog centra posvećenog dobrobiti zaposlenika.

Kina i Ukrajina

Na vanjskom planu bilo je opipljivijih uspjeha, ponajviše razmjena obavještajnih podataka s Ukrajinom kojoj se mnogi pripisuju zasluge za poboljšanje sposobnosti Kijeva da predvidi manevre ruske vojske. Dodatni izvor podrške za Ukrajinu bilo je selektivno deklasificiranje obavještajnih dokumenata kako bi se razotkrile ruske dezinformacije, što je proizašlo iz rasprava između Burnsa, Sullivana i Haines, nakon što je ured Haines formalizirao sistem za izbjegavanje otkrivanja izvora i metode u procesu.

Nasuprot tome, CIA pod Burnsom je pokazala suzdržanost u vezi s porijeklom koronavirusa. U februaru su novi obavještajni podaci potaknuli Odjel za energetiku da zaključi kako je virus najvjerovatnije slučajno procurio iz laboratorija u Wuhanu u Kini. Ali odjel je to učinio s "niskim povjerenjem", a CIA ostaje neuvjeren, prema riječima dvoje ljudi upoznatih s procesom. CIA je do sada odbio objaviti vlastiti zaključak.

U međuvremenu je Burns nazvao Kinu glavnim protivnikom Amerike, onim čiji utjecaj prožima gotovo svaki aspekt misije prikupljanja obavještajnih podataka agencije, od vojnih sposobnosti preko digitalnog utjecaja do stjecanja mineralnih resursa. Kao rezultat toga, direktor je CIA-ine različite odjele povezane s Kinom premjestio u jedinstveni centar. Čineći to - zajedno s njegovim sve većim promoviranjem napora agencije da se uhvati u koštac s poplavom fentanila preko granice SAD i Meksika - u skladu je s političkim programom Bidena, dok predsjednik kreće u mukotrpnu kampanju za reizbor.

Ako predsjednik osvoji drugi mandat, ljudi bliski administraciji nagađaju da bi Burns bio kandidat da zamijeni Blinkena, ako Blinken odluči odstupiti. Burns odbija govoriti o tome, kao i njegove kolege. Richard Armitage, prijatelj Burnsa i bivši nadređeni u State Departmentu, rekao je: "Šta god predsjednik zatraži, on će to učiniti."