Advokati Zijada Mutapa, Alise Ramić, Hasana Dupovca i Muamera Ožegovića, kao i optuženi Ramić, Dupovac i Ožegović iznijeli su danas završne riječi u postupku protiv njih pred Apelacionim odjeljenjem suda BiH.
Prvo se apelacionom vijeću obratila Nina Kisić koja je jedan od branioca Zijada i Alise Mutap odnosno Ramić.
Odmah na početku obraćanja je podcrtala Sudu da očekuje oslobađajuću presudu, pa napomenula da se u njihovoj završnoj riječi radi "isključivo o analizi dokazala Tužilaštva".
Optužnicu i suđenje svela je na "špekulacije", odnosno priču "šta bi bilo kad bi bilo" i kazala da takvim stvarima nije mjesto u sudnicama Suda BiH.
Podcrtala je i to da su u postupku za saobraćajnu nesreću pred Kantonalnim sudom iz 2016. godine sačinjena tri nalaza vezana za zdravstveno stanje Alise Ramić, tada Mutap, a da su dva prihvaćena kao dokaz, a jedno odbijeno i to ono koje je odbrana zahtijevala.
Ovdje misli na zahtjev odbrane s početka prošlog mjeseca kada su tražili svjedočenje Jasminke Dželilović-Vranić, Azre Alajbegović i Žarka Savića na okolnosti vještačenja optužene Alise na Klinici za neurologiju. Apelaciono odjeljenje je odbilo taj zahtjev uz obrazloženje da je u pitanju skraćeni postupak, da se do sada moglo čuti dovoljno dokaza o zdravstvenom stanju Alise Ramić i da je odbrana odustala od saslušanja ovih svjedoka u prvostepenom postupku.
Kisić podcrtava da je njihov zahtjev došao tek nakon što je u drugostepenom postupku saslušan Kemal Dizdarević.
Navela je da odbrani od podizanja optužnice nije dopušten uvid u tužilački spis u kojem se, kako tvrdi, ne nalaze brojne stvari za koje smatra da su trebale biti uvrštene. Kako kaže, zna da su te stvari trebale da se nalaze u spisu jer je neke od njih upravo odbrana dostavila.
Tvrdi da se u tužilačkom spisu između ostalog ne nalazi medicinska dokumentacija Alise Ramić. Kaže da postupak nije bio u cijelosti pravičan i da pravo na pošteno suđenje podrazumijeva pravo uvida u tužilački spis.
Dodaje i to da optuženima nije nomogućeno da se izjasne o svim okolnostima koje im se stavljaju na teret.
"Predmet je unikatan"
Ona je ustvrdila da je po njoj "ovaj predmet unikatan" i zbog još jedne činjenice.
"Alisa je u ovom predmetu imala tri svojstva - oštećena, svjedok i optužena", kazala je Kisić.
Kaže da je kontaktirala kolege iz drugih zemalja i da nije saznala da je ikada postojao takav slučaj.
"U ovom predmetu još samo nije imala status tužioca", dodala je.
Zato smatra da priloženi dokaz koji podrazumijeva izjavu Alise Ramić u svojstvu svjedoka nije mogao da se koristi u ovom predmetu jer status svjedoka i osumnjičenog podrazumijeva drugačije zakonske obaveze i propise.
"Njoj na teret se uzimaju izjave koje je dala kao svjedok što je nedopustivo", podcrtala je.
Kaže da je suđenje praćeno "kontaminiranom medijskom kampanjom", pa navodi slučaj iz Indije u kojem je jedan tužilac apelovao da se prestane sa suđenjem u medijima dok se slučaj ne završi pa se prisjetio da mu je sudija poslije presude rekao 'da nisam izrekao smrtu presudu, mene bi objesili".
Osvrnula se na detalje iz optužnice.
"Zanimljiv je paradoks optužnice da se Zijad Mutap prvo pridružio organizovanoj kriminalnoj grupi, pa je kasnije osnovao", kazala je i dodala da se "čak ni u optužnici" ne navodi da je Zijad Mutap komunicirao sa Muamerom Ožegovićem, petooptuženim u ovom predmetu.
Dnevnik Zijada Mutapa
Dotakla se i dnevnika Zijada Mutapa za kojeg kaže da je izuzet u nezakonitom pretresu.
"Tužilaštvo nije dokazalo ko je skriptor ovog dokumenta, s obzirom da u dokumentu postoje dva rukopisa. Nije dokazalo ni kad je dokument nastao. Jedino što možemo priznati jeste da može biti indicija da je neko iz kuće skriptor ovog dokumenta, s obzirom da je u toj kući dokument pronađen", kazala je Kisić.
Kaže da se iz dnevnika vidi samo da neko pokušava saznati šta se desilo.
Tužilaštvu prigovara i to da, kako kaže, nije iznijelo nesumnjive dokaze o komunikaciji "navodne" organizovane grupe.
"Ovdje nemate čak ni listing telefona da je bilo ko okrenuo nečiji telefon, a kamo li o tome šta su pričali", kazala je.
Podsjeća da Tužilaštvo tvrdi kako je cijela grupa organizovala kako bi bio prikriven način na koji je stradao Dženan Memić, pa podsjeća da je obducent Hamza Žujo rekao kako nikada niko na njegovo svjedočenje nije uticao.
"Pa, valjda bi prvo krenuli od njega da ne kaže šta se dogodilo", kaže Kisić za Žuju koji je, inače, radio obdukciju tijela Dženana Memića.
Osvrće se i na tvrdnje Tužilaštva da su Mutap i Hasan Dupovac nabavili zeleni Renaul Clio "iako su znali da nema veze s djelom".
Clio je navodno vozio Mirza Ploskić, bivši Alisin momak, za kojeg Kisić kaže da je "ionako od noći događaja bio sumnjiv".
"U trenutku kad je Zijad Mutap dao Hasanu Dupovcu broj svjedoka M10, istraga je već bila usmjerena prema Ploskiću koji je koristio očev Renault, a isti lak je pronađe na mjestu nesreće", kaže Kisić aludirajući na to da nije bilo ništa čudno u tome što je tražen upravo taj automobil u tom trenutku.
Osvrnula se i na to da taj Clio nije kasnije uvršten kao dokaz jer je vještačenjem utvrđeno da nije učestvovao u saobraćajnoj nesreći.
"Da je navodna organizovana grupa imala za cilj poturati dokaze, zasigurno bi uticala na vještaka da taj dokaz ne isključuje iz slučaja", kazala je.
Kaže da u ovom postupku sve zavisi od toga kojim počiniocima i za koje krivično djelo su optuženi pomagali, a da to Tužilaštvo nije navelo.
"Čak se ne navodi ni zapriječena kazna navodnom počiniocu ", kazala je.
"Ne znamo šta to Alisa krije"
Kasnije je njen kolega Goran Dragović preuzeo završnu riječ koji se osvrnuo na tačku 3 optužnice koja tereti Alisu Ramić da je odbila svjedočiti o činjenicama i okolnostima po kojima je stradao Dženan Memić "stvarajući privid da se ne sjeća konkretnog događaja i da ima gubitak svijesti iako suprotno proizilazi iz timskog sudskog-psihijatrijskog nalaza od 3. 3. 2016. godine, obrazloženog nalaza ljekara KCUS-a i druge medicinske dokumentacije".
Dragović kaže da Tužilaštvo nije dokazalo čega je to Alisa očevidac "pa da bi se moglo pričati o tome šta ne želi reći".
"U ovom trenutku je sve na nivou špekulacija. Nije opisano čega je to Alisa očevidac. Da li je bilo šta mogla vidjeti ili čuti ostaje u domenu špekulacija. Tužilaštvo u spis nije uložilo niti jedan dokaz o tome šta se desilo da bismo mogli saznati šta to Alisa taji. U spis je uložen zapisnik o saslušanju Alise u predmetu u kojem je ona optužena", navodi Dragović i osvrće se na svjedočenje zaštićenog svjedoka M10 te kaže da je svjedokinja koja je bila prijateljica Alise Ramić i koju je M10 ujutru 9. februara 2016. godine dovezao do kuće Mutapa pričala o tome da on nije ulazio u kuću.
Dragović navodi da je svjedok M10 pobrojao ko je sve bio u kući, ali da je svjedokinja kasnije rekla da on nije ulazio u kuću nego da je ispred kuće pričao sa Zijadom te da s Alisom uopšte nije pričao, iako je on rekao da jeste.
Kaže da Tužilaštvo nije dokazalo da je Alisa gubila svijest.
"Ne postoje dokazi ni da je gubila, ni da nije gubila svijest", kazao je.
Kaže da iz dokaza proizilazi da je Alisa imala potres mozga. Podsjeća na svjedočenje jednog od doktora Hitne pomoći koji je rekao da je Alisa povraćala na putu od Ilidže prema KCUS-u, ali da vozilo hitne pomoći nije zaustavljano niti su njegova vrata otvarana.
Iskoristio je priliku da replicira Tužilaštvu koje se u završnim riječima zapitalo "kako je moguće da se neko ko je imao potres mozga sjeća svog imena i ostalih osnovnih podataka".
Tom prilikom je naveo dio iz knjige Kemala Dizdarevića kojeg je citirao.
"Konfuzija ne dovodi do gubitka osnovnih sjećanja o sebi, a njihov nedostatak je obično znak simuliranja".
Podsjetio je na svjedočenje doktora Abdulaha Kučukalića koji je kazao da je "nakon preživljene traume moguće da se Alisa ne sjeća pojedinosti koje se mogu potisnuti iz sjećanja" i da se u tom slučaju radi o psihogenoj amneziji, "gdje uvijek postoji dilema jer se ne može mjeriti nikakvim instrumentima da li se radi o svjesnom ili nesvjesnom potiskivanju traume".
I on je doveo u pitanje zakonitost dokaza jer je Alisa prethodno bila svjedok i oštećena.
Kaže da je iznesena razumna sumnja da ne postoji ni indicija o tačnosti navoda optužnice kad je u pitanju tačka 3. Tvrdi da je Tužilaštvo u ovom slučaju prvo moralo dokazati šta se desilo, da nije zadobila povredu glave, da nije pretrpjela traumu i da istovremeno u predmetu može imati tri svojstva.
"Ovo je predmet u kojem se sudi čovjeku koji je prvo pristupio orgnazovanoj grupi, pa je formirao. Ovo je predmet u kojem se od djevojke traži da kaže nešto, a ne znamo ni šta. Ljudima se ovdje sudi da su pomagali nepoznatom počiniocu za nepoznato krivično djelo. Čitava optužnica se svodi na to 'šta bi bilo kad bi bilo'", kazao je Dragović.
"I za 50 godina ćemo biti ponosni"
Ponovio je stav da bi Apelaciono odjeljenje trebalo donijeti oslobađajuću presudu.
"Sretni smo što se postupak snima. Ponosni smo na svaki svoj podnesak, na svaku žalbu, prijavu, odnos prema Tužilaštvu, sudskom vijeću, oštećenom… Bit ćemo ponosni i nakon 50 godina na ono što smo radili, a tvrdimo da će se drugi u ovom postupku kad-tad stidjeti. Eventualna osuđujuća presuda bila bi korak do propasti bh. pravosuđa", zaključio je Dragović.
Apelacionom odjeljenju se obratila i drugooptužena Alisa Ramić.
"U ovom predmetu sudi mi se da sam skrivala dokaze za djelo u kom se ne zna šta je počinjeno ni ko je počinio. Tužilaštvo mog oca navodi kao organizatora kriminalne grupe”, započela je Ramić.
Kako je navela, nemoguće je šutjeti osam godina, pa je odlučila progovoriti.
“Tužilaštvo me je natjeralo da progovorim”, kazala je.
Alisa kaže da su joj nudili novi identitet
“U pritvoru sam završila u šestom mjesecu visokorizične trudnoće. Po dolasku u zatvor u Tuzli rečeno mi je da moram biti u izolaciji zbog koronavirusa i smjestili su me u samicu. Željezni krevet i dvije kante vode”, opisuje Ramić prostoriju u kojoj je bila.
Kasnije navodi da je prebačena u ćeliju u kojoj nije imala dušek za razliku od ostalih i da je u šetnju mogla samo jednom ili dva puta mjesečno.
“Jednom mi je policajac uz psovku rekao ‘neću ja šetati na plus 40'”, požalila se.
Kaže da joj je kasnije ponuđen imunitet – novo ime, prezime, država i spas za njenog oca ne navodeći u zamjenu za šta.
“Taj trenutak nemoći kad nemate šta reći se ne može objasniti”, kazala je na kraju aludirajući na to da se ne sjeća događaja.
Kasnije je priliku za završnu riječ dobio advokat trećeoptuženog u ovom predmetu Hasana Dupovca, Ermin Gačanović.
Odmah se osvrnuo na navode tužioca da je Hasan Dupovac "nešto podmetao u ovom predmetu".
"Ako Tužilaštvo to smatra, neka kaže šta je podmetano i zašto?! Kompletna optužnica je zasnovana na neistinama koje je Tužilaštvo fabriciralo", kazao je.
Osvrće se na dio u kojem se pominje Renaul Clio za kojeg Tužilaštvo kaže da su ga Mutap i Dupovac tražili "iako su znali da nema veze s događajem"te da su i "na taj način istragu željeli odvesti u drugom pravcu".
Tom prilikom ističe da se već prvu noć sumnja da je Mirza Ploskić namjerno automobilom udario Alisu i Dženana. Kaže da je uviđajna ekipa formirala spis koji je sutradan ujutru čekao Dupovca u kancelariji. Time želi reći da se Dupovac vodio dokazima koje nije on prikupio niti naredio da se prikupe.
"Rukovodilac smjene je već te noći svim patrolama naredio da traže zeleni automobil. To je bio 8. februar 2016. kada Dupovac nije na dužnosti", kazao je Gačanović i dodao da su ove navode potvrdili svjedoci.
Osvrće se i na navode Tužilaštva koje tereti Dupovca da je istragu vodio bez sudskog naloga i znanja postupajućeg tužioca.
Kaže da je tadašnji postupajući tužilac Meris Ćato svjedočio u ovom predmetu i kazao da ga je Dupovac obavještavao o traženju zelenog automobila i da je za to postojala sudska dozvola.
"Neistina je da Dupovac nije imao naredbu Suda za Clio i da tužilac nije bio upoznat o tome", kazao je i dodao da nije istina ni to da je svjedocima, što tvrde tužioci, rekao da "mogu uraditi sve osim ubistva" u pokušaju da nađu automobil zelene boje.
"Svjedok je pojasnio da im je Dupovac, zbog činjenice da u vožnji nisu imali dokumente, obećao da zbog toga neće imati problema sa saobraćajnom policijom, ali da paze da nekoga ne bi povrijedili u saobraćaju", kazao je.
Kazao je i to da Renaul Clio kasnije nije uvršten kao dokaz jer je vještačenjem utvrđeno da se farba "samo u nijansama" ne poklapa s onim što je pronađeno na mjestu događaja te da komadi plastike i stakla nisu odgovarali vozilu.
"To nije bilo jedino vozilo koje je bilo provjeravano", podcrtao je.
Naveo je i to da je Dupovac 16 dana nakon nesreće obavijestio Tužilaštvo KS i pretpostavljene da ima operativna saznanja o tome da je u pitanju fizički napad na Dženana, a ne saobraćajna nesreća.
Između ostalog, kazao je da je i to jedan od dokaza koji potvrđuju da je Dupovac profesionalno i odgovorno radio posao policijskog službenika.
"Snimci i dalje postoje"
Naveo je i to da, ako Tužilaštvo smatra da je Ljubo Seferović (optuženi za saobraćajnu nesreću u postupku pred Kantonalnim sudom op. a.) uzeo novac da bi sebi pripisao djelo koje je neko drugi uradio, "onda bi on trebao biti prva osumnjičena osoba" i reći od koga je uzeo novac.
Osvrnuo se i na snimak s kuće Šerifa Konjevića za kojeg je Tužilaštvo tvrdilo da ga je Dupovac izuzeo bez sudskog naloga i znanja tužioca i da ga "više nikad niko nije vidio".
Tim povodom se osvrnuo na svjedočenje Tarika Hošića koji je u kući Konjevića zadužen za video nadzor te je istakao da Hošić "ni u jednom trenutku nije pomenuo Dupovca".
Kaže da je snimak ostao na centralnoj jedinici, "iako je prebačen na USB, a ne na CD kako to Tužilaštvo tvrdi".
Dodao je da i danas postoji taj snimak i da nije istina da ga "više nikad niko nije vidio" kako Tužilaštvo tvrdi i kaže da je snimak korišten u postupku pred Kantonalnim sudom, MUP-om, Vrhovnim sudom FBiH…
Osvrnuo se i na snimke s Kuvajtske rezidencije u Velikoj aleji kazavši kako je te snimke od "Securitasa" tražio Vahidin Memić koji je kazao "da mu je rođaj stradao i da bi snimci mogli biti od koristi".
Kaže da je inspektorica Sanela Hasanbegović preuzela snimke od Vahidina Memića i to na molbu kolega koji "uopšte ne rade u sektoru s Hasanom Dupovcem".
Gačanović se pita zašto Tužilaštvo u optužnici ne navodi da je u pitanju ubistvo "ako ga je tako okarakterisalo u završnoj riječi".
Na kraju je rekao da će vrijeme "kao pravi sudija" pokazati motive za ovaj predmet .
"Tek za 10 ili 15 godina će javnosti biti poznati motivi Tužilaštva za podizanje ove optužnice i zašto su izabrani ovi postupajući tužioci", kazao je.
"Prošao sam sličnu torturu kao Alisa"
Sudu se obratio i Hasan Dupovac kazavši da se "ne može riječima opisati agonija kroz koju prolaze on i njegova porodica od trenutka dizanja optužnice". Dodaje da je od tada proživio "pravi pakao" i da je velika nepravda učinjena njemu i njegovoj porodici.
"Tužioci sve svoje neisitine prema meni iznose svjesno. Nisam mogao vjerovati da u završnoj riječi čujem identične navode kao u optužnici, kao one koje smo imali priliku slušati na ročištu o prijedlogu za pritvor itd. Kao da nije ni saslušano 66 svjedoka, kako tužioci kažu", kaže Dupovac i dodaje da je u npritvoru "prolazio kroz sličnu torturu kao Alisa".
Tvrdi da je prilikom davanja izjave u Tužilaštvu "do u detalje opisao svoje djelovanje u ovom predmetu".
"Mislio sam da je i tužiocu Hasanspahiću cilj da dođe do istine. Danas mi je sasvim jasno da mu to nije bio cilj nego da im je bio cilj pod svaku cijenu optužiti i uz neviđenu medijsku kampanju uticati na Sud da potvrdi optužnicu", kazao je Dupovac.
Tvrdi da je o svim njegovim radnjama u predmetu bio upoznat postupajući tužilac, iako Tužilaštvo tvrdi da nije te dodaje da je to potvrdio i Meris Ćato, tadašnji tužilac u predmetu Dženan Memić.
"Tužilaštvo je imalo sve dokaze o tome da sam o svemu obavještavao tužioca, ali zlonamjerno iznose neistinu", kazao je.
"Nikada nisam postupao mimo svojih ovlaštenja", kazao je.
Dodaje i to da u pretresu njegove kuće nije pronađeno "ništa za šta bi ga se moglo teretiti u ovom predmetu" i da su mu oduzeti mobiteli, USB-ovi, CD-ovi za koje kaže da nikada nisu korišteni kao dokazi u postupku.
Osvrnuo se na jučerašnje završne riječi tužioca koji su za Dupovca kazali da nije u pitanju pripravnik "nego iskusni službenik kojem je poznato kako se istraga vodi", pa je kazao za tužioce da "ni oni nisu pripravnici, već iskusni tužioci kojima je itekako poznata procedura zakonskog pribavljanja dokaza".
Zijada vidio 2 puta, Alisu jednom, Muamera nikad
Tvrdi da je Zijada Mutapa prvi put u životu vidio 10. februara, a posljednji četiri dana kasnije i sve u sklopu "službenih policijskih radnji".
"Više nikad ni posredno, ni neposredno s njim nisam razgovarao", kazao je.
Za Alisu Ramić kaže da ju je vidio samo jednom u životu i to 10. februara u sklopu službenih policijskih dužnosti.
Za Ožegovića kaže da ga je "prvi put u životu vidio u sudnici".
"Ne postoji način da opišem agoniju kroz koju prolazimo ja i moja porodica. Volio sam svoj posao, bio sam spreman da život položoim za pravdu. Posredstvom medija i društvenih mreža od svih nas su napravljeni kriminalci", kazao je, između ostalog, Dupovac.
Na redu je bila i odbrana Ožegovića kojeg zastupa advokat Edin Šećerbegović.
On tvrdi da je Tužilaštvo vještačenjem centralne jedinice "samo uvjetno" dokazalo da snimci nisu mogli nestati nestankom struje, ali da nije dokazano ko je i na koji način izbrisao snimke.
Vještak Irhad Kos je, kako se prisjeća Šećerbegović, samo rekao da je brisanje snimaka nastalo "vanjskih faktorom" pa da je na pitanje tužioca rekao "ljudskom rukom"
Rekao je i to da Kos nije izveo eksperiment "više puta" što, kako tvrdi "ovakva vrsta eksperimenta zahtijeva" misleći na eksperiment kojim je Kos dokazao da nestanak struje nije mogao uticati na brisanje snimaka.
"Eksperiment nije izveden na jednakoj jačini struje", dodao je.
"Tvrdimo da Tužilaštvo ovim dokazom nije dokazalo ništa jer vještak nije utvrdio ko je i na koji način izbrisao snimak", dodao je.
Kaže i to da Tužilaštvo zanemaruje svjedočenja Ožegovićevih kolega koje su rekle da je Ožegović na stiker zapisao za koje vrijeme se traže snimci i ostavio ga na recepciji. Podsjetimo, Tužilaštvo tvrdi da je samo Ožegović znao koje snimke želi policija.
"Kompjuteru je mogao pristupiti bilo ko"
Objašnjava i to da je svjedok rekao da kompjuter nije imao šifru i da mu je mogao pristupiti bilo ko te da za korištenje video nadzora nije potrebno posebno kompjutersko znanje te da "ga može savladati i malo starije dijete". Podsjetimo, Tužilaštvo tvrdi da je samo Ožegović imao dovoljno tehničkog znanja za korištenja video nadzora.
Sudu se obratio i Ožegović koji se upitao koji je bio njegov interes da izbriše snimke.
"Zašto bih to uradio?", upitao je Ožegović.
Kazao je i to da vještaci nisu utvrdili tačan datum i vrijeme brisanje snimaka i da su "samo rekli da se to desilo između petka i ponedjeljka" te konstatovao "da ne radi samo on u hotelu".
Presuda u ovom predmetu zakazana je za 21. 7. u 11 sati.
