Kolumne

Zakon o psihološkoj djelatnosti je potreba i nužnost

Društvo psihologa u FBiH od 2008. godine vodi aktivnosti za donošenje Zakona o psihološkoj djelatnosti FBiH. Ideja za donošenjem ovog zakona potekla je od potrebe na terenu, odnosno od zahtjeva psihologa, profesionalaca koji su samosvjesni i žele da unaprijede rad psihološke struke, a samim tim i našeg društva u cjelini.

U Bosni i Hercegovini prvi psiholozi su počeli sa radom 1959. godine. Tadašnje generacije psihologa obrazovale su se u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.

Od 1989. godine u Sarajevu se osniva samostalan studij psihologije. Danas u Bosni i Hercegovini psiholozi se obrazuju na sedam visokoškolskih ustanova, a svakog dana se povećava potreba za uslugama psihologa.

Dalekih 60-tih godina prošlog vijeka psiholozi su radili dominantno u industriji, a danas susrećemo psihologe u zdravstvu, odgoju i obrazovanju, socijalnoj zaštiti, privredi, bankarstvu, marketingu, pravosuđu, vosjci, policiji, sportu, i drugim društvenim djelatnostima.

Zbog enormne potrebe za radom psihologa, struka je prepoznala i potrebu reguliranja rada psihologa. Psihologija kao nauka i struka je veoma korisna za čovjeka, a opći cilj psihološke djelatnosti je unapređivanje kvalitete života pojedinaca, skupina
i ljudske zajednice u cjelini.

Značajnije pomjeranja ka donošenju zakona su se desila 2014. godine, kada je Vlada FBiH i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike donijelo odluku o imenovanju radne grupe za izradu ovog zakona. Prednacrt zakona je završen prije dvije godine, a sada su u toku završne pripreme za puštanje zakona u proceduru. Posebno je važna odlučnost sadašnje Vlade FBiH i Federalnog ministarstva rada i socijalne politike da ovaj zakon što prije bude usvojen.

Sadašnji prednacrt zakona je usklađen sa Pravilnikom EFPA (Evropska federacija psiholoških asocijacija) o EuroPsy certifikatu, što je veoma važan korak ka ispunjavanju standarda rada psihologa koji zahtjeva Evropska unija.

Trenutno, mi nemamo jasno propisano ko može obavljati psihološku djelatnost, pa se dešava da se kao psiholozi predstavljaju osobe koje nemaju adekvatno obrazovanje.

Dalje, psiholozi u FBiH nemaju pripravničkog staža, nemaju stručnog ispita te ne postoji stručni nadzor nad njihovim radom. Ovakav zakon je nužan upravo zbog nadzora rada psihologa, jer se nadzorom i regulisanjem rada postiže bolji kvalitet i budući razvoj. Tu je posebno važan nadzor zbog zaštite korisnika usluga. Trenutno, korisnici usluga psihologa nemaju kome izvršiti prijavu u slućaju da psiholog svoj posao nije uradio u skladu sa stručnim standardima i etikom psihologa.

Psiholozi u FBiH i BiH teže ka postizanju najviših standarda rada psihologa jer su, u provođenju svoje djelatnosti, obavezni primjenjivati najbolje stručno znanje, poštujući
posebno sljedeća načela:

- stalno održavanje i podizanje kvaliteta usluga;

- održavanje i unapređenje povjerenja između psihologa i korisnika usluga, te članova njegove porodice, kroz jačanje partnerskih odnosa;

- poštivanje prava korisnika usluga u skladu sa međunarodno priznatim ljudskim pravima i osnovnim slobodama;

- neovisno i profesionalno djelovanje, te očuvanje i unapređenje slobode i ugleda svoga zvanja, i unapređenje dostojanstvenog i odgovornog profesionalnog ponašanja poštujući u svom radu propise iz oblasti psihološke djelatnosti, pravila struke, te kodeks etike psihološke djelatnosti.

Posebna važnost ovog zakona je regulisanje uslova rada psihologa, upotrebe psihološkog instrumetarija (testova), pripravnički staž, licence za rad, privatne prakse, osnivanje psihološke komore kao regulatornog tijela rada psihologa u FBiH.

Donošenjem ovog zakona promijenit će se mnogo toga, a posebno raduje činjenica da psiholozi u entitetu Republika Srpska teže ka donošenju istog propisa, u istu svrhu.

Malo je poznato da su psiholozi u Bosni Hercegovini izuzetno dobro povezani u svom stručnom radu, a to su potvrdili i osnivanjem Saveza društava psihologa u Bosni i Hercegovini i kroz šest do sada održanih kongresa psihologa Bosne i Hercegovine.

Na ovaj zakon treba gledati kao na svijetli primjer doprinosa struke vlastitom razvoju i razvoju društva u cjelini.