Ako je i bilo nekog ko je na prijetnju mogućeg ruskog korištenja oružja masovnog uništenja gledao posprdno, izjava američkog predsjednika Joea Bidena u srijedu navečer ga je morala razuvjeriti. Govoreći na skupu koji je prikupljao sredstva za demokratske kandidate, predsjednik Biden nije birao riječi: “(Vladimir) Putin se ne šali kad govori o korištenju taktičkog nuklearnog oružja ili biološkog, hemijskog … Nismo se suočili s mogućnošću armagedona od Kennedyja i Kubanske raketne krize", piše Jutarnji.
Moguću promjenu nuklearne ravnoteže u ovako osjetljivom trenutku najavio je poljski predsjednik u razgovoru za Gazeta Polska. Andrzej Duda je obznanio da sa SAD-om razgovaraju o mogućem sudjelovanju Poljske u raspodjeli nuklearnog naoružanja. To bi kršilo dogovor s Rusijom da se nuklearno oružje neće raspoređivati u članice koje su ušle u Sjevernoatlantski savez nakon raspada Varšavskog pakta.
SAD je odbio komentirati izjavu poljskog predsjednika, ali Varšava se već jednom, tokom ruske agresije na Ukrajinu, izletjela kad je bila riječ o dostavi borbenih aviona MiG Kijevu. Nije ovo prvi put da priča i o raspodjeli nuklearnog oružja. Jarosław Kaczyński, lider poljske vladajuće stranke Pravo i pravda (PiS), još u aprilu je rekao novinama Welt am Sontag da je njegova zemlja "otvorena" za smještaj američkog nuklearnog oružja.
Putinovi uvjeti
Pojava nuklearnog oružja u Poljskoj za Moskvu bi bio ‘casus belli‘, u to ne treba sumnjati. I zato bi bilo bolje izbjegavati takve izjave. Jer je situacija ionako dovoljno prijeteća.
Tokom ‘Hladnog rata‘ naučnici su neumitno zaključili da je, s postojećom količinom nuklearnog oružja, “nuklearni rat matematička izvjesnost”. Broj nuklearnog oružja raste, Narodna Republika Kina povećava arsenal, Islamska Republika Iran ga želi. Izvjesnost raste. Richard Garwin, dizajner prve hidrogenske bombe, izračunao je da, “ako je vjerovatnost nuklearnog rata ove godine 1%, i ako je svake godine uspijemo smanjiti na samo 80% onoga što je bila prethodne godine, kumulativna će vjerojatnost nuklearnog rata za sva vremena biti 5%. S tom vjerovatnošću možemo živjeti moralnim životima.
U Garwinovu jednadžbu moramo ubaciti varijablu Vladimira Putina koja mijenja izračun.
Putin želi da Zapad:
- prešutno prihvati trenutni status quo u Ukrajini
- obnovi energetsku saradnju s Rusijom
- ukine sankcije
- odmrzne rusku imovinu
Nije isključeno da Putin, kako bi ostvario navedene ciljeve, koristi nuklearno oružje kao ucjenu, obnavljajući taktiku bivšeg američkog predsjednika Richarda Nixona - ‘The Madman and the Bomb‘ (luđak s bombom).
Zapad, primarno SAD, u razmišljanju o situaciji koju je Putin kreirao mora birati između dvije opasne opcije. Ako prihvati Putinovu ucjenu pokazat će slabost, što će dodatno osokoliti ruskog predsjednika. Postoje i dugoročne posljedice takve odluke jer bi sve više zemalja poželjelo nuklearno oružje kako bi mogle ucjenama ostvarivati interese. I najveća ugroza, NR Kina bi mogla takvu taktiku koristiti da napadne i silom pripoji Republiku Kinu na Tajvanu.
Ako odgovori vatreno na Putinovu prijetnju, otvara vrata pakla uvodeći svijet u mogući nuklearni rat, armagedon o kojem govori predsjednik Biden. Iz ruskih krugova koji su bili bliski Putinu upozoravaju da je psihološki spreman na otvaranje vrata pakla. Trenutno je u igri kukavice nastojeći pritiskom natjerati Zapad da odstupi. "Misli da ima hrabrosti i vjeruje da mora eskalirati do kraja", rekao je jedan od njih za AP.
Čini se da će presudnu ulogu u odlukama igrati vrijeme. Rusija gubi na ukrajinskom frontu, ali Putin ne smije poduzeti nikakav korak izvan konvencionalnog jer u Beijingu/Pekingu 16. oktobra počinje Kongres komunističke partije na kojem Xi Jinping mora dobiti treći mandat. Sumorna je usporedba sa situacijom prije ruske agresije, Putin je odgodio početak napada kako bi zimske Olimpijske igre i NR Kini prošle mirno. Sada mora mirno proći Kongres. Zaključujem da će Putin bilo kakvu buduću, presudnu odluku, kad je riječ o ratu u Ukrajini, odgoditi do razdoblja iza 20. oktobra. Ali, kako navode neimenovani kremaljski izvori, neku odluku možemo očekivati jer se stvara kritična masa nezadovoljna Putinom u vojnom i političkom vrhu.
Tračak svjetla?
The Washington Post u četvrtak donosi američku obavještajnu informaciju da je u najužem Putinovom krugu došlo do otvorenog izražavanja nezadovoljstva, iskazivanja negodovanja dosadašnjim tokom rata i predsjednikovim odlukama. Ne samo njemu iza leđa nego i pred njim. Nije riječ o pobuni, ali je signal koji može izazvati Putinovu zabrinutost. Strah za opstanak na vlasti preduvjet je da Putin nastavi iracionalnim smjerom. Agresija je bila prvi korak, oružje masovnog uništenja može biti drugi.
Tračak svjetla u ovu tamnu procjenu bliske budućnosti donose potvrde zapadnih, prije svega američkih obavještajnih službi da ne vide znakove stavljanja nuklearnog ili drugog oružja masovnog uništenja u funkciju. Tvrde da su sva važna postrojenja pod stalnim nadzorom. Svi se nadamo da će nas pravodobno izvijestiti ako da dođe do promjena, bez obzira na moguću paniku u dijelu evropske javnosti. Posebno nakon što je ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavorov u petak, kako prenosi Sputnik, rekao da “Ukrajina kreira rizike za korištenje oružja masovnog uništenja”.
Pozivajući se na izjavu ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog koju su protumačili pozivom na “preduhitrujući nuklearni napad na Rusiju”. Zelenski je, u razgovoru za Lowy Institute, nespretno rekao da bi “NATO trebao eliminirati mogućnost ruskog korištenja nuklearnog oružja”. Što nije nužno poziv na preduhitrujući napad jer NATO nastoji nizom mjera odvraćanja, među kojima je i niz poruka ruskom vodstvu o katastrofalnim posljedicama po Rusiju ako bi do takvog udara došlo, djelovati na Putina da odustane.
Vojni izvori koje sam kontaktirao smatraju da će, ako Putin maksimalno eskalira te proglasi ukrajinske vojne uspjehe u regijama koje je anektirao “prijetnjom egzistenciji Rusije”, tako biti stvoreni preudvjeti za neophodnu upotrebu nuklearnog oružja.
U takvom se, crnom scenariju, otvara rasprava o reakciji NATO. Vojni izvori smatraju da će se odgovor prilagoditi cilju ruskog napada: je li to Ukrajina, možda neka članica NATO-a ili koridor kojim dolazi oružje u Ukrajinu, hoće li biti riječ o demonstraciji sile nad Crnim Morem. NATO već ima razrađene odgovore, a u javnost je dosad iscurilo da se ne planira nuklearni odgovor. Neke od opcija su masovni kibernetički napadi, uvođenje zone zabrane letenja nad Ukrajinom (procjena je da se Putin ipak ne bi upustio u rušenje NATO aviona svjestan slabosti vojske iako ne treba isključiti niti jednu opciju; američki stručnjak Walter Russell Mead napominje da je Putin, otkako je preuzeo vlast u Rusiji, frustriran nemogućnošću da pretvori svoj golemi arsenal nuklearnog oružja u stvarnu globalnu političku moć; dodaje i da bi izvlačenje značajnih ustupaka od Zapada nuklearnom ucjenom oko Ukrajine bio veliki korak u Putinovom cilju ponovnog zauzimanja mjesta Sovjetskog Saveza na globalnoj sceni).
Odmazda Zapada
Odmazda Zapada mogla bi uključivati udar na ruske snage u Ukrajini preciznim naoružanjem, udar dalekometnim oružjem na pojedine baze prije svega Crnomorsku flotu, a nije isključena ni pomorska blokada Rusije. Ukratko, odgovor ne uključuje nuklearnu dimenziju. Što neće uvjetovati da Putinov odgovor na odgovor ne bude opet nuklearni.
Začarani krug može zaustaviti NR Kina koja u ovom trenutku jedina ima sposobnost utjecati na Putina. Koji je iracionalnom odlukom napada na Ukrajinu uz niz po njegovu doktrinu i vlast negativnih odluka (primjerice ulazak Finske i Švedske u NATO) izazvao i stratešku promjenu razmišljanja pa je Ukrajina postala prijetnja američkoj nacionalnoj sigurnosti. U februaru ove godine to nije bila.
Da bi se Putinoovi planovi razbili neophodan je nastavak jedinstva Zapada, unisone poruke da nema i da ne može računati na bilo kakav raskol.
Nama je čekati, planerima u NATO nastojati porukama i mjerama odvratiti Putina od najgore odluke, SAD-u i EU uvjeriti Beijing da smiri ruskog predsjednika i da njegova prijetnja bude samo dio zastrašivanja kojom želi od Zapada ishoditi navedene ciljeve. Puno uvjeta koje treba ispuniti.
Ostaje mi završiti Andrićem iz Proklete avlije (nije slučajan odabir naslova): “Ama, misli dobro, pa će dobro i biti”, piše Jutarnji.
