Zarazne bolesti pustoše stanovništvo Pojasa Gaze, rekli su zdravstveni dužnosnici i humanitarne organizacije, navodeći hladno, vlažno vrijeme; prenapučenost u skloništima; oskudna hrana; prljava voda; i mali lijek.
Dodatno krizi u enklavi nakon više od dva mjeseca rata, oni koji se razbole imaju krajnje ograničene mogućnosti liječenja, budući da su bolnice pretrpane pacijentima povrijeđenima u zračnim napadima.
"Svi smo bolesni", rekla je Samah al-Farra, 46-godišnja majka desetero djece koja se bori za brigu o svojoj porodici u kampu za raseljene Palestince u Rafi, u južnom dijelu Gaze. “Sva moja djeca imaju visoku temperaturu i stomačni virus", piše New York Timesa.
Dok je kolaps zdravstvenog sistema u Gazi otežavao praćenje tačnih brojeva, Svjetska zdravstvena organizacija izvijestila je o najmanje 369.000 slučajeva zaraznih bolesti od početka rata, koristeći podatke prikupljene od Ministarstva zdravstva u Gazi i UNRWA-e, agencije UN-a koja brine za Palestince — nevjerovatan porast u odnosu na prije rata.
Užasni uvjeti
Čak ni iznimno visok broj WHO-a ne uspijeva obuhvatiti razmjere krize: Shannon Barkley, voditeljica tima zdravstvenih sistema u uredima Svjetske zdravstvene organizacije u Gazi i na Zapadnoj obali, rekla je da ne uključuje slučajeve u sjevernoj Gazi, gdje je rat je uništio mnoge zgrade i ono što je ostalo od zdravstvenog sistema je preplavljeno.
Najčešće bolesti koje haraju Gazom su respiratorne infekcije, rekao je Barkley, uključujući prehlade i upalu pluća. Čak i obično blage bolesti mogu predstavljati ozbiljne rizike za Palestince, posebno djecu, starije osobe i osobe oslabljenog imuniteta, s obzirom na užasne životne uvjete, rekla je.
Al-Farra je, govoreći telefonom, rekla da je njena porodica spavala na zemlji otkako su pobjegli iz Khan Younisa, grada sjeverno od Rafe, prije sedmicu. Posljednja tri dana, rekla je al-Farra, ona i njena djeca imali su visoke temperature i patili su od upornog proljeva i povraćanja.
Kao i mnogi drugi u enklavi, al-Farra je rekla da su ona i njena porodica pili istu smrdljivu vodu kojom su se umivali.
"Kad perem ruke, osjećam se kao da su prljavije, a ne čišće", rekla je.
Njeno najmlađe dijete, 6-godišnja Hala, provelo je većinu posljednja tri dana spavajući i bila je preslaba da bi tražila hranu nakon sedmica gladovanja, rekla je al-Farra. “Nekada je molila za više hrane, ali sada ne može ništa ni zadržati”, rekla je. Njen 9-godišnji sin, Mohammad, ima napade, vjerovatno od groznice, dodala je.
Izraelska vojska objavila je u ponedjeljak da otvara drugu sigurnosnu kontrolnu tačku na prijelazu Kerem Shalom — na granici između Izraela, Gaze i Egipta — kako bi provjeravala humanitarnu pomoć koja stiže preko Egipta, što znači omogućiti više hrane, vode i medicinskih potrepština i opremu za skloništa u Gazu. Humanitarne organizacije rekle su da je stopa pomoći koja je stigla u Gazu od pada privremenog prekida vatre prije sedmicu i po bila daleko od dovoljne.
Prema Marie-Aure Perreaut Revial, koordinatorici za hitne slučajeve Ljekarima bez granica, bolnice za koje se još smatra da funkcioniraju usmjerene su na pružanje kritične njege pacijentima s traumama zadobijenim od zračnih napada, koja je govorila iz bolnice Al-Aqsa u centralnoj Gazi. Ali mnogi od tih pacijenata primaju postoperativnu njegu u nehigijenskim uvjetima, što rezultira teškim infekcijama, rekla je.
A sistem primarne zdravstvene zaštite u centralnoj Gazi potpuno je kolabirao, rekla je, ostavljajući one kojima je potrebna osnovna medicinska njega bez liječenja.
“Veliki fokus je na ranjenima i povrijeđenim pacijentima, ali cijeli zdravstveni sistem tek se spušta na zemlju”, rekla je.
Jedna stanovnica Gaze, Ameera Malkash, 40, rekla je da je, kada je prvi put odvela svog blijedog i požutjelog sina, Sulimana, u bolnicu u Khan Younisu prošlog mjeseca, bila preplavljena žrtvama zračnih napada tog dana. Nisu mogli posjetiti ljekara.
Pokušali su ponovo sljedeći dan, rekla je telefonom, i ljekar im je rekao da se radi o hepatitisu A - infekciji jetre uzrokovanoj vrlo zaraznim virusom koji se lako širi preko kontaminirane vode. Suliman je trebao u karantenu, ali u bolnici nije bilo slobodnih soba, rekao je Malkash, pa nisu imali drugog izbora nego vratiti se u sklonište prepuno hiljada drugih ljudi.
Prošle sedmice, ministar zdravstva Palestinske samouprave, Mai Alkaila, rekao je da je u Pojasu Gaze zabilježeno oko 1.000 slučajeva hepatitisa A. Ministarstvo zdravstva Palestinske samouprave ima sjedište na Zapadnoj obali i djeluje odvojeno od ministarstva zdravstva u Gazi.
Dr. Marwan al-Hamas, direktor bolnice Abu Yousef al-Najjar u Rafi, rekao je u nedjelju da njegova mala ustanova prima stotine raseljenih ljudi, te da spavaju na spratovima gdje se također liječe ranjenici. Ti podovi nisu očišćeni sedmicama, rekao je, jer "ne možemo pronaći proizvode za čišćenje."
Pothranjenost je postala "izvan kontrole", a slučajevi anemije i dehidracije među djecom gotovo su se utrostručili, rekao je al-Hamase.
Virusi i osipi
Milena Muir, glasnogovornica humanitarne agencije Mercy Corps, rekla je da kada su njeni kolege u Gazi napustili svoje domove prije dva mjeseca, nisu se pripremili za vrijeme koje je postalo hladno i kišovito. Mnogi nisu ponijeli deke, jakne ili toplu odjeću.
Raseljene osobe koje su se sklonile u skloništa kojima upravljaju UN dijele kupatila bez tekuće vode. A fekalne tvari koje se nakupljaju na ulicama mogu pridonijeti širenju bolesti i dodatno zagaditi izvore vode, rekao je Barkley iz WHO-a.
Firas al-Darby, 17, koji je u UN-ovoj školi pretvorenoj u prihvatilište na jugu, rekao je da je sedmicama imao gljivičnu infekciju po cijelom tijelu. “Bakterije, prljavština, bolesti i epidemije su posvuda po školi”, rekao je.
Hala al-Farra također je imala osip na koži, rekla je njena majka, kao i uši. Al-Farra je dodala da je razmišljala o tome da odreže Halinu kosu jer si nije mogla priuštiti šampon.
"Nemam pojma kako ću pomoći svojoj djeci", rekao je al-Farra. "Sada idem okolo kucajući ljudima po domovima i moleći za čistu vodu."
