Dobro pitanje

Zašto Egipat ne želi primiti izbjeglice iz Gaze?

Na granici postoje zid i stotine tunela za krijumčarenje

Rat između Izraela i Hamasa nije samo teritorijalni sukob nego ima i jaku vjersku komponentu. Obje strane smatraju da imaju ne samo historijsko nego i vjersko pravo kontrolirati područje današnjih Izraela i Palestine.

Izrael se od uspostave nalazi u sukobu s gotovo svim državama u regiji koje su preko zajedničke vjere (islam) ujedinjene u mržnji i otporu prema njemu. Muslimanske države u okolini redovito pomažu muslimanima iz Palestine, a čak su Izraelu objavljivale i rat zbog tzv. Palestinskog pitanja.

Jedna od tih država je Egipat, jedina muslimanska država s kojom palestinska Gaza graniči. Očekivalo se da će nakon najave izraelske kopnene okupacije granica Gaze s Egiptom biti otvorena i da će ta država primiti velik broj palestinskih izbjeglica. Ali Egipat ne dopušta palestinskim izbjeglicama prelazak preko granice. Zašto?

Egipat je i prije zatvorio granicu s Pojasom Gaze

Egipat je zapravo kontrolirao Gazu nakon Arapsko-izraelskog rata iz 1948. Vlast je nominalno pripadala svepalestinskoj vladi, političkom tijelu koje je uspostavila Arapska liga tokom rata kao krovno političko tijelo cijele Palestine, ali je stvarna moć bila u rukama Egipta.

Nakon Šestodnevnog rata 1967., u kojem je Izrael pobijedio koaliciju susjednih muslimanskih država (Egipat, Jordan, Sirija), vojska Izraela preuzima efektivnu vlast. Većinu lokalnih pitanja je ipak obavljala palestinska administracija.

Nakon implementacije Sporazuma iz Osla izraelska vojska se većinom povlači iz Pojasa Gaze, a uspostavlja se palestinska samouprava, kojoj je na čelu bio Jaser Arafat. Izraelska vojska je ostala samo u ograničenom opsegu, za zaštitu židovskih naselja u Pojasu Gaze, ali su 2005. svi premješteni.

  1. na izborima u Pojasu Gaze pobjeđuje Hamas, nakon čega se kroz 2007. nasilno obračunava s političkim protivnicima iz stranke Fatah, a Izrael i Egipat potpuno zatvaraju granične prijelaze s Pojasom Gaze.

Stvorila se humanitarna kriza zbog manjka hrane, lijekova i drugih potrepština. 22. januara 2008. palestinski prosvjednici nasilno probijaju jedini granični prijelaz s Egiptom, Rafah. Nakon toga Hamas eksplozivnim napravama djelomično ruši zid koji je postojao na granici Egipta i Pojasa Gaze.

Palestincima je dozvoljeno da se kreću samo do najbližeg velikog grada, Arisha, ali im nije dopušteno da ostanu u Egiptu. Do kraja mjeseca je Egipat ponovno uspostavio vojnu kontrolu nad granicom, popravio rupe u ogradi i zidu.

Na granici postoje zid i stotine tunela za krijumčarenje

Egipat ni prije nije htio primiti palestinske izbjeglice iz Pojasa Gaze zbog raznih socio-ekonomskih razloga. Ti razlozi se nisu promijenili, pa nema dodatnog argumenta zbog čega bi odjednom trebao otvoriti granicu.

Od 2009. je Egipat izgradio betonski zid dug više od 10 kilometara na granici s Gazom. Osim sigurnosnog aspekta, jedan od razloga je zaustavljanje krijumčarenja. Te aktivnosti se zbog zida odvijaju tunelima, koje vojska Egipta kontinuirano pokušava uništiti.

Prema navodima Egipta i samog Hamasa, do septembra 2021. Egipat je tokom šest godina uništio više od 3000 tunela za krijumčarenje. Korištene su metode poplavljivanja i upumpavanja otrovnog plina, što je često rezultiralo smrtnim slučajevima.

Tuneli se koriste za krijumčarenje širokog spektra robe, uključujući gorivo, plin, cement, građevinski materijal, sirovine, pesticide, sjemena, poljoprivredne alate, hranu, stoku, odjeću itd. Ali među stvarima koje se krijumčare je i oružje, bez kojega bi Hamasu bilo nemoguće organizirati bilo kakav otpor Izraelu i gradnju raketa koje ispaljuje na gradove u Izraelu.

Jedini legalni granični prijelaz je Rafah, koji je 2021. otvoren samo za prijelaz iz Egipta u Gazu. Nakon iznenadnog napada Hamasa na Izrael ranije ovaj mjesec ponovno je zatvoren.

Veliki rast cijena hrane u Egiptu

Egipat se boji političke, sigurnosne i ekonomske krize u slučaju da izbjeglice iz Gaze prijeđu granicu. Javna potpora Palestini, Hamasu i potencijalnim izbjeglicama je velika, ali su i rizici. Za početak, Egipat ima problema s prehranjivanjem vlastitog stanovništva.

Bori se s velikim rastom cijena, koji ima tendenciju prijeći u hiperinflaciju. U septembru je inflacija iznosila 38 posto na godišnjoj razini, za 0.6 postotnih bodova više nego prethodni mjesec. To je historijski velik rast cijena, nezabilježen otkad se podaci prate.

Glavni izvor inflacije je upravo rast cijena hrane, koja je 71.4 posto skuplja nego u septembru 2022. U septembru su hrana i piće porasli na mjesečnoj razini za 3.6 posto, pri čemu su cijene povrća porasle za 19.2 posto, voća za 5.4 posto, mliječnih proizvoda za 5.4 posto i šećera za 2.9 posto.

Egipatska vlada saopćila je kako se dogovorila s privatnim proizvođačima i trgovcima na malo da smanje cijene osnovnih prehrambenih proizvoda za 15 do 25 posto i oslobode ih carina na šest mjeseci.

Egipat jedva prehranjuje vlastito stanovništvo

Čak i prije šokantnog rasta cijena hrane Egipat je imao problema s prehranom vlastitog stanovništva. Udio djece mlađe od 5 godina koja imaju prenizak odnos između težine i visine 2022. bio je 9.5 posto, što je više čak i od udjela za Afriku (6 posto), a kamoli za razvijeni svijet.

To je mjera pothranjenosti, a istraživanja su pokazala da pothranjena djeca imaju oslabljen imunitet i oštećene kognitivne funkcije, što dovodi do loših zdravstvenih rezultata, gubitka produktivnosti i niskog akademskog uspjeha.

Djeca rođena u siromašnim uvjetima imaju manje prilike pravilno se razviti u zdrave i produktivne odrasle ljude, što im onemogućava da dosegnu srednje visoku razinu dohotka i izdignu se iz siromaštva, pa se njihova djeca suočavaju s istim problemima.

Pothranjenost djece u Egiptu je najveći problem u pograničnim regijama, kao što je Sjeverni Sinaj, koji graniči s Gazom i koji bi morao primiti najveći dio izbjeglica. Već sada je u toj regiji svako deseto dijete mlađe od 5 godina pothranjeno.

Globalno broj pothranjenih ljudi raste još od prije pandemije, a posebno oštro nakon nje. Egipat je dio tog negativnog trenda. Nakon pandemije, koja je povećala cijene hrane globalno, novi šok je bio rat u Ukrajini, piše Index.

Egipat je velik uvoznik hrane i daleko od mogućnosti da samostalno prehrani svoje stanovništvo koje broji oko 100 miliona ljudi. A više od 70 posto uvoza pšenice, koja je glavna prehrambena namirnica, iz koje ljudi u Egiptu dobivaju najviše kalorija, dolazilo je iz Ukrajine i Rusije.

Država je prezadužena, valuta sve bezvrjednija

Prema podacima MMF-a, javni dug Egipta iznosi 92.7 posto BDP-a. Za bogatiju državu bi to bio samo negativan makroekonomski podatak, ali za relativno siromašnu državu poput Egipta to je razlog za uzbunu.

Prognozira se da će ove godine deficit proračuna biti 4.62 posto BDP-a, što znači da će Egipat još dublje utonuti u dug. Trenutno je situacija toliko loša da se pregovara s MMF-om o kreditu u iznosu od 5 milijardi dolara.

Ali MMF u zamjenu traži provođenje reformi, kao što su ograničavanje državne potrošnje, privatizacija državnih kompanija i smanjenje subvencija, čemu političari u Kairu nisu skloni. Druga opcija je kredit od Kine, ali on dolazi s većim kamatama.

Nacionalna valuta, egipatska funta, naglo je oslabjela od listopada 2022., kada je jedan euro iznosio 19 egipatskih funti. Danas jedan euro iznosi više od 30 egipatskih funti. Upravo to slabljenje nacionalne valute dovelo je do rasta cijena jer većinu proizvoda (uključujući hranu) Egipat uvozi.

Ni Hamas ne želi da Egipat otvori granicu za izbjeglice

Izgledi da Egipat otvori granice izbjeglicama iz Pojasa Gaze su slabi. Sigurnosni problemi su najvažniji, ali vlasti u Egiptu pomno razmišljaju i o ekonomskim problemima. Nije pametno uvoziti humanitarnu krizu u zemlju s toliko puno problema s prehranom vlastitog stanovništva, rastom cijena hrane, slabom valutom i velikim javnim dugom.

Humanitarni razlozi su jaki, ali, nažalost, Egiptom efektivno vlada vojska. Još od 2011. traju sukobi između egipatskih vojnih snaga i raznih islamističkih militantnih skupina na Sinajskom poluotoku.

Interesantno, ni Hamas ne želi da Egipat otvori granicu za palestinske izbjeglice. Korištenje civila kao ljudskog štita je njihova prokušana taktika, a masovni egzodus iz Gaze bi smanjio civilne žrtve. Hamas to ne želi, pa makar se radilo o djeci, ženama i starcima.