Kao bivši novinar i političar, Emir Suljagić trebalo bi da je navikao na pojačane analize njegovih poteza i stavova, ali i kritički odnos prema svemu što radi.
I vjerovatno jeste.
Ipak, ono što aktuelni direktor Memorijalnog centra Srebrenica proživljava posljednjih mjeseci teško se može svrstati u kritičke analize njegovih postupaka ili analitičko seciranje njegovih izjava.
Verbalno čerečenje
Više se radi o divljačkom napadu i verbalnom čerečenju kroz prostačke uvrede i želje za što bržom smrću. Po mogućnosti nasilnom.
S obzirom na to kakvu funkciju Suljagić sad obavlja bilo bi logično zaključiti da je meta napada negatora genocida i ratnih krvoloka.
I to je tačan zaključak, no 'iznenađenje' je da Suljagića sad razapinju pripadnici njegovog naroda koji su, nije teško utvrditi, na ideološkom spektru krajnje desno.
Toliko desno da se njihovi stavovi i napadi više i ne razlikuju od onih koji mu dolaze od negatora genocida.
Sam Suljagić o tome povremeno izvijesti javnost na svom nalogu na X-u. Za posljednji primjer 'zaslužan' je Alija Tabaković.
Evo kako je to izgledalo:
I četnici imaju više stila. pic.twitter.com/RY9DQl7j7w
— Emir Suljagić (@suljagicemir1) August 21, 2024
I to je samo vrh ledenog brijega.
Suljagić na dnevnoj bazi dobiva prijetnje i uvrede od strane radikalnih Bošnjaka koliko i od radikalnih Srba koji bi ga smjestili u mezar pored oca.
Gdje je izvor toga i kako to da su radikali pronašli zajedničku metu?
Počelo Schmidtovom izmjenom Zakona
Napadi na Suljagića krenuli su još od dana kada je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Christian Schmidt nametnuo Izmjene zakona o Memorijalnom centru kojim je ovoj instituciji proširio djelatnost i omogućio pristup budžetu od šestmiliona KM.
Suljagić je naravno, kao svako normalan, pohvalio takav potez Schmidta.
No, to je koincidiralo sa Schmidtovim odlukama koje su omogućile imenovanje nove Vlade Federacije BiH bez SDA.
U tom trenutku Schmidt je za SDA (i DF) bio neprijatelj broj 1, oličenje antikrista, kolonijalnog upravnika koji je stigao ovdje da dovrši davno započeti posao i Bošnjake uništi jednom zavijek.
I ko god se s tim ne slaže - pa makar to bio i Suljagić - epski je neprijatelj.
Radikalizirani, i od SDA-DF poropagande instruirani, Bošnjaci Suljagića su zasuli salvom uvreda i prijetnji smatrajući ga prodanom dušom, jer je 'uzeo’ šest miliona KM, a Bošnjaci se sad suočavaju sa tobožnjim nestankom (Bošnjaci su naravno samo SDA).
Na ovu 'izdaju' Suljagića sa Schmidtom, ti 'Bošnjaci', nakratko su zaboravili kada je Suljagić napravio novi, a u stvari možda i najvažniju stvar po Bošnjake - distancirao se od Hitlerovih sluga okupljenih u Handžar diviziji. I to u prisustvu jednog Jevreja!
Lokalni izbori
O tome kakve je uvrede primao ne treba previše trošiti riječi, a to je trajalo sve dok se ponovo nisu sjetili Schmidta, a kao treći čin poslužili su lokalni izbori.
Suljagić je, naime, otvoreno kazao da Hamdija Fejzić (SDA) nije dobar kandidat za načelnika Srebrenice.
No, to nije kraj niti je to srž.
Neosporivo je da je tek dolaskom Suljagića Memorijalni centar Srebrenica postao ono što mu ime i govori - Memorijalni centar.
Njegovim zalaganjem i trudom, Memorijalni centar više nije samo mezarje za više od osam hiljada ubijenih Bošnjaka, nego je institucija koja izučava, dokumentira i možda najvažnije - konzervira sjećanje na svaki detalj užasa koji je zatekao Bošnjake u Srebrenici.
Time što je od ruine i protočnog bojlera za novac za dženaze uspio napraviti instituciju prepoznatu na globalnoj (civilizacijskoj) sceni, Suljagić je ‘uvrijedio’ sve one SDA-ove aparatčike koji su Memorijalni centar koristili i za izvlačenje para preko rodbinskih uhljebizama na ugovor o djelu i koji nisu bili ni svjesni ni sposobni za posao koji im je predat u ruke.
Taj uhljebizam i sitnošićarski kriminal, trgovinu i tal sa ‘zakletim neprijateljima’, Suljagić je studiozno dokumentirao i ne libi se objaviti ga javno.
Čak se, pretpostavljamo, suzdržava zbog interesa samog MCS, ali i Bošnjaka.
Najveći "grijeh"
No, možda i najveći ‘smrtni grijeh’ koji je Suljagić napravio, a koji mu zatucana radikalna rulja zamjera, jeste taj što je zasukao rukave i počeo razbijati iluzije Bošnjaka da im tobože pripada neka nadnaravna i planetarna pravda, sve u zavisnosti od toga kako okolnosti traže - nekad kao herojskom narodu koji stoji na braniku univerzalnog morala, a nekad kao ubogoj šaci evropskih muslimana koja je žrtva genocida.
Ono što ta grupa ekstremista nikako ne želi da čuje, a što im Suljagić uporno govori, jeste da su dobri (međunarodni) odnosi i podrška u stvari dvosmjerni, da funkcioniraju na principu Njutnovog zakona akcije i reakcije.
Posebno je to ‘uvredljivo’ za radikale u trenutku kada su SDA i njeni sateliti upregnuli sva dostupna propagandna sredstva da Bošnjacima pokažu kako je Zapad ponovo pokazao svoje pravo ‘islamofobično’ lice i da je glavni cilj Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i Velike Britanije u stvari uništenje Bošnjaka ili u najboljem slučaju njegovo koloniziranje i potčinjavanje Srbima i Hrvatima, pa i Albancima.
“Nemoguće je u ovom trenutku vidjeti sve posljedice, ali ne znam šta je dugoročno gore po Bošnjake: ovo javno uriniranje po našim pravima i vrijednostima kojem svjedočimo na dnevnoj osnovi ili histerija da je cijeli svijet protiv nas, da su nam svi dušmani i da se tu ništa neće i ne može promijeniti”, naveo je nedavno Suljagić.
Realna prognoza
Kada se sve to sagleda, razumljiva je i realna prognoza koju je Suljagić danas iznio: da MCS čeka ista sudbina kao NUB.
Jer, MCS koji će graditi odnose sa drugim državama i drugim narodima, umjesto da se fokusira samo na dženaze i ugovore o djelu, nema smisla.
Bošnjaci bi trebalo da su samo sebi dovoljni i ko želi da je s nama - po našim pravilima - dobro je došao, a ko ne želi taj je, u pravilu, islamofob i srbofil.
Jer lakše je otjerati Suljagića i slične glasove razuma, nego se dozvati razumu i iščupati iz propagandnih ralja onih koji žive za dan kada će Bošnjaci imati svoju fildžan državu.
Kolika god da je, ali je samo naša (ili njihova?).
