Politika

Zašto i kome smetaju hidroelektrane u Bosni i Hercegovini?

Kako reče samoprozvana “zaštitnica rijeka” Lejla Kusturica na javnoj tribini održanoj u petak 26.02.2021. u Buturović polju pod nazivom „Problematika (ne)izgradnje mHE na Neretvici“, obraćajući se radnicima koji su došli da iskažu svoje nezadovoljstvo zbog gubljenja svojih radnih mjesta kao poseljedice njenih aktivnosti, kao i sličnih udruženja, „vlada FBIH će sigurno za njih naći neki drugi posao“. Koliko je tribina bila „javna“ pokazuje i taj podatak da nije bilo dopušteno nikome sa, uslovno rečeno druge strane, da se obrati.

Uprkos upozorenjima zaposlenih u sektoru izgradnje i održavanja hidroelektrana u FBIH da je oko 3.500 radnih mjesta ugroženo negativnom medijskom kampanjom udruženja predvođenim Lejlom Kusturicom, Anesom Podićem i sličnim, te nazivajući sve koji su u tom sektoru tajkunima, lopovima, ratnim profiterima i sl., vlada FBIH nije učinila ništa da zaštiti pa makar i kompaniju kojoj je ona 90 posto vlasnik, Elektroprivredu Bosne i Hercegovine. Naime, navedeni skup u Buturović polju je upravo bio povodom zaustavljanja izgradnje novih hidroenergetskih objekata u općini Konjic koje treba da gradi Elektroprivreda Bosne i Hercegovine, općini koja najmanje jednu trećinu svog budžeta upravo finansira zahvaljući sredstvima koja dolaze od strane naknada zbog proizvodnje električne energije iz hidroenergetskih potencijala u toj općini(HE Jablanica).

Zaposleni u sektoru izgradnje i održavanja hidroelektrana u FBIH su u nekoliko navrata tražili sastanak sa predstavnicima vlade da bi ih upoznali sa činjeničnim stanjem i ukazali na sve pogubne odluke koje donose u posljednjem periodu pod pritiskom raznoraznih udruženja, međutim za radnike u realnom sektoru tj. one koji pune budžet nije bilo sluha. S druge strane, predstavnici te iste vlade su objeručke pristali da se sastanu sa Kusturicoma, te da bi nakon sastanka premijer izjavio da je „toliko tehnologija napredovala, da mi ne moramo imati MHE, vjetrolektrane su se toliko razvile, da nam ne treba gradnja MHE", što je bio dodatni vjetar u leđa navedenim udruženjima da sada sve vlasnike i učesnike u izgradnji i održavanju hidroelektrana nazivaju lopovima i tajkunima koji su sve izgradili „nezakonito“ što je u potpunoj suprotnosti sa stvarnim stanjem. Upravo je nezakonito njihovo sprečavanje radova za koje postoje sve neophodne dozvole. Izgleda da je došlo vrijeme da "rulja" odlučuje o bitnim stvarima, a ne zakoni. Ako ovo postane pravilo pitanje je šta će biti sljedeće, lov na vještice.

Dok u cijelom svijetu raste broj izgrađenih hidro postrojenja u svrhu smanjenja emisije CO2, samo u našoj zemlji zbog raznih opstrukcija taj kapacitet ostaje neiskorišten. Imamo jedan apsurd, da udruženja koja se bore za zaštitu okoliša ignorišu činjenicu da svaki proizvedeni kilovat sat iz hidroelektrane znači manje zagađenje zraka koji je itekako problematičan u našoj zemlji.

U isto vrijeme imamo „planinu smeća“ ispred brane na HE Višegrad o kojoj su pisali svi svjetski mediji. Možda da nije bilo te brane i hidroelektrane, to smeće se ne bi ni primijetilo jer bi otišlo dalje niz rijeku. Zašto je primarni cilj ovih udruženja samo borba protiv izgradnje hidroelektrana, dok sa druge strane ignorišu sve ostale zagađivače rijeka, od raznih fabrika do svih kanalizacionih odvoda koji idu direktno u naše rijeke? Kada su ta ista udruženja organizovala čišćenje naših rijeka od kesa i ostalog smeća koje možemo vidjeti na obalama? Da li je to pravilan pristup „zaštitnika rijeka“ i da li su ovo stvarni zaštitnici rijeka ili sve svoje aktivnosti fokusiraju na tome da unište razvoj elektroenergetskog sektora u našoj zemlji?

Kako reče jedan od učesnika na spomenutoj tribini, „mi treba da proizvodimo flaširanu vodu, i da je izvozimo, a da električnu energiju uvozimo, jer je tako jeftinije“, možda pokazuje koje su krajnje namjere ovih udruženja. Valjda je cilj da se jedini resurs u kojem Bosna i Hercegovina u vanjskotrgovinskoj razmjeni ima pozitivan bilans izgubi, pa da i u tome budemo uvoznici od susjednih zemalja što bi se u konačnici odrazilo na krajnju cijenu električne energije koju će plaćati građani. Postavlja se pitanje, ko brani dotičnim udruženjima da pokrenu i promovišu taj izvoz flaširane vode?

Ovaj elektroenergetski sektor koji je trenutno u teškoj situaciji, se razvio i postao veoma prepoznatljiv u ovom dijelu Evrope, tako da su naše kompanije počele da izvoze svoje proizvode u cijelom regionu Jugoistočne Evrope. Nažalost, zbog aktivnosti nekih udruženja i pogrešnih odluka vlade FBIH već je došlo do određenih otpuštanja, jer se vlada umjesto da bude na strani radnika i onih koji doprinose jačanju države te na strani zakona, struke i nauke, opredijelila za lakši put izabravši put populizma i medijske kampanje koja će u konačnici rezultirati povećanjem broja ljudi na birou za zapošljavanje. Ali kao što reče mlada dama sa početka ove priče, radnici iz ovog sektora ne treba da brinu, jer će vlada FBiH sigurno za njih naći neki drugi posao, vjerovatno kao što su našli za bivše zaposlenike Hidrogradnje, Energoinvesta, ŽGP-a itd..