Real Madrid betonira svoj status najomraženijeg kluba u Evropi. Florentina Pereza "pere" mesijanska ambicija da bude otac novog nogometnog poretka kako bi ga historija pamtila i daleko više nego kao predsjednika Kraljevskog kluba, koliko je god to veliko.
Iako se postavljaju novi rekordi gledanosti, Perez tvrdi da današnji UEFA-in sistem nije zanimljiv, on bi skratio i trajanje utakmica jer mladi "ne mogu imati fokus 90 minuta", a kamoli izgradio evropski NBA u kojem bi klubovi vodili sve, a UEFA i nacionalni savezi ostali šegrti i marginalne pojave. Perez je čvrsto naumio biti ono što je Pierre de Coubertin za Olimpijske igre pa da ga se kao takvog veliča desetljećima. Ali kako sada stvari stoje mogao bi se grdno prevariti, te umjesto proroka i junaka završiti na giljotini historiografije. Iako u današnjem svijetu kojim više nego ikad dominiraju novac i farizeji ništa nije sigurno.
Perez je 2021. gurnuo u javnost Superligu, iako puno toga nije bilo pripremljeno, pa je minirana kroz dan-dva, sad je opet pompozno najavljuje premda u tome ima samo jednog relevantnog partnera. Ono što se upravo događa njegov je novi poraz. Real Madrid iz mjeseca u mjesec paralelno s time postaje sve odbojnije ime u očima nogometnih navijača širom kontinenta koji ne podržavaju elitistički projekt bez duše, mnogi ga i preziru. Iako je sad voljan kao privjeske pridodati i neke klubove iz manjih zemalja. Onako, u niži rang, da ne igraju baš protiv njegova uzvišenog Reala.
Florentino Perez i Real Madrid uvijek su bili institucija koju su neki obožavali, a neki nisu voljeli već i zbog "plave krvi" i privilegija koje uživaju unutar španskog nogometa, ali najbjednija pojava ove priče o Superligi zapravo jer Barcelona. Iako historijski protiv Reala sad mu jedina od velikih bez zadrške drži ljestve da ukrade nogomet. Godine najvećih uspjeha umjesto da su je lansirale u blagostanje, dovele su je pred bankrot. Predsjednici su završavali u zatvoru ili na sudu, dalje nećemo analizirati zašto.
Barcelona, čije vodstvo biraju članovi na izborima, koja bi trebala biti primjer narodnog kluba, danas ne poštuje vlastiti habitus zbog šake dolara što je na najjasniji način pokazao put u Dallas na prijateljsku utakmicu s meksičkim Club Americom, za koju je inkasirala pet miliona dolara. Umjesto da igrači iskoriste kratak odmor oni ih mrcvare zbog pišljivih pet miliona dolara. Do toga je došlo na adresi gdje se donedavno godišnje trošila milijarda eura, a sad se ponašaju kao "bistrički bokci". Mole milostinju. Još su i izgubili 3:2, a stadion Cotton Bowl nije bio pun.
Real zbog love, ali i Perezove megalomanije i osobnih aspiracija da ga pamte kao vizionara i korifeja modernog nogometa, i Barcelona zbog praznog računa u četvrtak su se, dobro blefirajući, kao silno radovali jednoj odluci Suda pravde Evropske unije koja im uopće nije dopustila osnivanje Superlige, kako se lažno pisalo i govorilo. Na kraju dana mogli su samo shvatiti da su još jednom golemi gubitnici, proskribirani u nogometnoj porodici. Svi veliki klubovi za koje bi htjeli da s njima tvore Superligu ekspresno su ih odbili, protiv su ustale nacionalne lige i savezi, evropske organizacije, a Velika Britanija je istoga časa najavila zakon po kojem će to onemogućiti engleskim klubovima i za buduća vremena. Maglu su bacili tek poneki poput vječnog kontraša Aurelija de Laurentisa, prvog čovjeka Napolija, koji je 2021. bio među najgorljivijim protivnicima Superlige, a sad kad su svi prema njoj negativni, njega bi kao zanimala.
Superlige neće biti sigurno još poduže vrijeme, a jasno da niko ne može tvrditi šta će se događati za šest ili deset godina. Osim ako je Real i Barca ne igraju sami u nekoj svojoj groteski, četrdesetak El Clasica u sezoni, pa tko koga… Ili im se priključi koji klub ekscentričnih upravitelja.
U današnjem nogometu gdje je novac postao apsurdan, a igrači su preplaćeni, dominiraju klubovi "igračke" bogatih vlasnika ili čak arapskih država, a model sociosa je ugrožen i pitanje je može li dugoročno opstati. Historijska odluka DFB-a po kojoj je u Njemačkoj dopušteno privatno vlasništvo nad klubovima, pa najava Gerarda Piquea da će Barcelona vjerojatno morati postati dioničko društvo jer jedino s konkretnim kapitalom može i dalje biti konkurentna, govore zašto bi Katalonci htjeli naći spas u Superligi. Kako bi to izbjegli.
Superliga bi značila smrt nogometa kakvog poznajemo. To je ideološki koncept koji se valja još od 2000. u glavi Florentina Pereza. No, osim što stvarno i sadržajno ovoga časa nema uvjete za nastanak, jer klubovi koji bi je trebali činiti to golemom većinom ne prihvaćaju, niti formalno-pravno ništa odlukom Suda pravde Evropske unije nije riješeno. On je tek ustvrdio kako UEFA i FIFA ne smiju imati u Statutu odredbu da se klupska natjecanja ne mogu igrati bez njihova odobrenja jer je to suprotno zakonodavstvu EU, nemaju pravo na monopol i kažnjavanje klubova po toj osnovi. Međutim, UEFA će kazati da je tužena po starom Statutu, a da je već u junu 2022. izmijenila taj članak, te je novi usklađen s evropskom legislativom.
S druge strane, sve što nije potpuno otvoreni model, s izravnim pristupom iz domaćih liga, sezonu po sezonu, suprotno je evropskim vrijednostima, pa bi koncept Superlige, kad bi on bio tužen sudu, mogao biti srušen. Već je 2019. postojao pokušaj uspostavljanja modela napredovanja i ispadanja između evropskih natjecanja, koji je odbijen jer je potkopavao osnovna načela po kojima se nogomet vodio posljednjih godina, dakle da se u evropska natjecanja može ići iz domaćih liga.
Nacionalna prvenstva koja imaju 1.554 profesionalna kluba pokretačka su snaga i jedan od temeljnih stupova nogometnog sportskog i ekonomskog sistema, te donose više od 75% prihoda u Evropi. Državne bi lige izgubile 40% priljeva novca i 45,5% vrijednosti prema stručnom izvješću koje je napravila revizorska kuća KPMG prije četiri godine. Španska La Liga pozvala je Evropsku komisiju da uvede zakonske mjere s kojima će se to regulirati i riješiti ih brige od ovakve Superlige. Dakle, UEFA nema pravo na monopol, ali dugoročno čini se da bi Superliga mogla zaista krenuti jedino ako joj potpise daju nacionalne lige i savezi iz kojih bi klubovi u njoj sudjelovali. Oni su, zasad, odani UEFA-i. No, je li tako kazat će sudovi.
UEFA je nakon svega što se zbivalo 2021. ostala itekako široka srca prema Realu, premda je radio izravno na njezinom uništenju imao je izvrsno, za sebe, suđenje u Ligi prvaka, a i kod drugih klubova uživao je poštovanje. No, hoće li novi čin to početi mijenjati? Hoće li Real i Barca i dalje biti jednako prihvaćeni od ostatka? Zbog svoje veličine vjerojatno hoće, no vrijeme će pokazati. U pogledu navijača sigurno neće, a to nije zanemarivo. Nipošto.
Englezi su postali najjača brana, zašto bi pomagali konkurentima?
Englezi su svojedobno pristali na Superligu, iako neki nisu bili uvjereni, pa su potpisali "pet do dvanaest", a sada su najjača brana. Bez klubova iz Premier lige projekt ne može proći. Oni, pak, redom imaju ultrabogate gazde i više novca nego Real i Barca, zašto bi onda ulaskom u Superligu pomagali direktnim konkurentima za primat u Evropi? Zašto bi i budući Bellingham igrao u Realu, a ne, recimo, u Liverpoolu?
Nedavno su potpisali novi ugovor o televizijskim pravima za Premier ligu za 7,8 milijardi eura. Mnogi poput Manchester Cityja, Uniteda, Chelseaja, Newcastlea… imaju više novca nego što ga smiju potrošiti zbog financijskog fair-playa, a stav njihovih navijača prema Superligi je - tvrdo ne. Nijemci su uvijek bili protiv, PSG također, otkako Agnelli ne vodi Juventus povukao se i torinski klub, piše Jutarnji.hr
