Ako bi se išla sastavljati lista teorija zavjera koje se pripisuju jednom od najbogatijih ljudi na svijetu i suosnivaču Microsofta Billu Gatesu, vjerovatno bi i svemoćna umjetna inteligencija poput ChatGPT-ja u nekom trenutku zaštekala.
Teoretičari zavjere tada bi vjerojatno rekli da je zakazala zbog toga što je Microsoft jedan od najvećih investitora u tvrtku koja je razvila ChatGPT i tako bi se klupko urota i konspiracije zamotavalo sve dalje i dalje, sasvim lako moguće unedogled. S druge strane, je li baš moguće da su sve te silne optužbe na račun Billa Gatesa - ako isključimo ekstremne ludorije poput onih da koristi vakcine da čipira ljude i sličnih - je li dakle moguće da su baš sve te tvrdnje došle niotkuda, da su stvorene iz čiste zlobe i jala?
Odgovor na to pitanje tvrdi da je pokušao pronaći istraživački novinar Tim Schwab, autor koji se već godinama bavi Zakladom Billa i Melinde Gates.
Plan akcije
Namjerno smo napisali da Tim Schwab "tvrdi" kako je pokušao pronaći odgovore, jer naposljetku ispada da je postavio mnogo pitanja, da je na većinu njih dao odgovore, ali i da najčešće nije ponudio baš neku solidnu bazu dokaza za svoje teze. Svakako ne onu koja bi bila prešla prag "iznad razumne sumnje". Teško se također oteti dojmu da autor ima ekstremnu osobnu antipatiju prema Gatesu, što je njegovo apsolutno privatno pravo, ali se vjerojatno ne bi trebalo reflektirati u knjizi ovakvog tipa.
Bill Gates i njegova tadašnja supruga Melinda osnovali su Zakladu 2000. godine s namjerom da iskoriste dio svog nemjerljivog bogatstva dobrotvornim aktivnostima širom svijeta. Plan akcije bio je pomagati projekte iz sfere obrazovanja, javnog zdravstva, borbe protiv klimatskih promjena, borbe protiv gladi…
Za to su imali kasu od cirka 67 milijardi dolara i krenuli su u bitku protiv bolesti i gladi smatrajući da će to moći izvesti mnogo efikasnije od onih koji bi inače trebali biti zaduženi za takve stvari - dakle državni aparati. Vrijedi možda napomenuti da Schwab praktički potpuno ekskulpira Melindu Gates od svega, prije svega jer tvrdi da je njezin utjecaj u Zakladi Gates (kako je gotovo isključivo naziva u knjizi) zapravo bio minijaturan. Melinda French Gates naposljetku je i odstupila s mjesta predsjednice Zaklade sredinom ove godine.
Bile Gatesove namjere u početku iskrene ili ne, Schwab sasvim jasno izražava svoje mišljenje da je milijarder bio i ostao egomanijak opsjednut kontrolom i grabljenjem moći i da je Zaklada bila samo njegov alat za "nastavak politike drugim sredstvima", dakle za građenje još većeg prijestolja s kojeg može utjecati na globalna zbivanja puno bolje nego što bi to mogao kao regularni softverski milijarder, kakvih sada već ima pregršt.
Prema knjizi, Zaklada Gates je samo "neprofitna, porezno privilegirana humanitarna organizacija koja se ponaša kao privatni ulagački fond, fond rizičnog kapitala ili farmaceutska kompanija" koja se "pozicionirala tako da ima uvid u povjerljive poslovne podatke konkurentskih tvrtki".
Velika greška
Svoje strelice upućuje i prema medijima i nevladinim organizacijama, od kojih su mnogi doista primali i još uvijek primaju novac od Zaklade. Schwab navodi kako je Gates koristio te donacije kako bi utjecao na pojedine medije i NVO-ove da postojano grade imidž dobrodušnog milijardera koji će podijeliti čitavo svoje bogatstvo.
Štoviše, dvije najveće PR kampanje povezane s promicanjem djela Zaklade Gates - odnosno najveće nove infuzije novca u Zakladu - dolazile su upravo onda kada je Billu Gatesu trebalo umivanje imidža pred javnošću: prvi put kada se Microsoft našao pod tužbom za monopol, a drugi puta kada se privatni život Billa Gatesa našao pod lupom javnosti.
Već na samom početku Schwab se dotiče upravo tih najlascivnijih detalja iz Gatesova života. Veliki broj stranica napisan je o navodnoj vezi Billa Gatesa s osramoćenim financijašem i pedofilom Jeffreyjem Epsteinom, koji se pokušao približiti Gatesu investiranjem svog novca u Zakladu. Gates je na to pristao i čak postao relativno blizak s Epsteinom čak i nakon što su spoznaje o njegovim nedjelima izašle u javnost.
"Sigurno sam napravio veliku pogrešku, ne samo što sam ga uopće poznavao nego što sam se sastajao s njim nekoliko puta. Želio sam prikupiti novac za globalno zdravstvo. Nisam shvatio da je susret s njim gotovo umanjio nevjerovatno strašne stvari koje je učinio. Znate, s vremenom sam saznao više o tome", citira Schwab Gatesa.
Od tih stranica na kojima se govori o vezi Billa Gatesa s čovjekom koji je postao simbol za zlobnog pedofila do onih u kojima se naširoko piše o Gatesovim seksualnim eskapadama te - puno problematičnije - optužbama za seksualno zlostavljanje i uznemiravanje vrlo je kratak put.
Godine 2021. krenula je lavina optužbi o neprimjerenom ponašanju prema zaposlenicama, koje je sezalo još u rane dane Microsofta i nastavilo se sve do suvremenih dana Zaklade Gates. Bill Gates je priznao jednu vezu sa zaposlenicom Microsofta, pa nakon toga još jedan "incident". U knjizi se podsjeća da su Microsoftu tijekom Gatesova vođenja kompanije stigle stotine pritužbi za diskriminaciju i uznemiravanje (nisu se sve odnosile na Gatesa, naravno). Schwab nadalje tvrdi kako je "pod Gatesovim vodstvom Microsoft stekao korporativnu reputaciju problematičnog ponašanja prema ženama".
Tu se, uzgred, spominje i ime Zagrepčanina Borisa Nikolića, bliskog Gatesova saradnika koji je "imao različite uloge u Zakladi Gates, Gatesovu ličnom bogatstvu i njegovu ličnom životu". "Dvojica muškaraca navodno često putuju zajedno i druže se, a bili su i profesionalni saradnici jer se Nikolićevo ime nalazi na barem dva patenta na kojima je Gates naveden kao suizumitelj". Schwab podsjeća kako je taj odnos postao dodatno problematičan kada je Jeffrey Epstein samo nekoliko dana prije nego što je pronađen obješen u zatvorskoj ćeliji izmijenio svoju oporuku i imenovao Nikolića kao jednog od zamjenskih izvršitelja i "stavljajući ga u poziciju potencijalne odgovornosti za upravljanje njegovom imovinom vrijednom 577 miliona dolara". Schwab piše kako je Nikolić novinarima rekao da je šokiran što je imenovan izvršiteljem i da neće preuzeti tu ulogu.
Kao jednu od najproblematičnijih uloga Zaklade Schwab ističe potporu planiranju obitelji. Navodi se kako je Gatesova preferirana metoda kontracepcije hormonski implantat koji se umetne u ruku žene i sprečava trudnoću do pet godina. Zaklada je ugovorila poslove s farmaceutskim tvrtkama da prodaju desetke milijuna ovih implantata po vrlo sniženim cijenama. Schwab piše kako su klinike u zemljama poput Malavija i Ugande prionule na nagovaranje žena da si ugrade implantate koje nisu željele i opisuje to kao svojevrsni program eugenike, prenosi Jutarnji.
Predodređen za neuspjeh
Čak i kada Schwab daje Zakladi određeno priznanje, kao što je program dijeljenja kondoma u Indiji u borbi protiv virusa HIV-a i AIDS-a, prigovara Gatesu da je taj program bio "predodređen na neuspjeh jer nije mijenjao ponašanje ljudi koje dovodi do tih bolesti, odnosno nije se posvetio samom uzroku problema". Kako bi točno izgledao program promjene čitave kulture, Schwab ne navodi, ali prenosi priznanje lokalnih zdravstvenih radnika koji su pripisali Zakladi spašavanje brojnih života.
Slično je i s jednim od prioritetnih programa za Zakladu Gates, borbom protiv malarije. Naime, dok Schwab kritizira Zakladin fokus na razvoj cjepiva kao "magičnog rješenja", istodobno priznaje kako su milijarde dolara u donacijama omogućile masovno korištenje mreža protiv komaraca, koje su se pokazale ključnim alatom u borbi protiv te bolesti.
Ono što autor knjige zapravo prikazuje kao najveći problem Zaklade Gates jest nedostatak transparentnosti. Dapače, taj prigovor upućuje i privatnim zakladama brojnih drugih milijardera, koje se ne moraju voditi istim standardima kakvima podliježu javne kompanije te vladine i nevladine udruge. Kako navodi Tim Schwab, zbog poreznih olakšica približno 50 posto svakog dolara koji potroše zaklade kao što je Gatesova zapravo je "javni novac". Ovdje čak predlaže i rješenje: da bi Zakladine milijarde bile pametnije i efikasnije potrošene kada bi se time bavili demokratski izabrani državni organi.
