Svijet

Zašto Rusi nikada više neće napasti Finsku? Riječ je o sistemu odbrane koji bi trebala uvesti BiH, a i svaka druga zemlja na svijetu

Ukrajinska vlada je posljednjih dana podijelila desetke hiljada pušaka običnim, neobučenim građanima, a potaknula je svakoga ko je sposoban udariti kremen Zippo da nauči kako se pripremaju i bacaju molotovljevi kokteli. U možda povezanim vijestima, gradonačelnik Kijeva Vitalij Kličko zabranio je prodaju alkohola, historijski lošu pratnju za automatsko oružje i improvizirane zapaljive bombe. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski najavio je puštanje iz zatvora određenih kriminalaca, također kako bi se naoružali protiv ruskih osvajača. Ukrajinske snage teritorijalne odbrane, građanska vojska, povremeno su trenirale mjesecima, ali su tek sada, mahnito, otvorile svoje redove za sve koji su fizički sposobni služiti. Ova uistinu univerzalna sila stara je nekoliko dana, najmlađa naoružana grupa na planetu, a za nekoliko dana možda ćemo vidjeti ubijaju li njezini pripadnici uglavnom Ruse ili su uglavnom oni ti koji su ubijeni, piše Graeme Wood za The Atlantic.

Ruska invazija na Ukrajinu bila je strateški neuspjeh jer je pretpostavila i zahtijevala brzu i odlučnu pobjedu, a u najboljem će to biti spora Pirova pobjeda. Ali i Ukrajinci su jako podbacili, predugo čekajući na naoružavanje i obuku svojih građana. Ako želite da obični ljudi učine vaše društvo otpornim na okupaciju, morate ih naučiti ubijati prije nego što to zatrebaju.

Strateg Edward N. Luttwak predložio je da se zemlje koje su usklađene s NATO-om pomaknu u tom smjeru preventivno, kao pitanje politike. Umjesto kupovine teške, tehnološki napredne opreme, rekao mi je Luttwak, trebali bi usvojiti finski model. U Finskoj, adolescenti se prijavljuju na kratko i intenzivno razdoblje vojne obuke, nakon čega slijede kraća "osvježenja" tokom većeg dijela svog odraslog života. Obuka nije, kao u izraelskom modelu, nekoliko godina predane službe. Niti se naglašava vojna disciplina, kao što je održavanje kreveta urednim i uglađene cipele ili transformacija građanina-regruta u borbeni stroj u pruskom stilu. Umjesto toga, priprema civile da budu spremni da se pridruže svojoj jedinici i uznemiravaju i ubijaju osvajače. Zemlja veličine Finske može brzo poslati gotovo milion obučenih vojnika. "Ukrajina je to mogla učiniti", rekao je Luttwak, "i trebali su."

Finsko-sovjetski zimski rat 1939. završio je sovjetskim povlačenjem, a Luttwak je rekao da bi on sada trebao biti model odvraćanja za druge zemlje, uključujući Poljsku i baltičke nacije. "Ne pokušavajte zaustaviti invaziju", rekao je Luttwak. “Pričekajte da uđu u vašu zemlju. Kada tenk prestane da se kotrlja naprijed, pustite vojnike da izađu kuhati ili piškiti, a zatim ih ubijte.” Finska je patila tokom invazije i ustupila teritorij u mirovnom sporazumu koji je okončao rat tri mjeseca kasnije. Ali Sovjeti su izgubili oko sedam puta više ljudi, a kada su se povukli, znali su da bi ponovna okupacija Finske značila ozebline, strah i mogućnost da budeš ubijen u snijegu sa spuštenim hlačama.

Finski odbrambeni dužnosnik s kojim sam razgovarao naglasio je da finski model uključuje tehnološki naprednu profesionalnu vojsku i da ne bi funkcionirao bez nje. No, pričuva teritorijalne odbrane može spriječiti okupaciju na prvom mjestu - posebno ako ima obuku i uživa logističku podršku drugih zemalja. Ukrajinci imaju samo ovo drugo, a za prvo je možda kasno. Kijev je dijelio oko 10.000 pušaka dnevno. "Deset hiljada [pušaka] nije ozbiljan broj", rekao je Luttwak. “Moramo razgovarati o milionu samo za Kijev. Toga su puna NATO skladišta i lako bismo ih mogli poslati na granicu i dati ih kome hoće.” Zapadna Ukrajina, gdje bi te puške vjerovatno stigle, je antiruska.

Štaviše, od Zimskog rata, tehnološke su inovacije još više nagnule ravnotežu u korist umjereno uvježbane civilne pričuve. Finski model je mnogo smrtonosniji u kombinaciji s modernim protutenkovskim oružjem usmjeri i pucaj, kao što je sistem Javelin koji se već nalazi na tlu u Ukrajini. Javelin je skup – svaki projektil košta otprilike koliko i mala američka kuća u predgrađu – ali budući da su novac i oružje gotovo jedine stvari koje su ukrajinski saveznici spremni pružiti, to možda i nije tako velik problem. Javelini mogu uništiti tenk i njegove putnike izdaleka; operater se ne mora skrivati ​​u rupi i čekati da se otvori tenka otvore. Umjesto toga, hvata se na njegov infracrveni potpis, a zatim ispaljuje raketu s ramena. Leti 150 jardi gore i gotovo dvije milje vodoravno, a zatim se spušta dole kako bi pogodio tenk odozgo, gdje je oklop najtanji. Javelini su jednostavni za korištenje. Dvije sedmice treninga standardne su u vanrednim uvjetima, a Ukrajinci su motivirani učenici.

Ali možda neće imati toliko vremena. Umjesto da sazove odbrambene jedinice prije nekoliko sedmica ili mjeseci, Ukrajina žurno uči službenike, računovođe i babuške da bacaju stare pivske boce pune plina – korisna vještina, ali dolazi užasno kasno. Scene civila koji bacaju takve naprave na komad ruskog oklopa (i pritom se nakratko zapale) dobri su za ukrajinski moral, ali općenito zabrinjavajući. Gerilske taktike većini ljudi nisu instinktivne. Je li bolje baciti molotovljev koktel postrance kroz prozor svoje limuzine dok prolazite pored svoje mete ili je bolje baciti ga s prozora na drugom spratu dok meta prolazi? Šta učiniti kada meta uzvrati udarac? Savjet “Evo pištolja i zapaljive naprave; idi naprijed i čini ono što dolazi prirodno” pretvorit će nekoliko svojih primatelja u Ho Chi Minha, a mnoge druge u leševe. Rizici nisu samo za te svježe pečene ukrajinske gerilce. Upravo sada u Kijevu sumnja u ruske špijune i sabotere je razumljivo velika, a kontrolne tačke će upravljati Ukrajinci koji su upravo naučili kako pronaći sigurnost na svojoj pušci. Greške će se činiti, a prijatelji pucati.

Ono gdje se ti napori nedvojbeno računaju je u propagandnom ratu, u kojem Ukrajina nadmoćno pobjeđuje. Rusi će vidjeti slike ljudi vatrenih u želji da ih ubiju, a među njima će biti i Ukrajinci s kojima bi u drugim okolnostima Rusi mogli pomoći pri prelasku ulice, igranju nogometa ili spoju. Ovo je demoralizirajuće. Nekim muškarcima je pomisao da ih je djevojka upucala posebno mučna. (U Drugom čečenskom ratu, jedna moćna slika bila je polu-mitskih plaćenika poznatih kao “Bijele čarape”—plave estonske bivše biatlonkinje koje su Čečeni regrutirali da šljukaju Ruse i ciljaju u prepone.)

Ukrajinska vlada pokušala je zadržati svoj narod mirnim i uvjerila ih je da se invazija neće dogoditi. (Doista, uvjerili su se.) Posljedični nedostatak pripreme, koji nadilazi obuku civilnih pričuva - zašto nema zaliha hrane? Zašto oko Harkova i Kijeva ne postoje fizičke prepreke koje bi usporile ruske oklope i olakšale ubijanje osvajača? — bit će ogorčeno kritizirano, baš kao što će se diviti duhu i ličnoj hrabrosti Zelenskog i drugih Ukrajinaca. Slobodna društva ne militariziraju svoje stanovništvo slučajno. Regrutacija je zadiranje u slobodu. Ali isto bi se moglo reći i za invaziju Vladimira Putina. A da sam sada u zemlji između Berlina i Sankt Peterburga, razmišljao bih kojeg zadiranja bih se više bojao.