"Mi smo pastiri istog, svetog, stada božjeg. Zbog toga moramo tražiti puteve mira i moramo zaustaviti rat. Patrijarh se ne može pasti toliko nisko i postati Putinov oltarski potrčko."
Ove riječi je papa Franjo, kako prenosi talijanski dnevnik Corriere Della Sera, rekao u Zoom razgovoru sa moskovskim patrijarhom i patrijarhom cijele Rusije Kirilom I. koji ne prestaje blagosiljati invaziju Vladimira Putina na Ukrajinu.
U pozadini ovakvog postupanja moskovskog patrijarha krije se vrlo stara tajna ruske crkve koja je još od 1547. nerazdvojno povezana sa političkim vrhom Rusije.
O tome je u najnovije vrijeme pisala američka ekspertica za rusku povijest Lynne Hartnett.
Naime, te je godine ruski crkveni vrh, kako bi spriječio unutrašnje borbe u zemlji i učvrstio središnju vlast, Ivana IV. Groznog okrunio za cara. Od tog trenutka na dalje stoljećima se ponavljao isti obrazac simbioze crkve i države. Carevi bi postavljali crkvene poglavare, koji bi nakon toga blagosivljali cara i njegovu apsolutističku vlast, čak i ako je car bio krvoločni tiranin.
Koliko je to istina svjedoči upravo slučaj Ivana Groznog koji je iz svog stolnog grada Moskve mačem i krvlju ujedinio i proširio Rusiju. U toj borbi Ivan se vrlo krvavo obračunavao sa svim političkim protivnicima, zamišljenim ili stvarnim, pa je dao pobiti sve feudalne velikaše i zamijenio ih svojim povjerljivim ljudima.
Carsku svemoć Ivan je zadržao i nakon poraza u ratu zapadnim granicama carstva kada je odlučio kazniti zamišljene unutrašnje izdajnike koje su, navodno, skrivili poraz ruske vojske. Zato je u gradovima Tver i Novgorod dao ubiti desetke tisuća ljudi. Kada ga je moskovski metropolit Filip II. kritizirao za zbog okrutnosti prema svom narodu car je mitropolitu poslao tajnu policiju da ga zadavi.
Ipak, Ivan je u ruskoj pučkoj predaji ostao zapamćen kao dobri car koji je bio na strani naroda, a protiv velikaša. Pri tome, nasilje i grozote koje je počinio nisu bile važne jer se iz ruske tradicionalne političke perspektive očekuje da vladar bude "grozni", što će reći jaki, strogi i ozbiljni muškarac koji će u interesu Rusije djelovati čvrsto, agresivno pa čak i bezdušno i kojeg će se u inozemstvu bojati.
Istovremeno Ivan je bio bogobojazni i blagi otac nacije čija je vlast bila po volji bogu. Da bi ojačao utjecaj ruske crkve i međunarodni prestiž Rusije Ivanov nasljednik Boris Godunov je početkom 17. stoljeća stvorio Rusku pravoslavnu crkvu koja je sve do danas samostalna nacionalna crkva.
Ova činjenica ruskim je carevima omogućavala da budu "tišajši" što će reći blaga očinska i pobožna figura koja će se, vjerovalo se u narodu, brinuti o dobrobiti svojih podanika.
Kad se zna sve ovo ne treba čuditi što je današnji ruski patrijarh Kiril I odlučno stao iza osvajačke politike predsjednika Vladimira Putina čiju je vladavinu nazvao "čudo božje". Također, ne treba čuditi što crkva i država u Rusiji nastoje čak i Veliki domovinski rat od 1941. do 1945., iako ga je vodio Staljinov ateistički režim, reinterpretirati kao "sveti rat" za Rusiju i pravoslavlje.
Na isti način se, kako piše The Economist, nastoji portretirat i trenutna ruska invazija na Ukrajinu pri čemu glavni neprijatelji, navodno, nisu Ukrajinci nego Amerika i Velika Britanija koje se optužuje za potporu ukrajinskom nacizmu.
Pri tome, Putin i njegovi propagandisti namjerno zaboravljaju da su upravo Amerika i Velika Britanija bile ključne ruske saveznice u Velikom domovinskom ratu protiv Hitlerovog nacizma.
Kad se zna ovo uopće nije važno što je patrijarh Kiril, prema podacima koje donosi Enciklopedija Brittanica, vrlo obrazovani iskusni prelat sklon modernizaciji Ruske pravoslavne crkve koji je npr. više od jednog desetljeća vodio vrlo popularni televizijski vjerski show.
Također nije važno što je Kiril, skupa sa papom Franjom, nastojao zaliječiti tisućljetni rascjep između katolicizma i pravoslavlja.
Patrijarh Kiril danas je sasvim druga osoba koja, prema riječima pape Franje, sa unaprijed pripremljenog papira recitira vjersko opravdanje za Putinovu invaziju Ukrajine.
Papine riječi "mi nismo državni svećenici i ne bismo trebali govoriti jezikom politike nego jezikom Isusa", teško da su doprle do ruskog patrijarha.
Takvo nešto, kako piše prestižni časopis Foreign Policy, nije moguće jer Vladimir Putin i patrijarh Kiril vjeruju kako u Ukrajini vode "sveti rat" za obnovu negdašnjeg Ruskog carstva i za zaštitu tradicionalnih pravoslavnih vrijednosti od onoga što u Moskvi izgleda kao, neprihvatljiva, zapadna propaganda.
U pozadini svega možda je i Kirilov strah da ne prođe kao spomenuti metropolit Filip kojega je car Ivan Grozni dao zadaviti. Ovaj strah je realističan zbog toga što predsjednik Putin i njegove pristalice nastoje oživjeti povijesno sjećanje na Ivana Groznog i njegove vladarske metode.
No, o tome neki drugi put, u opširnijoj analizi povijesnog nasljeđa koje se krije iza Putina i putinizma, piše Slobodna Dalmacija.
