Pobjeda 80 hiljada vojnika lojalnih talibanskom režimu nad nominalno 300.699 vojnika afganistanskih snaga priča je o sudaru ideološki visoko motiviranih i slabo opremljenih te navodno pristojno opremljenih kojima zapovijedaju loši i korumpirani, piše The Guardian.
Posebni istražitelj za rekonstrukciju Afganistana (SIGAR) u julu ove godine upozorio je da američka vojska posjeduje malo ili nimalo informacija o obučenosti Afganistanskih snaga za nacionalnu obranu i sigurnost (ANDSF) za samostalno djelovanje.
Sigar je tada konstatirao da je američka vojska kontinuirano precjenjivala sposobnosti afganistanske vojske, a da za to nije imala pouzdane dokaze. Dodao je i da bi povlačenje Amerikanaca iz Afganistana koje je krajem februara 2020. godine dogovoreno s talibanima moglo "značajno utjecati na održivost ANDSF-a, i to pogotovo na segment održavanja letjelica i vozila."
Sigar je upozorio i da korupcija "uništava" ANDSF te da Afganistanci neće moći održavati borbenu spremnost zbog značajnog broja nepismenih vojnika i oslanjanja na tehnološki naprednu opremnu.
Uzme li se u obzir da je, kako navodi Sigar, SAD zaključno s martom 2021. godine na projekte sigurnosne rekonstrukcije u Afganistanu potrošio 88,3 milijarde dolara, tada ovakva dijagnoza stanja u ANDSF-u djeluje posebno crno.
"Rezultat vojnih sukoba na tlu dat će odgovor na pitanje je li taj novac kvalitetno potrošen", rekli su iz Sigara.
Kongres SAD će posegnuti za izvještajem Sigara kako bi pokušao odgonetnuti zašto su talibani za svega nekoliko sedmica porazili afganistansku vojsku. Američkog predsjednika Joea Bidena također će se sigurno pitati na temelju čega je zaključio da američka vojska smije napustiti Afganistan i ostaviti ANDSF da sam brine o zaštiti zračnog prostora, logistici, održavanju, rukovanju vojnim vozilima i letjelicama, sigurnosti, itd.
Obuka u trajanju od skoro 20 godina
Biden je 8. jula 2021. rekao da nije vjerovatno da će Afganistan pasti te time pokazao da američka percepcija sposobnosti ANDSF-a nije bila u skladu sa stvarnim stanjem na terenu.
U trenutku kada je Biden to izrekao, talibani su bili usred velike ekspanzije. Broj napada koji su talibani izveli tokom tri mjeseca nakon dogovora s SAD bio je znatno veći nego u istom periodu 2019. godine. Porast u broju napada u odnosu na 2019. zabilježen je i u ostalim kvartalima 2020. godine.
Nezavisna neprofitna organizacija za analizu politika Afghanistan Analysts Network (AAN) na samom je početku jula 2021. rekla da su talibani u tom trenutku pod kontrolom držali 127 od ukupno 420 glavnih gradova regija. Načelnik glavnog stožera Oružanih snaga SAD Mark Milley 21. je jula konstatirao da talibani kontroliraju više od pola glavnih gradova okruga. Usporedbe radi, Milley je u junu 2021. bio rekao da su talibani kontrolirali 81 glavni grad.
The Guardian navodi da su fiskalna kriza do koje je došlo zbog pada prihoda od carina i smanjenja priljeva međunarodne pomoći te strah od nasilnih talibana željnih osvete, koji se proširio zemljom zahvaljujući društvenim mrežama, svakako doveli do ubrzavanja degradacije stanja u državi. Afganistanska je vlada za to vrijeme šutjela.
SAD je do 5. jula teretnim zrakoplovima Boeing C-17 Globemaster III iz zemlje odnio 984 poveća paketa vlastite opreme te Ministarstvu odbrane Afganistana ostavio više od 17 hiljada komada opreme i 10 objekata, uključujući i aerodrom Bagram.
Sigar je rekao da se za sigurnosnu rekonstrukciju zemlje osiguralo 88,3 milijarde dolara te da se u svrhu osnaživanja institucija vlasti i razvoj društva planiralo utrošiti 36 milijardi dolara. No, Sigar je otkrio i da se Ministarstvo odbrane "jako mučilo" pri procjenjivanju stvarnih borbenih i administrativnih kapaciteta ANDSF-a.
Amerikanci su afganistanske snage počeli obučavati 2002. godine, a tri su godine poslije preuzeli kontrolu nad obučavanjem policije i vojske. To znači da je obuka afganistanske vojske za moguću borbu protiv talibana trajala skoro dvije decenije.
Traženje dobrih vijesti
Sigar je otkrio da je američka vojska s evaluacijom afganistanskih snaga počela 2005. godine, ali da je 2010. priznala da njezin sistem za promatranje i procjenjivanje borbene spremnosti nije postavljen tako da može izmjeriti "neopipljive" faktore kao što su vodstvo, korupcija i motivacija.
Amerikanci su metode promijenili 2013. godine, no već su 2014. uočili da Afganistanci jako sporo napreduju. Tada je odlučeno da će se izvještaji o spremnosti ANOS-a u budućnosti tretirati kao vojne tajne. Sigar je također otkrio da ono što su visokopozicionirani generali govorili Kongresu SAD-a nije bilo u skladu s onim što su govorili nižepozicionirani vojni službenici.
Kongres SAD je tako u martu 2011. godine od generala Davida Petraeusa, tada zapovjednika operacije ISAF (International Security Assistance Force) u Afganistanu, čuo da investicije u razvoj vodstva, pismenosti i institucija rode plodom te da časnici ANDSF-a odrađuju važne zadatke u borbama protiv talibana. Slično su govorili i drugi generali, no u određenim se izvještajima o stanju Afganistanu govorilo znatno drukčije.
Pukovnik Daniel Davis, koji je u Afganistanu godinu dana razgovarao s američkim i afganistanskim vojnicima, rekao je 2012. godine da njegove opservacije ne odgovaraju "ružičastim službenim izjavama američkih vojnih lidera".
Sigar je također oštro kritizirao političare i visokopozicionirane vojne službenike koji su "stalno tražili dobre vijesti". U izvještaju stoji da postoji "prirodna težnja da su onima iznad sebe u zapovjednom lancu daju dobre vijesti".
"Citirat ćemo jednog bivšeg višeg vojnog dužnosnika - kako obavještajni podaci putuju prema gore, oni se razvodne i politiziraju. Čim ih se dohvate oni koji kreiraju politike, onih ih zaokrenu. Zapovjednici te djelatnici Ministarstva vanjskih poslova i Ministarstva obrane na njih će gledati kroz ružičaste naočale. Neće prihvatiti tvrde obavještajne činjenice", stoji u izvještaju Sigara.
