Institut za zdravstvenu metriku i procjenu na Univerzitetu u Washingtonu nedavno je objavio projekcije dugovječnosti po zemljama 2050. godine. Među prvih 20 za život do zrele starosti su bogate zemlje poput Švicarske i Singapura, piše The Economist. Dugovječnost je rezervirana i za Istočnu Aziju, konkretno Južnu Koreju i Japan.
No, bogatstvo očito nije jedini kriterij jer i kod nešto malo manje bogatih zemalja imamo dugovječnost. Tu spadaju Španija, Italija, Francuska i Portugal. Među prvih 20 spadaju i San Marino, Malta i Andora. The Economist tako navodi da je trenutno najstarija osoba Španjolka Maria Branyas Morera (117).
Postavljaju i pitanje zašto u južnoj Evropi žive dulje od onih na sjeveru? Mnogi ukazuju na "mediteransku prehranu" - ribu, cjelovite žitarice, svježe voće, povrće i maslinovo ulje. Protivnici te ideje, međutim, ističu da se prehrana uvelike razlikuje od Portugala do Grčke. Osim toga, istraživači otkrivaju da se današnji Mediteranci ne drže te prehrane. Economist tako navodi da su trgovi u Španiji puni ljudi koji jedu prženu ribu i piju pivo. Španjolci piju više pića i puše nešto više od evropskog prosjeka i spadaju među najveće evropske korisnike kokaina.
Dan Buettner, koji je napisao nekoliko knjiga o područjima u kojima ljudi dugo žive, napominje da se za razumijevanje zašto ljudi stare ne treba gledati na današnje navike, već na one od prije pola stoljeća, kada su ljudi jeli "seljačku hranu", u kojoj dominiraju žitarice, grah i gomolji.
Nedavna studija "plave zone" (oznaka za područja u kojima se nalaze mnogi stogodišnjaci) na Sardiniji otkrila je da prehrana uključuje hranu za siromašne. Ta prošlost ukazuje i na drugi faktor: kretanje. Španjolci vode zapadnu Evropu u koracima dnevno na 5,936, prema studiji iz 2017. godine.
Studija je otkrila da su zemlje u kojoj se manje hoda imale najveću stopu pretilosti, dok su oni koji više hodaju smanjili neke rizike od razvoja bolesti vezanih uz debljinu. The Economist tako navodi da se četiri grada u kojima građani najviše hodaju nalaze u Španiji.
Ista studija koja je proučavala "nejednakost aktivnosti" ispitivala je urbanu Ameriku, otkrivši da su gusti gradovi poput New Yorka i Bostona imali veće i ravnomjernije raspoređene nivoe aktivnosti od prostranih mjesta poput Atlante i Phoenixa.
Još jedno nedavno istraživanje Gallupa i Mete, kompanije za društvene medije: 76% Španjolaca kaže da se osjeća društveno aktivno. To je, pak, iznad prosjeka, iako nije na vrhu tablice. Jon Clifton, šef Gallupa, kaže da istraživanje njegove kompanije ipak pokazuje da su Španjolci prilično nesretni i isključeni na poslu. Dodaje da je naslov u novinama El País manje-više pogodio: Španija je "najbolja zemlja za život i najgora za rad".
Ali posao nije sve. Španjolci su četvrti na svijetu, na pitanje jesu li vidjeli prijatelje ili porodicu koji žive u blizini ili s njima u posljednjih sedam dana, odgovorili da jesu. Grčka je bila druga. To može biti neočekivana pozitivna strana činjenice da mnogi mladi južni Evropljani ne mogu dobiti dovoljno dobar posao da si priušte iseljavanje iz roditeljskih domova.
Južnoevropske zemlje ne postižu najviše bodova na sreći - tu titulu već dugo drže Danska i Finska. Ali procjene sreće teže utječu na dugoročno zadovoljstvo životom nego kratkotrajno smješkanje i smijeh. Takve radosne emocije najčešće prijavljuju Latinoamerikanci, piše The Economist.
