Potaknuti toplinom iz oceanskih voda, uragani su ponekad poznati kao prirodni parni strojevi.
Bure iznad oceana, pretvaraju njegovu toplinu u brutalnu kinetičku energiju koja sravnjuje otoke i preplavljuje obalne gradove, a za oporavak su potrebni mjeseci. Temperature oceana ruše sve rekorde, a ovi ‘motori’ reagiraju u skladu s tim.
Duža sezona
Postoji jasan sezonski ciklus uragana u Atlantiku, s vrlo malo ili nimalo zimi, a vrhunac je u septembru. Snažan, rani početak sezone uragana u skladu je s onim što bismo očekivali s klimatskim promjenama, kaže James Kossin, klimatski i atmosferski naučnik u penziji iz američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA).
‘Sami uragani jednostavno reagiraju na okolinu u kojoj se nalaze’, kaže Kossin. ‘I tako, ako učinite da okoliš u lipnju izgleda kao okoliš koji bi inače bio u kolovozu ili rujnu, tada će se uragani jednostavno ponašati kao da je kolovoz ili rujan. Oni nemaju kalendar.’
Izuzetno topli oceanski uvjeti koje sada vidimo potaknuti su klimatskim promjenama, iako postoje i drugi čimbenici koji ovu sezonu čine posebno aktivnom, poput sadašnjeg prijelaza iz El Nina u La Ninu, što ima tendenciju poticanja olujne aktivnosti, piše BBC.
‘Sigurno je moguće da ćemo vidjeti ranije i dulje sezone uragana koji napreduju.’, kaže Kristen Corbosiero, vanredna profesorica na odjelu za atmosferske i okolišne znanosti na Sveučilištu Albany u New Yorku
Dok je intenzivan rani početak sezone 2024. s uraganom Beryl u skladu s onim što klimatolozi mogu očekivati da će vidjeti s klimatskim promjenama, prerano je promatrati dosljednu promjenu sezone. ‘[To] još nije nešto što se jasno pojavljuje u podacima’, kaže Suzana Camargo, profesorica fizike oceana i klime na Sveučilištu Columbia.
‘Smicanje je smrt’
Jedna od najjačih oluja koja se nedavno stvorila u Atlantiku dogodila se u uvjetima koji su trebali spriječiti nastanak uragana, kaže Hugh Willoughby, profesor istraživanja Zemlje i okoliša na Međunarodnom sveučilištu Florida.
U septembru 2023., na vrhuncu atlantske sezone, uragan Lee naglo je jačao u oluju pete kategorije. U to je vrijeme bio na snazi El Niño, koji općenito ima prigušujući učinak na oluje u Atlantiku zbog većeg smicanja vjetra i atmosferske stabilnosti.
Peta kategorija poput uragana Lee nastala je unatoč značajnom smicanju kao ‘gadno iznenađenje’. Izvanredna toplina oceana u rujnu 2023. možda je nekako nadjačala utjecaj smicanja, kaže Willoughby, iako nije sasvim jasno zašto.
Brže intenziviranje
Velika većina uragana koji se formiraju u Atlantiku ne dosegnu svoj potencijal, kaže Willoughby. U relativno uskim ograničenjima atlantskog bazena oluja će često doći do kopna prije nego što dosegne vrhunac intenziteta ili će naletjeti na jako smicanje vjetra, što pomaže u raspršivanju oluje.
‘Ali kada sve bude kako treba, brzo će se intenzivirati i doseći svoj maksimalni potencijalni intenzitet, koji je definiran temperaturom površine oceana ispod uragana‘, kaže Willoughby.
Postoji ‘vraški puno dokaza’ da se stope intenziviranja povećavaju kako oceani postaju topliji, dajući više goriva olujama, kaže Kossin.
‘Sve se svodi na količinu raspoloživog goriva’, kaže on. ‘To je nešto poput mijenjanja mlaznica u karburatoru. Promijenite mlaznice kako biste omogućili ulazak više goriva i miješanja sa zrakom, dobit ćete više konjskih snaga. Moći ćete krenuti od nule do 60 brže i to je pojačanje.’
Jači vršni intenzitet
Vrhunac intenziteta uragana također raste s klimatskim promjenama. U studiji iz 2020., Kossin je otkrio da se intenzitet oluja između 1979. i 2017. povećao za oko 6% po desetljeću. Sada postoji 25% veća mogućnost da će oluje doseći prag od 180 km/h (180 km/h) nego prije 40 godina da bi bile klasificirane kao veliki uragan.
Općenito, udio tropskih ciklona kategorije tri ili više vjerovatno će se povećati, prema Međunarodnom panelu za klimatske promjene (IPCC).
‘Temperatura oceana definira maksimalni intenzitet koji uragan može doseći’, kaže Willoughby.
U maju 2024. analiza BBC-ja otkrila je da su temperature svjetskih oceana obarale rekorde svaki dan u prethodnoj godini.
Usporavanje
Čak i dok se brzina vjetra unutar uragana ubrzava, kretanje uragana duž njihovih staza preko oceana i kopna usporava se.
U studiji iz 2018. Kossin je otkrio da su uragani u blizini SAD-a usporili za oko 17% od početka 20. stoljeća. Tropski cikloni u zapadnom sjevernom Pacifiku usporili su za čak 20%.
Smatra se da je razlog usporavanja neujednačen način na koji klimatske promjene zagrijavaju globus, pri čemu se Arktik zagrijava gotovo četiri puta brže od ostatka svijeta. Kao rezultat toga, razlika u temperaturi između Arktika i tropa se smanjuje. ‘Taj temperaturni gradijent pokreće vjetrove’, kaže Kossin. ‘Što je jači gradijent, to su jači vjetrovi.’
Očekujte još kiše
‘Ono što će vam doista dati puno kiše je kada usporite ove [oluje]’, kaže Kossin. ‘Kada prestanu, ili ono što mi zovemo ‘zaustave’, to je poražavajuće jer ste danima poplavljeni.’
Šteta koju uzrokuje vjetar također se povećava s njegovim trajanjem – što dulje puše o građevine, veća je mogućnost da će ih srušiti.
Tu je i činjenica da topliji zrak može zadržati više vlage – oko 7% više po stupnju Celzijusa, što znači da uragani mogu postati još vlažniji. Kako klimatske promjene povećavaju temperature, ta dodatna vlaga čini razliku – ali učinak je mali u usporedbi s razlikom koju čini uragan koji se zaustavlja, kaže Kossin.
Iz tog razloga, Kossin kaže da ovo usporavanje vidi kao najopasniji od svih načina na koji klimatske promjene mijenjaju uragane.
Uzburkane vode nude manje zaštite
Uz vrlo visoke temperature u najvišem sloju oceana, stvari se pogoršavaju kada se i slojevi ispod počnu zagrijavati. Ako je gornji topli sloj plitak, dok uragan prelazi, hladnija voda odozdo se uzburka i miješa, kaže Corbosiero, hladeći površinsku vodu.
‘Osim toplih površinskih voda, trenutno imamo i vrlo duboke tople vode’, kaže ona. ‘Dakle [uragani] mogu jačati brže i ne prestaju jačati jer ne nailaze na hladnu vodu.’, napominje kako su to uvjeti koje trenutno vidimo u Atlantiku.
Uragani mijenjaju smjer
U radu iz 2014., Kossin i kolege otkrili su da su se oluje na sjevernoj hemisferi pomicale prema sjeveru za 53 km (33 milje) po desetljeću. Na južnoj hemisferi, pomicali su se prema jugu brzinom od 62 km (39 milja) po desetljeću. Sve u svemu, uragani su se udaljavali od tropa za oko jedan stupanj zemljopisne širine po desetljeću.
To bi moglo izložiti zajednice ekstremnim olujama u regijama koje ih prije nisu iskusile. Kossin ukazuje na migraciju tropskih ciklona u zapadnom Pacifiku, gdje je izmjerio blagi pad rizika oko Filipina, ali porast prema sjeveru blizu Japana.
‘Filipini stalno doživljavaju [ciklone], tako da su donekle prilagođeni tome. Japan ih doživljava, ali ne cijelo vrijeme’, kaže Kossin. ‘Dakle, sada kažemo da će početi viđati jače oluje koje će dopirati do njih nego prije. Učinak koji ima na rizik je stvarno značajan.’
Zaštitna barijera SAD-a pada
Klimatske promjene također mijenjaju obrasce smicanja vjetra iznad Atlantika.
‘Postoji uzorak smicanja vjetra koji je nešto poput dva metka’, kaže Kossin. Jedan izduženi metak nalazi se u glavnoj razvojnoj regiji (MDR), pojas tropskih uragana koji se kreće kroz njega i pojačava se. Drugi se nalazi uz istočnu obalu Floride, protežući se do Karoline.
‘To dvoje ima neku vrstu efekta klackalice’, kaže Kossin. ‘Kada je smicanje visoko u MDR-u, obično je nisko od obale, i obrnuto.’
Smicanje u MDR-u povezano je s temperaturama površine mora – toplije vode ovdje općenito znače manje smicanje. S druge strane, to često znači veće smicanje obale SAD-a – što rezultira štitom od neurednih vjetrova koji djeluje kao ‘prepreka za pojačavanje’, kao što je Kossin otkrio 2017. Iako ova prepreka nažalost ne čini ništa da oslabi oluje dok pogađaju zajednice na Karibima, nudi SAD-u određenu zaštitu.
‘Dakle, kada su uvjeti pogodni za stvaranje i pojačavanje mnogo oluja u MDR-u, kako se približavaju SAD-u, nailaze na ovo veće smicanje i to ih slabi’, kaže Kossin.
Ali čini se da ova zaštitna barijera nije trajna pojava. U radu čiji su autori Kossin i Camargo i kolege sa Sveučilišta Columbia, istraživači su pogledali što bi budućnost mogla donijeti ovoj barijeri.
‘Mogli smo otkriti da klimatske promjene povećavaju barijeru. Ali ne povećavaju. One je nagrizaju.’, kaže Kossin.
Gubitak štita od smoga
Osim povećanja razine stakleničkih plinova, smatra se da je smanjenje onečišćenja zraka u Europi i SAD-u od 1970-ih imalo neželjenu posljedicu – dodatno zagrijavanje zraka iznad Atlantika.
Prethodno su se visoke razine sulfatnih zagađivača iz industrije miješale nad Atlantskim bazenom, sprječavajući sunčevu svjetlost da udari u okean, kaže Kossin. ‘I to ima učinak hlađenja.’
Klimatske promjene uvelike su u tijeku od industrijske revolucije, ‘ali smo to zagrijavanje suzbijali ovim zagađenjem’, kaže Kossin. Nakon izvanrednog uspjeha u smanjenju industrijskog onečišćenja, taj se učinak hlađenja smanjio.
Postoji rasprava o tome koliko je industrijski smog mogao utjecati na temperature. Willoughby vjeruje da je utjecaj bio malen, a da su drugi čimbenici igrali važniju ulogu u temperaturama okeana. Neke su studije otkrile, međutim, da je utjecaj industrijskog smoga na temperature oceana nedovoljno cijenjen, a napori čišćenja u Kini potencijalno mogu pridonijeti povremenim toplim događajima ‘toplih mrlja’ u sjeveroistočnom Pacifiku.
Postoje i drugi načini na koje uragani postaju sve ekstremniji i donose veći rizik.
Jedno je istraživanje pokazalo da su valovi olujnog udara od uragana na Karibima, u Meksiku i SAD-u porasli u području za 80% od 1979. – a globalno, valovi olujnog udara također su postajali oko 3% veći po desetljeću.
Ali tehnologije mogu pomoći u spašavanju života u zajednicama gdje uragani stignu do kopna, dok bi dugoročnije promjene također mogle ograničiti gubitke života i imovine.
‘Jedno od pitanja na koje bih se usredotočio jest [ograničavanje] daljnjeg razvoja obalnih regija’, kaže Carmargo. ‘Politike koje dovode do ogromnog razvoja nekretnina u obalnim regijama ne bi se trebale nastaviti. Što više ljudi i više infrastrukture u regijama koje su obično na putu uragana dovode do većeg utjecaja.’
Mogla bi postojati i prirodna rješenja koja bi pomogla ojačati otočna i obalna područja, od sadnje trave koja spaja padine do obnavljanja izgubljenih ležišta kamenica.
‘Prilagodba je tako važna, a znate, na kraju se može pokazati najvažnijom stvari’, kaže Kossin.
