Milorad Dodik, predsjednik bosanskohercegovačog entiteta Republika Srpska posljednjih nekoliko ročišta pred Sudom BiH, gdje mu se s Milošem Lukićem, vršiocem dužnosti direktora Službenog glasnika RS, sudi zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika u BiH, insistira i potencira na tome da mu se svi akti dostavljaju na srpskom jeziku i na ćiriličnom pismu.
U tom zahtjevu nema ništa sporno jer je pravo, u ovom slučaju, na upotrebu i korištenje srpskog jezika i ćiriličnog pisma zagarantirano i osnovno ljudsko pravo.
Skandalozno ponašanje
Međutim, itekako je sporno što Dodik tražeći ostvarenje svog prava, da mu se svi dokumenti u postupku protiv njega dostavljaju na srpskom jeziku, ponovo negira bosanski jezik i naziva ga bošnjačkim jezikom.
Skandalozno je to što i Dodik, ali i advokati njegove i odbrane Lukića termin bošnjački jezik koriste u sudnici Suda Bosne i Hercegovine.
Još skandaloznije je što je to do sada činjeno više puta, a nijedan od četiri tužitelja Tužilaštva BiH u ovom postupku, kao ni sutkinja Suda BiH Sena Uzunović, niti su uputili prigovor ni opomenu da bošnjački jezik ne postoji, nego da jedan od zvaničnih jezika u BiH nosi i zvanični naziv - bosanski jezik.
Imajući u vidu način na koji Dodik ispostavlja svoje zahtjeve o pravu na srpski jezik i ćirilično pismo, pitanje zašto Sud BiH i Tužilaštvo BiH ne insistiraju da se jedan od službenih jezika u BiH ne naziva pravim i nazivom koji se koristi i u Ustavu BiH i u Dejtonskom mirovnom sporazumu, a i u bh. zakonima još je logičnije i neophodnije.
Poznato je da sve ono što izgovore stranke u nekom postupku i pred Sudom BiH ulazi u zapisnik koji se sačinjava na osnovu audio zapisa, pa se postavlja pitanje, da li se i u zvanični zapisnik Suda BiH unosi termin „bošnjački jezik“.
Možda sutkinji Uzunović i tužiteljima Tužilaštva BiH ne smeta kada se jedan od jezika u zvaničnoj upotrebi u BiH naziva pogrešnim imenom.
Međutim, s obzirom na to da oni ovaj postupak vode na osnovu Zakona o krivičnom postupku BiH, onda bi morali strane u postupku upozoriti na to da i član 8. ZKP-a jasno propisuje da su u "krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi službeni jezici Bosne i Hercegovine - bosanski, hrvatski i srpski jezik, kao i oba pisma - ćirilica i latinica".
No, sutkinja Uzunović jeste na posljednjem ročištu spomenula ovaj član, u smislu da su sva tri jezika ravnopravno u upotrebi.
Međutim, nijednom nije ni Dodiku, ni advokatima Goranu Bubiću i Miljkanu Pucaru koji koriste termin „bošnjački jezik“, skrenula pažnju na to da u službenoj upotrebi u BiH postoji samo bosanski, a ne bošnjački jezik.
Obaveza Suda BiH je da štiti i pravo na bosanski jezik
Također, ako se zna da u prvom članu Zakona o sudu BiH stoji da se Sud BiH osniva "da bi se osiguralo efikasno ostvarivanje nadležnosti države Bosne i Hercegovine i poštovanje ljudskih prava i vladavine zakona na njenoj teritoriji“, utoliko je obaveza sutkinje Uzunović veća da osigura da se i u postupku protiv Dodika i Lukića ne dozvoli da oni krše ljudska prava i ustavno pravo svih onih građana koji svoj jezik nazivaju bosanskim jezikom.
U kontekstu u kojem Dodik negira bosanski jezik i diskriminira veliki broj građana ove zemlje koji govore s tim jezikom, a rezultati posljednjeg popisa u BiH pokazuju da to nisu samo Bošnjaci, i dozvoliti mu da to čini pred Sudom Bosne i Hercegovine i bez pokušaja da se on u tome spriječi, opasan je presedan.
Njega bi Dodik i zagovornici njegove diskriminirajuće politike mogli iskoristiti i u radikalnijem obliku ako im se takva praksa što prije ne zabrani u sudnici Suda BiH.
Sud BiH jeste ispoštovao zahtjev šefa SNSD-a da mu svi dokumenti moraju biti dostavljeni na srpskom jeziku i na ćirilici, što je iziskivalo da dokumente prevodi sudski tumač, dok s druge strane ni Sud BiH ni Tužilaštvo BiH nisu tražili dostavu akata od Dodika i njegove odbrane da dostavljaju akte na bosanskom ili hrvatskom jeziku ili možda na sva tri službena jezika u BiH.
I dok niko ne reagira na negiranje bosanskog jezika, advokati Dodika i Lukića stalno ispostavljaju razne prigovore Tužilaštvu BiH čak i kad su njihovi postupci provedeni u skladu sa zakonima, što je do sada više puta potvrdio i Sud BiH kojem su odbrane optuženih do sada uputile čak 61 podnesak po raznim osnovama.
Burna rakcija
Jedne prilike je i Dodik, kao prvooptuženi, burno reagirao kada ga je tužitelj Tužilaštva BiH Nedim Ćosić nazvao predsjednikom entiteta Republika Srpska.
Dodik se obrušio na Ćosića tvrdeći da je on „predsjednik RS, a ne entiteta".
Iako tužitelj Ćosić tada nije rekao ništa netačno, jer Republika Srpska jeste jedan od dva entiteta BiH, nakon Dodikovog reagovanja, tužitelj se „ispravio“ pa je izostavio riječ entitet.
To je poražavajuće, ali se možda i u ovakvom odnosu prema Dodiku krije odgovor na pitanje "zašto ga niko ne zaustavi u nazivanju bosanskog jezika pogrešnim imenom, još u sudnici Državnog suda“?
Međutim, takav odgovor nije prihvatljiv, nedopustiv je i zbog svih onih koji govore bosasnkim jezikom, nazivanje tog jezika bošnjačkim jezikom može se i mora se zaustaviti barem u onim institucijama koje su obavezne štititi i provedbu zakona i ljudskih prava.
A Sud BiH je institucija koja je zbog toga i osnovana i zbog toga i postoji.
