Počela se graditi još 80-ih godina prošlog stoljeća, gradili su je ročnici JNA-a, a kako bi se sve sakrilo od očiju javnosti, na svim prilazima velikog gradilišta, bila je postavljena vojska.
Branko Mamula, načelnik Generalštaba JNA i savezni sekretar, počeo je graditi svoju opatijsku luksuznu vilu, koju će mještani uskoro prozvati Vila Mamula, i koja će sve do danas biti obavijena velom tajne.
Toj nekretnini, kao i drugim vilama na potezu od Bivija do Opatije, koje je koristila politička vrhuška ili obavještajne službe, obični građani nisu imali pristup i njena je gradnja bila obavijena velom tajne te su se oko takvih vila plele urbane legende. Ništa drugačije nije ni danas – one koje nisu ostale u vlasništvu države, poput vile na Biviju, u kojoj ljetuje premijer, imaju privatne vlasnike, a kod prodaje, postizale su cijene od nekoliko miliona eura, piše Jutarnji.
Priču o luksuznom zdanju nedavno preminulog Branka Mamule otkrio je još u februaru 1988. godine slovenski omladinski magazin Mladina koji je, baveći se prodajom oružja JNA Etiopiji, u uvodniku donio priču kako ročni vojnici JNA u Opatiji grade luksuznu vilu za Mamulu. Na naslovnici je idućeg mjeseca osvanula i karikatura na kojoj faraoni bičem tjeraju robove da kopaju, dok se u pozadini vidi kvarnerski zaljev s ratnim brodom JRM posred akvatorija.
Jugoslavenska je javnost tada po prvi puta upoznata s onime što se u Rijeci i Opatiji pričalo u kuloarima, da na elitnoj lokaciji, uz more, niče luksuzna rezidencija za jednog od najmoćnijih ljudi u tadašnjoj vojnoj hijerarhiji.
Vila u Opatiji Mamulu je, na koncu, koštala ostavke na funkciju saveznog sekretara i odlaska u penziju.
Drugom polovinom 2000-ih, zahvaljujući tužbi koju je Mamula još 2003. predao Općinskom sudu u Opatiji, tražeći povrat imovine, doznalo da njegova bivša vila, iz koje je pobjegao 1991., vrijedi oko 3 miliona eura. Za otprilike toliko prodane su, naime, susjedne vile, na istoj elitnoj lokaciji.
Vila kojoj su 80-ih lokalci dali neslužbeno ime Vila Mamula, se nalazi na zemljišnoj čestici od 1813 kvadratnih metara, a to su se smjestili kuća s dvorištem od 313 kvadratnih metara te garaža s dvorištem, od 360 kvadratnih metara. Kuća je na izdvojenoj lokaciji, zaštićena od pogleda znatiželjnika.
Njena je gradnja krenula početkom osamdesetih, a lokalci su svjedočili da je vojska čuvala prilaz tom objektu sa strane mora, odakle joj se moglo priči iznad opatijske šetnice Lungomare. U toj je vili Branko Mamula živio do 1991. godine, kada je pobjegao iz Hrvatske, sklonivši se u Boku Kotorsku u Crnu Goru.
Vojska i policija preuzeli su vilu u decembru 1991. godine, i o tom događaju svjedoče fotografije postavljanja transparenta ispred kuće, s natpisom „Mamula is gone“ (Mamula je otišao), iznad kojega se zavijorila hrvatska zastava.
Vilu je preuzela Republika Hrvatska i dospjela je u posjed hrvatskih obavještajnih službi.
O „osvajanju“ vile počele su tada različita nagađanja, poput onih da je unutra pronađeno hiljadu pari skupih ženskih cipela, da je pronađeno nekoliko sefova koje je uspio otvoriti profesionalni provalnik kojemu su zbog toga smanjili zatvorsku kaznu i slično.
Sve je to samo doprinosilo velu misterije koji se pleo oko te nekretnine, a djelomično je skinut tek dvijehiljaditih, zahvaljujući sudskom procesu.
Vila je ponovo došla u središte interesa hrvatske javnosti 2009. godine, kada je u medijima objavljena priča da tada 88-godišnji Branko Mamula tuži Republiku Hrvatsku i traži povrat nekretnine u Opatiji.
Tužbu je podnio Općinskom sudu u Opatiji još 2003. godine, koji je njegov zahtjev odbio dvije godine kasnije, a u oktobruz 2008. godine, uz neznatnu preinaku, prvostepenu odluku potvrdio je i Županijski sud u Rijeci, čime je presuda postala pravomoćna. No, Mamula se nije pomirio s takvom presudom te je od Vrhovnog suda zatražio reviziju procesa.
U svojoj je tužbi Mamula naveo da je 1985. godine, s tadašnjim vlasnikom, Saveznim sekretarijatom za narodnu odbranu, potpisao ugovor o korištenju stana i garaže, te da je potom, uz suglasnost JNA, vlastitim sredstvima preuredio objekt. Mamula je, kako je tvrdio u tužbi, povećao dnevni boravak za 45 kvadratnih metara, čime je stan sa 126 proširio na 191 kvadratni metar. Smatrao je da je tako uvećao vrijednost cijelog objekta te stekao zakonske uvjete da postane vlasnik jedne trećine, odnosno stana u kojem je živio do 1991. U svojoj je tužbi prvo tražio priznavanje stanarskog prava, a zatim i utvrđivanje vlasništva i na kraju i tabularnu izjavu za upis vlasništva i naknadu troškova. Opatijski sud odbio ga je u četiri točke, obrazlažući kako stanarsko je pravo ukinuto još 1996. te da je stan bio u društvenom vlasništvu, a prema važećim zakonima, građenjem se nije moglo steći vlasništvo na društvenoj imovini. U vili u Opatiji Branko Mamula živio je od 1985. do 1991. sa suprugom Zlatom, a vojska ga je čuvala i nakon odlaska u penziju, nakon što je Mladinin članak njenu gradnju pretvorio u skandal. Hrvatsku je, pod vojnom pratnjom, napustio 1991. bez ikakvih problema.
Upravo je angažman ročnika JNA u izvođenju građevinskih radova, koji je postao javna tajna, bacao sumnju na njegovu priču o vlastitom ulaganju u nadogradnju stana kojeg je koristio.
S gubitkom te vile nije se mirio sve do kraja, dok njegov zahtjev nije odbacio ni Vrhovni sud.
Vila i dalje spada u državnu imovinu, u oronulom je stanju, i kako kažu tamošnji susjedi, nitko je ne koristi.
