Agencije su objavile da su u Velikoj Britaniji otkrivena dva slučaja Lassa groznice i to među putnicima koji su bili u Zapadnoj Africi. Službe u Engleskoj su podigle odmah alarm, pošto se radi o jako opasnoj bolesti.
'Nulti' evropski pacijenti su izolirani i liječi ih se…
Naime, Lassa groznica je često smrtonosna infekcija arenavirusom koja se pojavljuje uglavnom u Africi. Može zahvatiti više organskih sistema, no pošteđuje CNS. Dijagnoza se postavlja serološkim pretragama i PCR–om. Liječi se IV ribavirinom, piše Slobodna Dalmacija.
Do izbijanja Lassa groznice dolazilo je u Nigeriji, Liberiji i Sierra Leoneu. Bolest je bila unesena u SAD i Ujedinjeno Kraljevstvo. Rezervoar je Mastomys natalensis, štakor koji često živi u kućama u Africi. Većina slučajeva u ljudi je vjerovatno nastala zagađenjem hrane mokraćom glodavaca, no do prenošenja s čovjeka na čovjeka može doći putem mokraće, stolice, sline, povraćenog sadržaja ili krvi, navodi Medicinski priručnik.
Simptomi i znakovi
Inkubacija traje 5 do 16 dana. Simptomi započinju postupno napredujućom temperaturom, slabošću, malaksalošću i probavnim simptomima (npr. mučninom, povraćanjem, proljevom, disfagijom, bolovima u želucu); mogu se pojaviti simptomi i znakovi hepatitisa. U sljedeća 3 do 4 dana simptomi napreduju do prostracije s grloboljom, kašljem, bolovima u prsištu i povraćanjem. Grlobolja se pogoršava tokom 1. sedmice; na tonzilama se može pojaviti sloj bijelog ili žutog eksudata, koji se često stapa u pseudomembranu. Šezdest do 80% bolesnika ima sistolički krvni pritisak <90 mmHg, uz pulsne <20 mmHg, a moguća je i relativna bradikardija.
U 10 do 30% bolesnika se pojavljuje oteknuće lica i vrata te edem spojnice. Bolesnici ponekad imaju tinitus, epistaksu, krvarenje iz zubnog mesa i mjesta vađenja krvi, makulopapularni osip, kašalj i omaglice. U 20% bolesnika dolazi do osjetno– živčanog gubitka sluha koji je često trajan. U bolesnika koji će se oporaviti dolazi do slabljenja simptoma; smrtno bolesni pacijenti često upadaju u šok, delirij, imaju hropce i pleuralni izljev, te ponekad generalizirane konvulzije. Katkad dolazi do perikarditisa. Težina bolesti se procjenjuje prema stepenu temperature i nivou transaminaza. Kasne su posljedice alopecija, iridociklitis i prolazna sljepoća.
Dijagnoza
Na Lassa groznicu se posumnja u bolesnika s mogućom izloženošću koji imaju virusne prodrome nakon kojih uslijedi neobjašnjiva bolest bilo kojeg organskog sistema osim CNS–a. Ako postoji sumnja, treba učiniti testove jetrene funkcije, pretragu mokraće, serološke pretrage te, po mogućnosti KKS. Proteinurija je česta i može biti obilna. Nivo AST i ALT raste (10× > od normale), kao i nivo oLDH. Najbrža dijagnostička pretraga je PCR, premda je dijagnostički i dokaz ili Lassa IgM protutijela, ili 4–strukog porasta titra IgG protivtijela utvrđenog indirektnom fluorescencijom. Premda se virus može uzgojiti u kulturi, kulture se rutinski ne izvode. Zbog opasnosti od infekcije, osobito u bolesnika s hemoragičnom groznicom, s kulturama se mora rukovati samo pod mjerama biološke sigurnosti 4. nivoa. RTG slika prsišta, učinjena ako se sumnja na zahvaćanje pluća, može pokazati bazalni pneumonitis i pleuralne izljeve.
Prognoza, liječenje i prevencija
Do oporavka ili smrti obično dolazi 7 do 31 dan (prosječno 12 do 15 dana) nakon početka simptoma. Do smrti dolazi u 16 do 45%. U trudnoći je bolest jako izražena. U trudnica ili žena koje su rodile prije mjesec dana smrtnost iznosi 50 do 92%. U većine trudnica dolazi do pobačaja.
Ribavirin može smanjiti smrtnost i do 10 puta ako se s primjenom započne unutar prvih 6 dana. Sve bolesnike s nivoia AST–a ≥150 j./ ml treba liječiti IV ribavirinom u dozi od 30 mg/kg primijenjenoj odjednom, nakon čega se daje 16 mg/kg 4×/dan tokom 4 dana, pa 8 mg/ kg 3×/dan idućih 7 dana. Vrlo teškim bolesnicima se kao dodatno liječenje može dati plazma protiv Lassa groznice. Nužno je potporno liječenje, uključujući ispravku količine tekućine i poremećaja elektrolita. Čini se da u zaraženih trudnica, osobito u 3. tromjesečju, evakuacija maternice smanjuje majčinski mortalitet.
Preporučuju se opće mjere predostrožnosti, dišna izolacija (uključujući zaštitne naočale, učinkovite maske, prostorije s negativnim pritisom i zračne respiratore s filtriranim pozitivnim pritiskom), kao i nadzor nad kontaktima, navodi Medicinski priručnik.
