Tri mjeseca nakon što je Tužilaštvo BiH podiglo optužnicu protiv haškog osuđenika Milana Lukića za ratni zločin počinjen u Štrpcima, tek mu je u estonski zatvor dostavljena lista advokata, saznaje Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine (BIRN BiH).
Optužnica protiv Lukića potvrđena je početkom januara 2020. godine, ali iz Ministarstva pravde BiH su za BIRN BiH kazali da u predmetu “Lukić” nije pokrenut postupak izručenja, niti postupak transfera u Bosnu i Hercegovinu.
“Sud BiH je putem Ministarstva pravde uputio zamolnicu državi u kojoj osuđeni Lukić izdržava kaznu po presudi Haškog tribunala, da optuženom u predmetu pred Sudom BiH dostavi listu branilaca radi daljeg postupanja u ovom predmetu”, navode u Ministarstvu pravde.
Iz stanja spisa međunarodne pravne pomoći, kako navode iz Ministarstva pravde BiH, proizlazi da se optuženi treba izjasniti o braniocu, a ako to ne učini, Sud BiH će mu branioca postaviti po službenoj dužnosti.
Lukića je Haški tribunal 2012. godine osudio na doživotnu kaznu zatvora nakon što je, kao komandant paravojne jedinice “Beli orlovi”, proglašen krivim za zločine protiv čovječnosti počinjene u Višegradu, koji su uključivali masakre u Bikavcu i Pionirskoj ulici.
Od februara 2014. godine, Lukić doživotnu kaznu izdržava u Estoniji. Pravosudne institucije u BiH nisu pojasnile BIRN-u BiH na koji način je planirano suđenje Lukiću u BiH.
Bez mogućnosti izdržavanja kazne u BiH
Tužilaštvo BiH je u decembru prošle godine podiglo optužnicu protiv Lukića koja ga tereti za zločine nad putnicima otetim u februaru 1993. u stanici Štrpci (općina Rudo). Tada je saopćeno da su nakon ispitivanja Lukića, u svojstvu osumnjičenog koji se nalazi na izdržavanju kazne izrečene u Sudu u Haagu, ispunjeni posljednji procesni uvjeti za podizanje optužnice.
Sarajevska advokatica Nina Kisić pojašnjava da je prema procedurama Haškog tribunala, koji je osudio Lukića, upravo ovaj sud morao dati odobrenje da se Lukić ispita u bilo kojem svojstvu – osumnjičenog ili svjedoka.
“Kada je riječ o saslušanju u svojstvu osumnjičenog, osoba na to ne mora dati pristanak. U principu, kazne koje je izrekao Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) služe se po režimu za izvršenje krivičnih sankcija zemlje koja izvršava sankciju, sa iznimkom uslovnog otpusta. Tu odluku donosi MKSJ [sada Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS)], bez obzira na interne zakone zemlje koja izvršava krivičnu sankciju”, pojašnjava Kisić.
Kako kaže, Lukić ne može prisustvovati suđenju u BiH, prije svega jer MKSJ zabranjuje izvršenje krivične sankcije u zemljama bivše Jugoslavije, dodajući da postoji lista zemalja koje su prihvatile da izvršavaju krivične sankcije koje je izrekao MKSJ.
Prema Statutu MKSJ-a, kazna zatvora izdržava se u zemlji koju Sud odredi s popisa država koje su Vijeću sigurnosti izrazile spremnost da prihvate osuđene osobe. Kazna zatvora izdržava se u skladu s važećim zakonskim propisima dotične države i pod nadzorom međunarodnog suda.
U Sudu i Tužilaštvu BiH nisu željeli davati više informacija o ovom slučaju. Državno tužilaštvo je reklo da je optužnica potvrđena i da sve upite treba uputiti Sudu, dok su iz Suda naveli da sve stranke nisu dobile rješenje o potvrđivanju optužnice te da stoga ne mogu govoriti o daljnjim koracima.
Kisić smatra da je ovaj događaj trebao biti riješen prije 12 godina, kada je rađeno prebacivanje predmeta s MKSJ-a na sudove u regiji bivše Jugoslavije.
“Da se ozbiljnije pristupilo zahtjevu za prijenos, događaj za koji se tereti ovom optužnicom vjerovatno bi bio dio te optužnice”, zaključuje Kisić.
Lukić je 8. augusta 2005. uhapšen u Argentini, a u februaru naredne godine je prebačen u MKSJ, a u julu 2008. počelo je suđenje. Tadašnja optužnica nije sadržavala zločine počinjenje u mjestu Štrpci kod Rudog.
Nema imuniteta za daljnje krivično gonjenje
Bivši haški tužilac Kyle Wood za BIRN BiH kaže da je na predmetu Lukića počeo raditi 2008. ili 2009. godine i nije mogao navesti koje razmišljanje je tada bilo o odabiru zločina koji će se uključiti u optužnicu.
“Kao dio naših obaveza tokom žalbe, ja i ostali pravnici u tom slučaju preispitali smo hiljade stranica u našim spisima kako bismo utvrdili je li tužilaštvo imalo bilo koji dokument koji može sugerisati nevinost ili ublažiti krivnju optuženog i uticati na vjerodostojnost dokaza optužbe. Siguran sam da je to uključivalo i neke podatke o masakru u Štrpcima, mada se ne sjećam da li je bilo istrage MKSJ-a o tom incidentu”, pojašnjava Wood.
Kako navodi, svaka optužnica koja bi Lukića teretila za djelić njegove druge dokumentirane zločinačke aktivnosti sigurno bi bila nerazumno duga, posebno imajući u vidu temeljnu misiju MKSJ-a, da sudi vojnim i političkim vođama.
“Jasno mi je zašto bi tužitelji u BiH željeli podnijeti optužbe protiv odgovornih za masakr u Štrpcima. Jasno mi je zašto bi tužitelji smatrali da je važno – za članove, porodice stradalih, za narod BiH – odgovoriti na pitanje je li Milan Lukić kriv za masakr, čak i ako takva presuda nikad ne može rezultirati više zatvora za njega. U tom smislu, ne vidim problem da se sudi osobi koja već izdržava kaznu zatvora. Svakako ne bi trebao steći nekakav imunitet od daljnjeg gonjenja po tim osnovama”, zaključuje Wood.
On napominje kako mu nije jasno kako bi sam proces prebacivanja funkcionirao.
“To bi uključivalo pregovore između Mehanizma i vlasti BiH i Estonije”, dodaje on.
Iz Mehanizma su za BIRN BiH rekli da ne mogu komentarisati slučaj “Lukić” u BiH.
