Jelenu Polić i Zorana Milićevića iz Vranja spojile su dvije stvari – ogromna ljubav i podmukla bolest od koje oboje boluju – multipla skleroza (MS).
Život, kao najbolji scenarista, udesio je da se njih dvoje upoznaju u banji, zaljube se jedno u drugo i vrlo brzo odluče da započnu zajednički život.
"Zoran je naišao u pravom trenutku, promijenio mi je život na bolje. On je neko ko me potpuno razumije. Dao mi do znanja da vrijedim. Lijepo je znati da on postoji u mom životu. On je moja najveća sreća, u njegovim očima uspjela sam da pronađem sebe. Sa njim sam shvatila koliko je ljubav lijepa – kaže Jelena (31), piše Žena Blic.
Jelena radi u Udruženju oboljelih od multiple skleroze u Leskovcu, a u slobodno vreme voli da se bavi uzgojem kaktusa, dok je Zoran decenijama radio u televizijskoj produkciji u Beogradu, a sada mu najviše prija da se bavi radom koji zahtjeva pokret ruku.
"Zoran mi je pokazao svoju ljubav jer je zbog mene došao u Leskovac – kaže Jelena, a Zoran (51) priznaje da mu to nije teško palo jer mu je Jelena dala ljubav, mir i slobodu.
"Te 2001. nije ni slutio koliko će mu se život promijeniti poslije pada na skijanju. Slabost koju sam osjetio pripisao sam mehaničkoj povredi na zimovanju, ali kada sam nedugo zatim dobio rezultate lumbalne punkcije, ispostavilo se da nisam bio u pravu. U trenutku dobijanja dijagnoze MS-a živio sam i radio u Beogradu. Imao sam sreće što su mi članovi porodice i prijatelji pružili snažnu podršku u tim najtežim trenucima. Uz mene su bili roditelji, sestra i njena porodica, prijatelji, kolege na poslu – svi spremni da mi izađu u susret i pomognu koliko god je to u njihovoj moći.
A onda je upoznao Jelenu, a ljubav koja se rodila vukla ga je da se iz prestonice preseli u Leskovac.
"Leskovac ima sve što ima i Beograd, imam prijatelje i ovdje, a život je mirniji i nema toliko prepreka na koje sam nailazio u Beogradu u smislu da nemam gdje da se parkiram, da je stalno gužva, ljudi su nervozni, živi se brzo… To me činilo nervoznim, ja to više ne mogu, ja sam spor, to nije ritam koji meni prija.
Vjeridba u karantinu
I Jelena i Zoran ne kriju da im je zajednički život donio veliko olakšanje. Za njih je i karantin usljed kovid-19 pandemije bio obojen najljpšim bojama, pošto su se baš u tom periodu odlučili na veridbu.
"Dosta stvari radimo zajedno, čistimo stan, peremo sudove, idemo zajedno u kupovinu, zajedno odmaramo…Idemo i na bazen, na plivanje, jer je to jako bitno za naše fizičko i psihičko stanje. Gledamo televiziju, ja se bavim svojim kaktusima, zalivam ih, sređujem. Sjedimo na terasi i uživamo pošto smo došli do zaključka da želimo da vodimo miran život bez svađa, cimanja i nesuglasica.
Samo da i Zoran dobije potreban lijek
Ono što ih oboje ohrabruje jeste činjenica da je u posljednjih godinu, dvije došlo do velikog napretka u nalaženju novih lijekova i terapija za MS.
"Moja bitka sa multipla sklerozom traje traje već punu deceniju, od 2011. Mnogo mi znači što Zoranu ne moram da objašnjavam zašto sada nešto ne mogu da uradim, ali ću to moći za dva sata ili možda tek sutra, zašto moram da legnem da se odmorim. Zoran je neko ko sve to razumije…Život s njim je donio mnogo toga lijepog i dobrog. Trenutno mi je najveća želja da i Zoran dobije lijek za njegovu formu bolesti koja je teža od moje – kaže Jelena.
Pa da nastavimo život u miru i zdravlju sa našim porodicama, dodaje Zoran.
"Treba se osloboditi straha i predrasuda i uživati u životu jer život čine male stvari. Treba biti zahvalan. Život mora da se nastavi bez obzira na bolest, samo mora da se nađe mjera.
Život pretočen u film
Društvo multiple skleroze Srbije je o njihovom zajedničkom životu snimilo i film „Nova stranica – priča o životu sa multiplom sklerozom“. On slikovito pokazuje koliko je snage i volje, ali i podrške zajednice neophodno da bi osobe sa multiplom sklerozom mogli da nastave život.
U filmu „Nova stranica – priča o životu sa multiplom sklerozom“ Jovana i Zoran otkrivaju zbog čega im je bez obzira na bolest lakše i ljepše nego drugim parovima
"I dalje ćemo se boriti sa multipla sklerozom, ali zajedno. Lijepo nam je, samostalni smo i lakše prelazimo preko svih problema kad smo zajedno. Čovjek ne smije da padne u tugu i beznađe, mora da se bori – kažu Jelena i Zoran.
