Republikanski senator iz Ute i jedan od kandidata Republikanske stranke za predsjednika SAD na izborima 2012. godine, Mitt Romney, u osvrtu napisanom za The New York Times upozorio je Amerikance da se moraju pripremiti za Putinovo najgore oružje. Prenosimo Romneyjev tekst u cijelosti:
Trebamo razmotriti nuklearnu prijetnju
Ruski ministar vanjskih poslova i ruski ambasador u SAD signalizirali su da bi ruski debakl u Ukrajini mogao dovesti do nuklearnog napada. Tvrdeći da Rusija sprema svoje oružje, upozoravajući na "ozbiljan" rizik od nuklearne eskalacije i izjavljujući da je "malo pravila ostalo", namjerno su zveckali tom ultimativnom sabljom.
I sam Vladimir Putin napomenuo je da ima oružje koje njegovi protivnici nemaju i da će ga "upotrijebiti ako bude potrebno". Čak je i direktor CIA-e, William Burns, upozorio na mogućnost da bi Putin mogao upotrijebiti taktičko nuklearno oružje, čak i ako trenutno ne postoje "praktični dokazi" koji sugeriraju da je takvo što neizbježno. Ipak, trebamo biti spremni; bivši državni tajnik Henry Kissinger tvrdio je da bismo trebali razmotriti prijetnju.
Trebali bismo zamisliti nezamislivo. Konkretno, kako bismo vojno i ekonomski odgovorili na takav seizmički pomak na globalnom geopolitičkom terenu.
Valja nam razmišljati o potencijalnim opcijama
Predsjednik Biden je u pravu što nije povisio nivo našeg nuklearnog DEFCON-a (američki skistem označavanja nivoa prijetnje od nuklearnog rata, nap.a.). Ni retorika američke administracije nije se uhvatila na Putinov mamac. Godine 2012. primijetio sam da je Rusija najveći geopolitički protivnik SAD i očito ostaje izvor velike zabrinutosti i republikanaca i demokrata. S obzirom na razmjere posljedica nuklearnog napada, valja razmišljati o našim potencijalnim opcijama, kako naših čelnika, tako i američkih građana.
Invazijom na Ukrajinu Putin je već dokazao da je sposoban za nelogične i samoporažavajuće odluke. Ako izgubi u Ukrajini, ne samo da neće uspjeti ostvariti svoju životnu ambiciju da preokrene ono što on vidi kao "najveću geopolitičku katastrofu" 20. stoljeća – raspad Sovjetskog Saveza – nego će također trajno umanjiti Rusiju kao veliku silu i osnažiti svoje protivnike. Moguće je da bi se Putin mogao suočiti sa značajnim unutarnjim izazovima svoga vodstva. U takvim okolnostima, možda će samoga sebe moći uvjeriti da su Sjedinjene Države i Zapad razlog zbog kojeg je napao Ukrajinu i da je propaganda koju je koristio da opravda tu nemoralnu invaziju od početka bila ispravna.
Slobodne nacije moraju podržati Ukrajinu
Neki će zaključiti da bismo, kako bi izbjegli provokacije Rusije - i time izbjegli izglede za mogući ruski nuklearni napad - trebali preventivno obuzdati Ukrajinu da porazi rusku vojsku. Mogli bismo ograničiti oružje koje šaljemo, smanjiti obavještajne podatke i izvršiti pritisak na predsjednika Volodimira Zelenskog da popusti.
Ne slažem se, slobodne nacije moraju nastaviti podržavati hrabru i nužnu obranu Ukrajinaca. Ako ne nastavimo podržavati Ukrajinu, bilo bi kao da kanibalu platimo da nas pojede na kraju. Ako Putin, ili bilo koja druga nuklearna sila, može gotovo nekažnjeno izvršiti invaziju i pokoravati druge, onda bi Ukrajina bila samo prva od takvih meta. Naše prijatelje i saveznike neizbježno bi progutale drske, autoritarne nuklearne sile, a posljedice toga bi drastično promijenile svjetski poredak.
Ili s nama ili s Rusijom, ne može s oboje
Pravi odgovor je nastaviti davati Ukrajini svu potrebnu pomoć da se odbrani i pobijedi. Njeni vojni uspjesi mogli bi natjerati Putina da napusti Ukrajinu ili da pristane na prekid vatre prihvatljiv za ukrajinski narod. Možda bi mu njegova kontrola nad ruskim medijima omogućila da poraz pretvori u priču za spašavanje obraza kod kuće. To su ishodi koje bi mu bilo pametno poduzeti. Ali ako bi stjerani u ugao Putin umjesto toga upotrijebio nuklearno oružje – bilo taktičkim napadom ili udarom na neku od ukrajinskih nuklearnih elektrana – imali bismo nekoliko opcija.
Ima onih koji bi se zalagali za nuklearni odgovor. Ali postoji širok raspon opcija takvog odgovora koje se ne moraju međusobno isključivati. Naprimjer, NATO bi se mogao angažirati u Ukrajini i potencijalno uništiti rusku vojsku koja je ondje. Nadalje, mogli bismo suočiti Kinu i svaku drugu naciju s izborom sličnim onom koji je George W. Bush dao svijetu nakon 11. rujna: Ili ste s nama, ili ste s Rusijom - ne možete biti s oboje.
Ekonomski Armagedon bolji od onog nuklearnog
Ruska upotreba nuklearnog oružja nedvojbeno bi bila geopolitički događaj koji bi redefinirao odnose. Svaka nacija koja bi odlučila zadržati veze s Rusijom nakon takvog zločina i sama bi postala globalni parija. Dio ili čak cijela njena ekonomija bilo bi odvojena od ekonomije SAD i naših saveznika. Danas Zapad čini više od polovine globalnog BDP-a. Odvajanje bilo koje nacije od naših kombiniranih ekonomija moglo bi je uništiti. Utjecaj na zapadne ekonomije mogao bi biti značajan, ali bi utjecaj na ekonomije Rusije i njenih saveznika bio mnogo gori. To bi u konačnici mogao biti ekonomski Armagedon, što je daleko bolje od nuklearnog Armagedona.
Zajedno s našim ključnim NATO saveznicima, trebali bismo razviti i procijeniti širok raspon opcija. Pretpostavljam da su predsjednika i njegova adminsitracija već uključeni u takav proces. Potencijalni odgovori na tako gnusan i geopolitički dezorijentirajući čin poput nuklearnog napada moraju biti optimalno osmišljeni i imati podršku svih NATO saveznika. Putin i njegovi pomagači ne bi trebali imati niti imalo sumnje da bi naš odgovor na takvu izopačenost bio razoran", napisao je senator Romney u osvrtu za The New York Times.
