Denis Zvizdić, zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH u intervjuu za Raport govori o odluci Evropske komisije da odgodi do marta naredne godine odluku o otvaranju pregovora s BiH, te uprkos odgodi ističe da "sada počinje period stvarnog jačanja proevropskih i demokratskih snaga i potencijala BiH i pad antievropskih politika i retrogradnih političara koji još uvijek propagiraju prevaziđene ideje hegemonizma i nacionalizma".
Zvizdić za Raport naglašava i da prijeteću retoriku Milorada Dodika treba ozbiljno shvatiti jer nas historija uči "da su političari kojima se bliži kraj političke karijere i čija je popularnost u padu, spremni na radikalne poteze kako bi sačuvali vlast, uticaj i moć".
Govoreći o državnoj imovini BiH, Zvizdić je rezolutan i kaže da nema drugih rješenja, izuzev onog da je jedini titular državne imovine država Bosna i Hercegovina.
U intervjuu za Raport Zvizdić je govorio i o tome zašto je u proceduru uputio lex specialis Zakon o Vrhovnom sudu BiH, kao i zbog čega sjedište Apelacionog vijeća Suda BiH ne može biti u Banja Luci, te je komentirajući podršku BiH usvajanju Rezolucije u UN-u kojom se traži prekid izraelskih napada na Gazu,kazao je da je to najmanje što je BiH mogla učiniti za palestinski narod
Gospodine Zvizdiću, Evropska komisija preporučila je danas otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom, ali nakon što se postigne neophodan stepen usklađenosti sa kriterijima za članstvo u Evropskoj uniji, te se odluka očekuje tek u martu. Kako Vi komentirate ovu odluku?
Današnju odluku Evropske komisije posmatramo kao podršku proevropskim politikama, radu i trudu koji je uložen da bi se ostvario vidljiv i kredibilan napredak na putu evropskih integracija i, što je posebno važno, kao poruku građanima BiH koji u skoro apsolutnoj većini žele vidjeti BiH kao dio evropske porodice.
Preporuka za otvaranje pregovora uz određene uvjete nas dodatno obavezuje da nastavimo aktivno raditi na implementaciji preostalih prioriteta i usklađivanju zakonodavstva BiH sa pravnom praksom EU, vodeći brigu da svaki korak na tom putu bude u interesu napretka i prosperiteta BiH. Sasvim sam siguran da sada počinje period stvarnog jačanja proevropskih i demokratskih snaga i potencijala BiH i pad antievropskih politika i retrogradnih političara koji još uvijek propagiraju prevaziđene ideje hegemonizma i nacionalizma.
Može li BiH s opstrukcijama iz SNSD-a i u martu uopšte očekivati 'zeleno svjetlo' za otvaranje pregovora s EU?
Konačno je skoro svima u EU jasno ko koči evropski put Bosne i Hercegovine a zbog interesa koje Rusija ima na prostoru Balkana.
I o tome se, konačno, u Briselu i drugim prijestolnicama članica EU govori ad hominem. I svima je jasno da je ekstremno teško postizanje kompromisa sa predstavnicima političkih partija, poput SNSD-a, koji niti čuju niti prihvataju stvarne činjenice jer čitaju samo njima poznate verzije Dejtonskog sporazuma, Ustava BiH, važećih zakona i strategija BiH.
Ipak, i pored kontaminiranog političkog ambijenta, usvojen je set evropskih zakona i odluka što je kredibilan napredak na putu evropskih integracija i može biti važan argument za moguće otvaranje pregovora. S druge strane, u novim geopolitičkim previranjima Zapadni Balkan dobija na važnosti kao strateški bitan region za sigurnosnu arhitekturu EU. Zbog toga bi EU načinila veliku i teško popravljivu grešku ako bi BiH i nakon marta ostavila "na čekanju", jer bi se time otvorio prostor za uticaj onih država koje ne žele vidjeti BiH niti u EU niti u NATO savezu.
Takvo oklijevanje i neproduktivno ostavljanje u evropskoj čekaonici smo vidjeli i na primjeru Sjeverne Makedonije i Crne Gore, što je dovelo do povećanja nerealnih apetita susjednih zemalja i zastoja na njihovom evropskom putu. Ali, i Crna Gora i Sjeverna Makedonija su članice NATO-a i to značajno olakšava njihovu unutrašnju i regionalnu poziciju, dok BiH, nažalost, nije članica NATO, i to bi također EU trebala imati u vidu prilikom donošenja svojih odluka.
Usvajanje neophodnih zakona za ubrzanje na evropskom putu
Uputili ste u hitnu proceduru lex specialis Zakon o Vrhovnom sudu BiH. Možete li pojasniti razliku između tog zakona i Zakona o sudovima koji je također među prioritetima iz Mišljenja Evropske komisije, a koje zvaničnici SNSD-a i HDZ-a u svojim izjavama često podvode pod jedan zakon.
Riječ je o dva različita prioriteta iz Mišljenja Evropske komisije i BiH ima imperativnu obavezu da implementira oba. U tački 6. Mišljenja Evropske komisije navodi se da je potrebno „unaprijediti funkcionisanje pravosuđa kroz usvajanje novih zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću i sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima.
Ovdje posebno ističem činjenicu da EU od nas traži novi Zakon o sudovima BiH u skladu sa evropskim standardima. I to je ono na čemu insistiraju predstavnici trojke. Nažalost, trenutno ponuđenja rješenja nisu u skladu niti sa evropskim standardima niti sa pravnom praksom i logikom.
Bosni i Hercegovini je potreban Viši sud kao posebna pravosudna institucija, a ne Apelaciono vijeće Suda BiH koje imamo i u sadašnjem Zakonu. Istovremeno, nadležnosti Suda BiH ne mogu biti smanjene nego proširene i sadržajno dodatno razrađene u skladu sa mišljenjem Venecijanske komisije.
U vezi sa sjedištem budućeg drugostepenog organa, delegacija EU je ranije saopćila da prijedlog da sjedište Apelacionog vijeća Suda BiH bude u Banjoj Luci nije u skladu sa evropskim standardima i sa mišljenjem Venecijanske komisije, jer prilikom utvrđivanja sjedišta treba uzeti u obzir blizinu ključnih elemanata kao što su tužilaštva, pritvorski objekti i kazneno-popravne ustanove, te usluge pravne pomoći. Zbog toga je Istočno Sarajevo jedina prihvatljiva lokacija kao sjedište Višeg suda ili Apelacionog vijeća.
S druge strane, Evropska komisija u tački 4. g) svog Mišljenja navodi da je neophodno temeljno unaprijediti institucionalni okvir kako bi se 'garantovala pravna sigurnost, uključujući i putem uspostave pravosudnog tijela kojem bi bilo povjereno da osigura dosljedno tumačenje prava u cijeloj Bosni i Hercegovini'. U svim demokratskim državama svijeta jedina pravosudna institucija koja se bavi ujednačavanjem sudske prakse na nivou cijele države je Vrhovni sud.
Ne vidim niti jedan opravdan ili pravno utemeljen razlog zašto i Bosna i Hercegovina ne bi dobila svoju trećestepenu pravosudnu instituciju, odnosno kasacioni sud, koji će ujednačavati sudsku praksu i time osigurati pravnu sigurnost svim građanima Bosne i Hercegovine.
Zbog toga sam siguran da u parlamentarnoj proceduri nećemo čuti bilo kakvu pravnu argumentaciju ali ćemo čuti veliki broj starih i potrošenih populističkih floskula poput "prenosa nadležnosti", lažnih citata iz Dejtonskog sporazuma čiju verziju imaju samo predstavnici SNSD-a itd.
Dakle, radi se o potpuno odvojenim prioritetima iz Mišljenja Evropske komisije. Naravno, bilo bi najbolje da je Vrhovni sud Bosne i Hercegovine ugrađen u Prijedlog zakona o sudovima. Međutim, kako se to nije dogodilo i ne postoji politička volja za to, ja sam odlučio predložiti lex specialis Zakon koji će regulisati to pitanje čime bi bila realizirana još jedna od naših obaveza na evropskom putu."
Nismo dugo čekali, pa je zastupnik SNSD-a u Predstavničkom domu PSBiH Milorad Kojić uputio u proceduru dva prijedloga zakona i to o prestanku važenja Zakona o sudu i Zakona o tužilaštvu BiH, koji je kazao da je to "odgovor na Vaš potez" i narušavanje navodnog dogovora o sjedištu budućeg Apelacionog suda. Može li se s obzirom na ovakav stav SNSD-a očekivati podrška većine iz RS Vašem prijedlogu, te da li Kojićev prijedlog uopće može dobiti potrebna pozitivna mišljenja, prije svega Ureda za zakonodavstvo i Ustavnopravne komisije PD PSBiH?
Razlika između mog prijedloga i prijedloga gospodina Kojića je suštinska. Gospodin Kojić je predložio zakone o prestanku važenja Zakona o sudu i Zakona o tužilaštvu BiH, što nije evropski ali je očito SNSD-ov prioritet, i kao pravni osnov naveo to što Visoki predstavnik "nije imao ovlasti za donošenje tih zakona". Naravno, ta argumentacija je potpuno neutemeljena jer su odluke Visokog predstavnika u BiH prošle test ocjene ustavnosti pred Ustavnim sudom BiH. Riječ je o važnim pravosudnim institucijama koje već skoro dvadeset godina ispunjavaju svoje zakonske obaveze.
I tako će i ostati. Zbog toga zakoni koje je predložio gospodin Kojić sasvim sigurno neće dobiti podršku u Predstavničkom domu, i ako je to „odgovor na moj potez", onda je riječ o vrlo površnom i nedovoljno promišljenom odgovoru, jer Prijedlog zakona o Vrhovnom sudu BiH koji sam predložio je u skladu sa dobrom pravnom praksom u svim demokratskim državama kao i sa Mišljenjem Evropske komisije i radi se o realizaciji jednog od prioriteta na našem evropskom putu.
Prijedlog zakona o Vrhovnom sudu BiH nema za cilj izmišljeno "narušavanje dogovora o sjedištu budućeg Apelacionog suda", jer kao što znamo takav dogovor uopće ne postoji, a Zakon o Vrhovnom sudu je lex specialis i kao takav nema nikakve veze, niti se može povezivati sa aktuelnim Prijedlogom zakona o Sudu BiH."
Reagirali ste na izmjene Krivičnog zakonika bh. entiteta Republika Srpska, kojima se kriminalizuje kleveta tako što ste uputili Ustavnom sudu BiH zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakona čime ste se svrstali među rijetke političare u oba entiteta koji su kritikovali ovaj zakon.
Uputio sam zahtjev za ocjenu ustavnosti tog zakona, jer smatram da je to jedan od najozbiljnijih i najagresivnijih udara na slobodu medija, koji bi trebali biti prozor vlasti i njihova osnovna i bazna konekcija prema građanima. Profesionalno, pravovremeno i tačno izvještavanje i preventivno djelovanje je izuzetno važno, pogotovo u BiH i u regionu.
Jedan od prioriteta BiH iz Mišljenja Evropske komisije za BiH je upravo da osiguramo potpunu slobodu medija i da zaštitimo urednike i novinare od bilo kakvih političkih napada.
Istovremeno, treba na ispravan način razumjeti slobodu govora, koja podrazumijeva da se može imati kritički osvrt prema svim bitnim političkim, ekonomskim i drugim procesima, ali ona ne smije otići u onom smjeru ili ući u polje jezika mržnje. Ovo što je urađeno u bh. entitetu RS je jedna neviđena, rigidna cenzura koja bi omogućila vladajućoj koaliciji u bh. entitetu RS da bez ikakve kritike i bez ikakvih profesionalnih izvještavanja o tome šta radi vlast, da može raditi ono što oni misle da je dobro za njih i samo za njihove političke partije.
Mislim da Ustavni sud BiH treba obratiti pažnju na sve detalje koje sam naveo u zahtjevu za ocjenu ustavnosti i po mogućnosti donijeti privremenu mjeru kako bi taj zakon stavio van snage.
Titular državne imovine je država Bosna i Hercegovina
Uprkos presudama Ustavnog suda BiH i ranijim reakcijama visokog predstavnika da to spriječe, u entitetu RS su neumorni u pokušaju da stvore zakonski okvir kojim državnu imovinu BiH žele knjižiti na entitet. Gdje Vi vidite konačno rješenje ovog problema i da li je OHR trebao konkretnije djelovati u smislu rješavanja ovog pitanja?
Titular državne imovine je država BiH. To je polazište i ishodište svih rješenja u vezi sa državnom imovinom, a što konzistentno i beskompromisno zastupaju sve probosankohercegovačke političke partije. Dio te imovine može biti ustupljen na korištenje nižim nivoima vlasti: entitetima, kantonima, gradovima i općinama u skladu sa procedurama i kriterijima koji će biti definisani u Zakonu o državnoj imovini koji isključivo može biti usvojen na nivou BiH.
Svi pravni argumenti kao i prakse u regionu su na strani ovakvog modela rješavanja pitanja državne imovine, pri čemu ne smije biti zanemareno pitanje denacionalizacije i restitucije.
Sve što bi odstupalo od ovakvog rješenja neće biti prihvatljivo niti razmatrano u Parlamentu BiH.
Ne znam u kojem pravcu će ići preporuke koje priprema OHR, ali mi već imamo dobar prijedlog Zakona o državnoj imovini koji su predložili članovi Predsjedništva BiH Denis Bećirović i Željko Komšić koji će brzo ući u parlamentarnu proceduru, pa ćemo vidjeti političke stavove i konačan epilog.
Svakako da pri rješavanju ovog pitanja treba imati u vidu ili preuzeti dobre prakse u regionu, odnosno model i način na koji su to riješili i Hrvatska, Srbija, Crna Gora i Makedonija, sve te države su nastale nakon disolucije Jugoslavije, kao i BiH i činjenica je da imamo i Sporazaum o sukcesiji i da imamo i odluke Ustavnog suda BiH i da su ti zakoni o državnoj imovini i Hrvatske i Srbije, a posebno Crne Gore veoma kvalitetni ne postoji nijedan razlog da identično rješenje i model ne primijjnimo i kada je u pitanju BiH. Ono što treba razbiti, a što kao spin često plasiraju u javnost predstavnici iz bh. entiteta RS jeste činjenica da mi svi pristajemo da onaj dio državne imovine koji neće biti korišten od strane državnih institucija može biti dat na korištenje entitetima, kantonima, gradovima ili općinama, ali titular državne imovine ostaje Bosna i Hercegovina.
Isto tako imamo već dobru i poznatu mapu putu, a riječ je o načinu na koji je riješeno pitanje lokacije koja je bila državna imovina, a na kojoj je trenutno zgrada Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u BiH.
Dakle, pitanja rješavanja državne imovine moraju uvijek ići na Vijeće ministara BiH i o njima konačnu riječ može dati samo Parlamentarna skupština BiH.
Zbog toga treba primijeniti dobre prakse, treba što prije imenovati novu Komisiju za koncesije BiH koja će isto tako imati vrlo važnu i bitnu ulogu kada govorimo o državnoj imovini ili davanju državne imovine pod koncesiju, kao što to može biti slučaj za aerodrom u Trebinju, hidroelektranu Buk Bijela i slično.
Imamo poznate modele, a jedini nepoznati, pravo neutemeljeni model je ovaj na kojem insistiraju predstavnici političkih partija sa sjedištem u bh. entitetu RS, a to je da je to pitanje riješeno Dejtonom.
To je potpuna neistina, to nije riješeno Dejtonskim sporazumom, odnosno riješeno je na način da državna imovina pripada BiH i ta vrsta podjele državne imovine samo na entitete ne dolazi u obzir, to zaista nikada neće biti prihvaćeno i ovo je moja poruka i Komisiji i predstavnicima OHR-a da nikako ne razmišljaju o bilo kojem modelu u kojem bi državna imovina bila u vlasničkom smislu bila spuštena na bh. entitete i Brčko Distrikt.
Prijeteća retorika Milorada Dodika i "srpski svet"
Prošla je godina od općih izbora u BiH, uskoro će godina i otkako je formirana vlast na državnom nivou u aktuelnom koalicionom kapacitetu, no turbulencije izazvane potezima SNSD-a ne prestaju, nego su intenzivnije. Kao član stranke koja čini Trojku kako Vi ocjenjujete proteklu godinu, šta su bili najveći izazovi, a šta cijenite uspjehom, prvenstveno probosanskih snaga u odnosu na ono sa čim ste se suočili prvenstveno u Predstavničkom domu PSBiH, ali i u pregovorima s SNSD-om i HDZ-om?
Najveći izazovi su namjerno i pogrešno tumačenje Dejtona, Ustava BiH i važećih zakona BiH, "naknadna pamet" predstavnika SNSD-a koji bi sada da ruše sve zakone i državne institucije za koje su u prošlosti glasali i nikada napušten velikodržavni projekat "srpskog sveta" koji bi, prema malicioznim i vrlo opasnim izjavama gospodina Dodika trebao da uključi Srbiju, RS i Crnu Goru, što je otvoreni poziv za novi konflikt na Zapadnom Balkanu.
I to treba vrlo ozbiljno shvatiti, i mi u BiH ali i predstavnici međunarodne zajednice, jer nas historija uči da su političari kojima se bliži kraj političke karijere i čija je popularnost u padu, spremni na radikalne poteze kako bi sačuvali vlast, uticaj i moć.
Naravno, procesi se ne razvijaju onako kako to Dodik i nekolicina njegov trabanta žele i očekuju. BH patriote, državne institucije i probosanske politike koje poštuju nacionalno i međunarodno pravo, kao i snažni i moćni prijatelji nezavisne i cjelovite BiH su nepremostiva prepreka secesionističkim i drugim fiks-idejama koje dolaze od političara iz bh entiteta RS.
Ono što nije dobro je činjenica da upravo takve antibosanske politike zbog određenih loših Dejtonskih rješenja imaju mogućnost da blokiraju ili uspore napredak BiH.
Zbog toga je politika na nivou BiH pravi dokaz one Bismarckove definicije da je to "umijeće mogućeg".
Patnje palestinskog naroda su civilizacijsko pitanje
Nedavno je BiH podržala Rezoluciju u UN-u kojom se traži prekid stravičnih izraelskih napada na Gazu i tamošnje civile među kojima je i veliki broj ubijene djece. Smatrate li da BiH može konkretnije pomoći palestinskom narodu, izuzev deklarativne podrške većine u BiH, te nekoliko sporadičnih slučajeva novčane pomoći koju su izdvojile pojedine kantonalne vlade?
Mislim da je Generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Guterres najbolje opisao trenutnu situaciju u Gazi kada je rekao da se "Gaza pretvara u groblje za djecu", sa stotinama djevojčica i dječaka koji su ubijeni ili ranjeni svakog dana.
I zaista niko i nigdje ne može biti iznad međunarodnog humanitarnog prava i ne postoji cilj koji može opravdati ubijanje civila, djece, žena, starih osoba.
Najmanje sto je BiH mogla i što je urađeno, prisjećajući se svog sličnog i teškog iskustva, je da podrži Rezoluciju u UN-u kojom se traži prekid izraelskih napada na Gazu, odnosno na civile među kojima je i veliki broj djece.
Svakako da BiH i može i mora pomoći palestinskom narodu koji je ostao bez hrane, vode i električne energije. Nažalost, u vezi sa tim, dominantno humanitarnim pitanjem ne mislimo u BiH svi isto. Na sjednici Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nije usvojena inicijativa o dodjeli milion KM humanitarne pomoći iz budžeta instituicija BiH stanovnicima Gaze, zbog nedostatka entitetskih glasova iz RS-a.
Svjedočio sam u mojoj političkoj karijeri različitim čudnim i nelogičnim odlukama i situacijama, ali me uvijek iznova zapanji ta neosjetljivost na tuđu nesreću i nedostatak elementarne empatije za patnje ljudi ma ko da su i ma gdje da su.
Ovo ne bi trebalo da bude pitanje oko kojeg ćemo se dijeliti, ovo je civilizacijsko pitanje i upravo činjenica da smo mi u Bosni i Hercegovini prošli kroz izuzetno težak period nas navodi da budemo suosjećajni, jer iz vlastitog iskustva znamo kako to izgleda.
