Pored Drine danas su bivši pripadnici VRS obilježili „oslobađanje“ Grada Zvornika.
Jučer su nedaleko od grada na Kula Gradu obilježeni Dani otpora. Ove dane u Zvorniku prve komšije vide različito, dok je jednima sjećanje na početak masovnih ubistava, silovanja, drugima je „oslobođenje od paravojnih muslimanskih snaga“.
Hapšenje i ubijanje zvorničkih Bošnjaka započelo je 8. aprila uvečer, da bi se nastavilo 9. aprila ujutro, kada su grupe maskiranih pripadnika paravojnih jedinica i općinske teritorijalne odbrane, predvođene pripadnicima lokalne policije, počele upadati u bošnjačke kuće, gdje su na kućnom pragu ubijali one koje bi u njima zatekli. Jedna od njih je Nada Ostojić, nekadašnja matičarka Općine Zvornik koju su pripadnici srpskih snaga ubili na kućnom pragu.
Paravojne jedinice
Nada je pokušala zaštiti komšije Taiba i Asima Hudovića. Žena, sitne građe prema pričama preživjelih zvorničana stala je pred naoružane paravojne srpske jedinice moleći ih da stanu, objašnjavajući da su to njene komšije i prijatelji.
Ubijena je i Nada, ali i njene komšije Taib i Asim.
U Zvornik su ušli „arkanovci“, paravojna srpska jedinica.
Među prvim žrtvama napada na Zvornik bio je i dopisnik Oslobođenja Kajšif Smajlović. Na današnji dan poslao je posljednji izvještaj Oslobođenju.
Alma Kapetanović je kćerka Kjašifa Smajlovića koja se u tome periodu nalazila na školovanju u Sarajevu, dok su njena majka, brat i otac bili u Zvorniku, ona je molila svoga oca da izađe iz Zvornika, ali on je smatrao da je baš tu potreban radi istine.
"Majku i brata je poslao preko mosta koji danas dijeli Bosnu i Srbiju. Na drugoj strani je bilo jedno naselje u kome su živjeli Srbi i muslimani, ali muslimani bi u svoje kuće prihvatali te stanovnike koji pređu iz grada Zvornika" ispričala je Alma Kapetanović.
Prema njenim riječima, oca Kjašifa se sjeća kao jednog od rijetkih ljudi koji je bio privilegovan da radi posao koji voli.
"Njemu je novinarstvo bilo stil života. Obožavao je svoj posao i imao kodekse po kojima se vodio. Upravo ti očevi moralni i etički kodeksi su odlučili da on ostane izvještavati iz Zvornika. Bio je svjestan težine situacije, ali nije pomišljao da izađe. Smatrao je svojom novinarskom dužnošću prenošenje istine svijetu", kaže Kapetanović.
Pronađeni posmrtni ostaci
Nakon što je pretučen, ubijen je u kancelariji dopisništva Oslobođenja u 51. godini života.
Posmrtni ostaci Smajlovića pronađeni su u masovnoj grobnici Kazanbašča kod Zvornika u junu 2016. godine.
Hasan Hadžić je bio je zvornički novinar u vrijeme agresije, napada na Zvornik sjeća se još uvijek:
"Čujem na Radio Sarajevo javljaju prenosimo Tanjugovu vijest, a Tanjug je naravno agencija bivše zajedničke države, da trupe tuzlanskog garnizona pod komandom generala Jankovića ulaze u Zvornik i kao one će uspostaviti red i mir, tako da se očekuje smirenje situacije. U tom trenutku stotine ljudi stradavaju."
Nakon toga Hadžić je preko Sapne uspio stupiti u kontakt sa kolegama u Sarajevu kojima je javio informacije sa terena.
Masovne grobnice
Tada svijet saznaje za strahote počinjene u Zvorniku. Bošnjaci Zvornika protjerani su i ubijani. Prema procjenama sa ove teritorije u periodu od 1992-1995 godine protjerano je preko 40 hiljada stanovnika, a okolna bošnjačka sela postala su primarna stratišta.
Sama Drina, njena obala i okolna naselja u četiri godine agresije na Bosnu i Hercegovinu postala su mjesta najvećeg broja masovnih grobnica.
Granični grad Bosne i Hercegovine sa Srbijom smatra se Zvornik izdvaja po brutalnosti izvršilaca zločina nad žrtvama.
Danas, 34 godine kasnije Bošnjaci i Srbi ponovo žive jedni pored drugih u gradu, suživot i dobri komšijski odnosi strancima su nejasni za razumijevanje nakon teške historije.
Međutim, tranzicijska pravda nikada nije zaživjela pa su još uvijek pristalicama agresorske ideologije dani početka protjerivanja, masovnih ubistava, otvaranja logora, dani kada je "grad oslobođen".
