Dejtonski mirovni sporazum zaustavio je rat, stradanje i patnje građana Bosne i Hercegovine, ali nije donio osnove za održivi razvoj i normalno funkcioniranje države, o čemu, nažalost, zorno svjedoči i aktuelno stanje, opterećeno stalnim blokadama i opstrukcijama.
Istaknuto je to danas na pres-konferenciji u Sarajevu, održanoj uoči akademskog diskursa o temi “Dejtonski nesporazumi i kako ih riješiti”, koji je organizirala Bosanska akademija nauka i umjetnosti “Kulin ban” (BANUK), povodom 26 godina od parafiranja Dejtonskog mirovnog sporazuma.
Predsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Suad Kurtćehajić upozorio je kako se Bosna i Hercegovina nalazi u najozbiljnijoj krizi od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, navodeći kako se instaliranje entiteta RS u Dejtonu pokazalo kao potpuni promašaj međunarodne zajednice.
Podsjetio je kako su uime stvaranja tog entiteta, odnosno na prostoru pod kontrolom tadašnje paradržavne tvorevine 'republike srpske', počinjeni teški zločini, uključujući i genocid u i oko Srebrenice, a što je potvrđeno presudama relevantnih međunarodnih sudova (ICTY, ICJ).
Umjesto da se na temelju sudski verificiranih činjenica ozbiljno razmisli o novom ustrojtvu države BiH, danas, kako Kurtćehajić navodi, svjedočimo najnovijim pokušajima razbijanja BiH, oličenim kroz nezakonite zahtjeve Milorada Dodika, a fokusirane na vraćanje nadležnosti koje su u međuvremenu, uz suglasnost entiteta, utvrđene na državnom nivou.
Ukazao je u tom kontekstu, kako za dodatne nadležnosti na državnom nivou nije potrebna promjena Ustava BiH, odnosno da "stoji da će BiH preuzeti ona pitanja za koja se entiteti dogovore", a što je suprotno tvrdnjama koje zastupaju protagonisti Dodikove politike.
"Entiteti nisu stvorili BiH, nego je BiH napravila unutrašnju transformaciju, odnosno strukturu modificiranu dejtonskim ustavom. BiH nije sastavljena od dva entiteta, BiH se sastoji od dva entiteta, ona nije državna zajednica i ne postoje zajedničke institucije, nego institucije", potcrtava akademik Kurtćehajić, argumentirajući vlastite stavove.
Istovremeno, pojašnjava kako je odredba o dodatnim nadležnostima omogućila evoluciju nadležnosti države BiH, te da ona predstavlja slovo Dejtona.
Nadalje, precizira kako su u skladu sa spomenutom odredbom entiteti i niže jedinice dužne u potpunosti pridržavati Ustava BiH i odluka njenih institucija, a iz čega proistječe da je država nadređena entitetima, odnosno da je jasna njena supremacija nad entitetima.
Kurtćehajić, također, podsjeća da, ukoliko međunarodna zajednica ne zaustavi Dodika u protuustavnom vraćanju nadležnosti, postaje legitimna inicijativa koja je već dogovorena, a koja podrazumjeva donošenje rezolucije da je NSRS “izašla iz Dejtona” i da Dejtonski sporazum više ne postoji, odnosno da se proglasi stanje RBiH.
To bi, istovremeno, podrazumjelo i upućivanje apela međunarodnoj zajednici da pod hitno organizira novu međunarodnu konferenciju kako bi se BiH uredila u skladu s modelom na kojem funkcioniraju sve normalne evropske zemlje, a koristeći sve dostignute pravne i civilizacijske tekovine, smatra Kurtćehajić.
Mišljenja je, također, kako bi takva Bosna i Hercegovina na prvom mjestu stavila bosanske građane kao nosioce suvereniteta, kojima bi bilo omogućeno da pod jednakim uvjetima pretenduju na bilo koju poziciju vlasti dok bi narodi svoju zaštitu ostvarivali kroz prava građana.
Potpredsjednik BANUK-a akademik prof. dr. Aleksandar Knežević kao uvodničar je naglasio kako je Dejtonski sporazum zaustavio rat i patnje građana BiH, ali nije donio održivi mir.
Kao jedan od glavnih razloga tome on vidi u činjenici da su ustavna i druga rješenja u Dejtonskom sporazumu prilagođena prije svega trima narodima - Bošnjacima, Srbima i Hrvatima, dok je bosanski čovjek kao pripadnik države BiH potpuno zanemaren.
Akademik Knežević insistira na na afirmaciji Bosanstva kao nacionalne (državne ) kategorije koje ne bi ugrožavalo pripadnost bilo kom narodu.
U osvrtu na pitanje teritorijalne reorganizacije BiH, akademik prof. dr. Muriz Spahić je kazao kako je to jedan od preduvjeta ostvarivanja građanske demokratije.
Istaknuo je kako je bez teritorijalne reorganizacije sadašnjeg političko-teritorijalnog ustrojstva nemoguće je ostvariti građanske principe ustavnog uređenja Bosne i Hercegovine.
Svoj stav akademik Spahić potkrijepio je geografskim činjenicama, ekonomskim i drugim razvojnim faktorima.
Podsjeća kako EU insistira na uniji regija, a ne država, te napominje kako se planski uravnoteženi razvoj Bosne i Hercegovine može se uspostaviti jedino njenom novom teritorijalnom regionalizacijom.
Ta regionalizacija bi se, prema njegovim riječima, trebala temeljiti na veličini teritorije, broju stanovnika i bruto društvenom proizvodu, a što bi osiguralo uvjete za fukcionalnu održivost i teritorijalno ravnomjeran ekonomski razvoj, a time i ostvarivanje građanske demokratije.
