Pentagon je nakon terorističkih napada 11. septrembra 2001. potrošio na vojne operacije čak 14 biliona dolara, a kako su pritom zarađivale privatne kompanije koje su za afganistanske i iračke operacije s vojskom sklapale lukrativne ugovore, velika je priča koju je ovih dana objavio "Wall Street Journal" pod naslovom: "Ko je pobijedio u Afganistanu? Privatni ugovarači".
Recimo, novinari navode slučaj jednog ugostitelja iz Californie koji je krajem 90-ih u Kirgistanu otvorio bar da bi se, s dolaskom američke vojske u to područje, bacio s partnerima na nabavku goriva za vojne avione i gradnju cijevi za dovod goriva u bazi Bagram što mu je donijelo milijarde dolara prihoda kroz dvije tvrtke, Red Star i Mina Corp.
Krenuo u biznis
Jedan je pak poduzetni mladi Afganistanac, inače prevoditelj, krenuo u biznis nabavkom posteljine za vojsku i potom mic-po-mic stvorio poslovno carstvo s TV stanicom i avionskom kompanijom.
Dvojica pripadnika Nacionalne garde iz Ohija u poduzetničke su vode ušli osiguravajući vojsci afganistanske prevoditelje, a s vremenom su postali zaista veliki ugovarači koji su ukupno saveznoj vladi naplatili četiri milijarde dolara za pružene usluge preko kompanije Mission Essential Group.
Brojne su druge male kompanije također zaradile velike svote na obuci afganistanske policije, gradnji cesta, osnivanju škola ili osiguravanju zapadnih diplomata.
Američka vojska u Afganistanu snažno se oslanjala na privatne ugovarače kojih je bilo više nego samih vojnika na terenu, a razlog je što su i republikanske i demokratske vlade to vidjele kao način da drže na minimumu broj angažiranih vojnika na terenu i žrtava, objašnjavaju bivši zvaničnici.
Primjerice, 2008. godine u Afganistanu i Iraku bilo je raspoređeno najviše američkih vojnika, njih 187.900, dok je istodobno uz njih bilo 203.660 članova osoblja pod ugovorima.
Udjel ugovarača s vremenom se još i povećavao. Tako je do kraja mandata Donalda Trumpa u Afganistanu bilo 2.500 vojnika i čak 18.000 članova osoblja pod ugovorima.
Sad, četiri mjeseca nakon povlačenja iz te zemlje, Amerikanci ocjenjuju što su naučili iz iskustva zadnjih 20 godina, a jedna od lekcija se, kažu u WSJ pozivajući se na dužnosnike i članove NGO-a, tiče vojnog oslanjanja na ugovarača i kako to povećava troškove vođenja rata.
Pet kompanija
Procjene kažu da je od jedne trećine do polovine potrošenih 14 biliona dolara otišlo ugovaračima, pri čemu je pet kompanija iz sektora odbrane (Lockheed Martin, Boeing, General Dynamics, Raytheon Technologies i Northorp Grumman) pobralo najveći dio u iznosu 2,1 bilion dolara, za oružje, opskrbu i druge usluge.
To je objavilo Sveučilište Brown u svom projektu "Cost of War", u kojemu su okupili skupinu znanstvenika, pravnih i drugih stručnjaka kako bi kroz taj projekt svratili pozornost javnosti na skriveni utjecaj američke vojske.
Heidi Peltier, menadžerica u tom projektu, kaže kako je oslanjanje na ugovarače dovelo do rasta "kamuflažne ekonomije", što znači da američka vlada tako kamuflira troškove rata koji bi mogli utjecati na smanjenje podrške javnosti za te vojne operacije.
Za obnovu Afganistana bilo je namijenjeno 150 milijardi dolara, a kako je to potrošeno provjeravao je posebni američki inspektor utvrdivši u stotinama svojih izvještaja da se novac bacao, a tu i tamo je naišao i na prijevare.
U materijalu koji je ured inspektora objavio početkom 2021. godine, od 7,8 milijardi dolara vrijednosti projekata koje su provjerili, samo je 1,2 milijarde dolara ili 15 posto bilo potrošeno kako se namjeravalo, na nove ceste, bolnice, mostove i tvornice.
Uvozili i koze
Barem 2,4 milijarde dolara je potrošeno na vojne avione, policijske urede i poljoprivredne programe te druge razvojne projekte od kojih se u međuvremenu odustalo ili su uništeni ili se koriste u druge svrhe.
Jedan od takvih je Pentagonov projekt težak čak 6 miliona dolara za uvoz 9 italijanskih koza kako bi se ojačalo afganistansko tržište kašmirom. Koze su uvezene, ali projekt nije dosegao planiranu razinu.
Drugi primjer je gradnja 1.200 milja cesti u Afganistanu, što je plaćeno 270 miliona dolara, ali je nakon tri godine i 100 milja posao prekinut jer je 125 ljudi poginulo u napadima pobunjenika.
John Sopko, posebni inspektor za afganistansku obnovu od 2012. godine koji je dokumentirao neke od neuspjeha ugovaratelja, kaže da su mnogi od njih davali sve od sebe da ispune zahtjeve koji su proizlazili iz loših odluka političara.
Ne slaže se s generalizacijom da su ugovaratelji lopovi i profiteri.
"To što su neki od njih zaradili mnogo je - kapitalistički sistem", citira ga WSJ.
Prema nepotpunim službenim statistikama, više od 3500 osoba koje su bile pod ugovorima s američkim vlastima je poginulo u Afganistanu i Iraku, dok je istodobno u dva desetljeća poginulo više od 7000 američkih vojnika.
