Jean H. Lee objavila je u New York Timesu analizu o tome šta tačno sad radi Sjeverna Koreja koja ispaljuje balističke projektile.
Lee je inače obavila desetine izvještajnih putovanja u Sjevernu Koreju od 2008. do 2017. Ona je suvoditeljica podcasta “Lazarus Heist” sa Svjetske službe BBC-a i viši saradnik u Wilson centru u Washingtonu.
Njenu analizu na NYT prenosimo u cijelosti:
Moglo bi vam biti oprošteno što ste zaboravili na Sjevernu Koreju, koja je nakratko utihnula, zatvorena u samonametnutu izolaciju na dvije godine tokom pandemije, dok je pažnja SAD skrenuta na druge krize (poput sudbine Ukrajine).
Sada je došlo do rafalnih testiranja balističkih projektila u novoj godini: sedam samo u januaru - tempo bez presedana za Pjongjang - i dva u proteklih nekoliko sedmica, što je navelo Vijeće sigurnosti UN-a da se okupi na hitnim sastancima.
Ako se čini kao da Sjeverna Koreja želi da sjednemo i obratimo pažnju - ne zaboravite, još uvijek gradimo projektile i nuklearno oružje! — to je svakako jedan od ciljeva.
Ali ovi testovi su mnogo više. Ovo je velika godina za Sjevernu Koreju. Kim obilježava svoju 10. godinu na vlasti. Također je 80. godišnjica rođenja njegovog oca, a 15. aprila 110. godišnjica njegovog dede. Testovi trebaju osigurati da Kim Jong-un ima fensi novi hardver kojim će se pokazati narodu u značajnoj godini i, dugoročno gledano, da dobije više utjecaja u budućim nuklearnim pregovorima.
Proslave oko ovog trojstva prekretnica odnose se na veličanje vladavine porodice Kim i legitimizaciju vladavine mladog čovjeka koji je naslijedio vlast nad ovom anahronom, osiromašenom nacijom prije deset godina. Oružje je ključno za to - i za vanjskopolitičku strategiju Kima.
Kima često nazivaju "nepredvidljivim", a rekordna salva testova - posljednja koja se održava ovog mjeseca i uključuje moćnu, novu raketu dugog dometa, prema Sjedinjenim Državama - može izgledati kao dokaz za to. Ali ako ste ga gledali koliko i ja, obrasci su jasni. On nije nepredvidiv; on je ambiciozan.
Kada sam sletjela u Pjongjang u januaru 2012, Kim Jong-il je upravo umro, katapultirajući svog najmlađeg sina, tada u dvadesetim godinama, na vlast. Snijeg je prekrio glavni grad, a ledenice su obojile pogrebne vijence poredane ispod portreta Kim Jong-ila na glavnom gradskom trgu. Bila sam jedan od prvih stranaca koji su dobrodošli u Sjevernu Koreju Kim Jong-una, gdje su otvorili prvi puni američki biro za vijesti u Pjongjangu (za The Associated Press). Niko od nas, čak ni Severnokorejci, nije imao pojma kakav će on biti vođa.
Bio je to čudan, ubrzan period žalosti. Iza svojih svečanih maski, Sjevernokorejci su bili nestrpljivi za promjenu nakon 17 godina gušenja pod vojom vladavinom njegovpg oca. Njihove nade u drugačiji život pod Kimom – o kome se priča kao o modernom i tehnološki pametnom – bile su opipljive u tim ranim mesecima. To sam shvatila u razgovorima sa Sjevernokorejcima iza zatvorenih vrata.
Ostatak svijeta je, međutim, vidio samo komičnu figuru u Kimu - dječaku kralju s glupavom frizurom.
Sada nema ništa smiješno u vezi sa njim. U svojih prvih 10 godina, ovaj 30-ogodišnji milenijalac testirao je četiri nuklearna uređaja i više od 130 projektila - uključujući interkontinentalnu balističku raketu koja bi mogla doći do Bijele kuće. (Njegov otac je testirao 16 projektila tokom svojih 17 godina na vlasti.)
A tek je počeo. Ako sve bude kako treba, Kim će vladati decenijama koje dolaze. Trebali bismo se pripremiti.
Oružje i ratovanje oduvijek su bili dio formule porodice Kim. Ali Kim Jong-un ima veće znamenitosti od onih njegovog oca i djeda. On naziva nuklearnu sposobnost Sjeverne Koreje "dragocjenim mačem" - ključnom za zaštitu vladavine njegove porodice i osiguranje samog postojanja svoje zemlje.
Godinama sam imala mjesto u prvom redu kultu ličnosti stvorenom oko njega. Gledala sam kako Sjevernokorejci pohađaju predavanja na kojima su ga predstavljali kao modernu inkarnaciju njegovog slavnog djeda, nasljednika koji će uvesti ekonomiju u 21. vijek.
Danas Kim koristi tehnologiju ne samo da modernizuje svoju analognu naciju, već i da pridobije lojalnost milenijalaca, svoju buduću bazu moći, mamivši ih pametnim telefonima i tabletima. On naoružava sajbersferu kako bi pomogao u izgradnji oružja ključnog za njegovu strategiju zasljepljivanja svog naroda - koji i dalje ostaje bez hrane, lijekova i grijanja dok vodstvo usmjerava ograničene resurse zemlje u nuklearno oružje - dok terorizira svoje neprijatelje.
Ujedinjene nacije su decenijama pokušavale da koriste sankcije kako bi zaustavile priliv novca u program naoružanja Sjeverne Koreje. Da bi ih zaobišli i vratili čvrstu valutu u zemlju, Kimovi su se dugo oslanjali na šeme nezakonite zarade.
Kim Jong-un koristi moderan spin: njegova elitna sajber armija osumnjičena je za krađu više od 2 milijarde dolara od 2014. godine - od čega najveći dio finansira nuklearni program, prema stručnjacima UN-a.
Testovi za taj nuklearni program su ono što je privuklo pažnju predsjednika Donalda Trumpa 2017. godine, što je izazvalo salvu prijetnji između njih dvojice. Kim je nastavio sa testiranjem — ispalio je tri interkontinentalne balističke rakete i tvrdio da je detonirao termonuklearnu bombu — prije nego što se 2018. okrenuo diplomatiji kako bi pregovarao o isplati u zamjenu za obećanje nuklearnog sporazuma.
Trump je uhvatio mamac, videći to kao priliku za vanjskopolitičku pobjedu. Uslijedili su historijski samiti i malo vjerovatni bromans - ali ne i nuklearni sporazum. Dakle, nakon što je Trump izgubio reizbor 2020. godine, Kim se povukao kako bi se usredotočio na popravljanje svog položaja kod kuće i kako bi ponovo procijenio svoju nuklearnu strategiju.
Zato se sada vraća porodičnoj knjizi bockanja medvjeda kako bi sebi dao izgovor da usavrši svoje oružje.
Evo kako to funkcionira: Sjeverna Koreja testira balističke projektile. Sjedinjene Države potiču Vijeće sigurnosti UN-a da osudi ili uvede sankcije Pjongjangu zbog obavljanja zabranjenih aktivnosti. Sjeverna Koreja optužuje Washington za neprijateljstvo i tvrdi da mu je potrebno oružje za samoodbranu. Zatim Sjeverna Koreja provodi još testova, koji pomažu njenim naučnicima da usavrše svoju tehnologiju balističkih projektila.
Iako je poznata strategija, nedavna buja je najintenzivnija i najprovokativnija od 2017. U januaru prošle godine, Kim je pozvao na izgradnju "ultramodernog taktičkog nuklearnog oružja", navodeći listu obaveza koja uključuje hipersonično i podmorničko oružje kao i vojni izviđački satelit - i balistički projektil dugog dometa sposoban da rasporedi više bojevih glava. Ovog januara, Kim je naredio "temeljnije pripreme za dugoročnu konfrontaciju sa američkim imperijalistima" i nagovijestio da bi moglo biti sljedeće lansiranje interkontinentalnog balističkog projektila ili nuklearna proba. Čini se da se priprema upravo za to testiranjem elemenata za novi ICBM krajem februara i ovog mjeseca, posjećujući svoju raketnu lansirnu rampu na zapadnoj obali i navodno obnavljajući podzemne tunele na poligonu za nuklearno testiranje.
Ipak, ne vidimo "vatru i bijes" iz Washingtona koje smo vidjeli pod Trumpom. Dio toga je pitanje prioriteta: Bidenova administracija fokusirana je na Rusiju i Ukrajinu, kao i na globalne ambicije Kine.
Ali to je i pokazivanje suzdržanosti. Washington odbija uhvatiti mamac od Pjongjanga i biti uvučen u tenzije koje bi mogle povećati avet rata na Korejskom poluostrvu. Umjesto toga, Bidenova administracija i dalje naglašava da je otvorena za razgovore "bez preduslova".
Kim je do sada odbijao namere administracije. To bi trebalo da nas brine, jer njegov arsenal raste.
Neki u Južnoj Koreji – koja je upravo izabrala konzervativca koji žešće nastorojen prema Sjevernoj Koreji za svog novog predsjednika – već traže nuklearno oružje za svoju zemlje, povećavajući izglede za trku u nuklearnom naoružanju u sjeveroistočnoj Aziji. U Japanu, testiranje je podstaklo pozive za jačanje odbrane i razmatranje jačih sposobnosti za napad.
Postoji i rizik da Sjeverna Koreja proda svoju tehnologiju drugim odmetnutim zemljama. (Pjongjang ima dugu historiju saradnje sa saveznicima u Africi i na Bliskom istoku.)
Može izgledati kao da Kim ne želi razgovarati. Ali moje iskustvo mi govori drugačije: testovi imaju za cilj da primoraju Sjedinjene Države da se angažuju i na kraju plate da ga spriječe da koristi to oružje.
Jednostavno mu se ne žuri. Budući da on igra dugu igru, Sjedinjene Države moraju učiniti isto ako se žele uspješno suprotstaviti nuklearnim ambicijama Kima. To uključuje održavanje dosljednih, odmjerenih poruka - priznavanje hitnosti oko nuklearnih ambicija Sjeverne Koreje bez predaje Pjongjangu municije paničarenjem na svaku provokaciju. Budući da Sjeverna Koreja voli dijeliti i osvajati, Washington mora pronaći zajednički jezik sa svim svojim susjedima - uključujući Kinu - kako bi uspostavio ujedinjeni front oko zajedničke brige oko nuklearnog širenja.
A Washington mora više raditi na rješavanju rastuće kibernetičke prijetnje kao dijela svoje strategije da spriječi priliv novca u nuklearni program Pjongjanga. Seul i Washington učinili su obećavajući korak na samitu prošle godine na kojem su se obavezali da će sarađivati na sajber pitanjima.
Možda smo previdjeli Sjevernu Koreju dok je Kim šutio. Najnoviji niz testova trebao bi poslužiti kao upozorenje: nikada se ne isplati zaboraviti na Sjevernu Koreju.
