Stigao je ramazan, mjesec posta, ibadeta i milosti Božije. Ovo je mjesec u kojem vjernici učvršćuju svoju vjeruju, preispituju se i čine dobra djela.
"Dragocjeno je iskustvo koje nam donose dani mubarek mjeseca ramazana, kao posebno vrijeme od Stvoritelja odabrano", kaže za Raport Adem ef. Šuta, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Čapljina.
Protekla dva ramazana bila su u drugačijem ambijentu, zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa i brojnim ograničenjima i zabranama okupljanja. Ove godine restrikcije su umnogo olakšane, i čini se da se počinjemo vraćati normalnom životu. Možete li napraviti poređenje obilježavanja ramazana sada i protekle dvije godine?
Vjerski život u svim džematima MIZ-e Čapljina, zbog okolnosti uzrokovanih pandemijom koronavirusa, odvijao se u skladu sa uputstvima i pravilnicima Rijaseta IZ u BiH, reisu-l-uleme, muftije mostarskog. U periodu pandemije Vjersko-prosvjetna služba je na nivou MIZ Čapljina uspjela realizovati neke od planiranih aktivnosti. Sve aktivnosti su obavljene u skladu sa uputstvima i nije zabilježeno ni jedno njihovo kršenje, što je samo po sebi uspjeh.
Kada je u pitanju rad Vjersko-prosvjetne službe, naglašavamo da je opredijeljenost IZ u BiH tokom 2021. godine bio na očuvanju zdravlja džematlija kroz provođenje mjera predostrožnosti i opreza. Važno je istaći da u vrijeme pandemije vjerski život na prostoru Medžlisa IZ Čapljina nije zaustavljen. Nastojali smo iznaći efikasne metode i organizovati uspješne seminare i radionice za aktiviste medžlisa.
Imami su uz džematlije bili velika podrška u realizaciji humanitarnih i socijalnih akcija programa, što se pokazalo kao uspješnim aktivnostima u godini pandemije.
Ni u jednom trenutku novonastale okolnosti nisu prijetile da procesi u radu Medžlisa izmaknu kontroli.
Svakako da će ovaj ramazan, ako Bog da, biti mnogo lakše u smislu organizacije vjerskih aktivnosti i života općenito. Nemamo nikakvih restriktivnih mjera, imamo, rekao bih, punu slobodu u organizaciji vjerskih aktivnosti, tako da se nadamo da će nam ovaj ramazan ostati u mnogo ljepšem sjećanju nego dva prethodna, kada smo mi imami jedan period bili u praznim džamijama. Tužna je to slika bila.
Bošnjaci se godinama unazad bore protiv diskriminacije, za svoj jezik, prag, opstanak itd. Kakvo je stanje u vašim džematima? Koji su problemi s kojima se susrećete?
Žao mi je što se u ovo mubarek vrijeme kada je potrebno lijepo i o lijepom govoriti, moramo osvrnuti na neke stvari i procese koji su za čapljinske Bošnjake gorki već godinama, o njima se mora kazivati jer istinu moramo reći ma kako gorka bila.
Bošnjaci Čapljine od povratka 1998. godine pa sve do danas u svom gradu proživljavaju diskriminaciju i majorizaciju od strane vladajućih struktura (HDZ, op. autora).
Samo su dva bošnjačka povratnika među 130 osoba zaposlenih u Općini. U javnim institucijama rade samo oni koji su deficitarni kadar, uglavnom u Domu zdravlja. Ostali se ne mogu zaposliti, a Bošnjaka ima nekoliko hiljada.
Kakav je odnos vladajućih struktura grada Čapljine prema čapljinskim Bošnjacima, najbolje ilustruje primjer odnosa prema Islamskoj zajednici. Grad Čapljina na račun Medžlisa Islamske zajednice Čapljina već pet godina nije uplatio ni marku, sistemski se sve radi da se Bošnjaku onemogući život dostojan čovjeka, a posebno se to vidi u odnosu prema Islamskoj zajednici, koja je najvažnija institucija u Bošnjaka.
Međutim, nas to ne obeshrabruje, s mnogo snage i motiva smo radili proteklih godina na rješavanju problema i izazova s kojima se suočavaju naše džematlije, te zajedno sa svim bošnjačkim institucijama i udruženjima na prostoru našega medžlisa činimo sve da generacijama koje dolaze osiguramo dostojne uslove i kapacitete za odgoj, obrazovanje i dostojanstven život u cijelini , na svojoj zemlji i u svome gradu.
Stanje kompleksa u Počitelju koji se nalazi na području Medžlisa IZ Čapljina je nezadovoljavajuće. Primjetna je nedovoljna briga nadležnih struktura. Šišman Ibrahim-pašina medrese je u lošem stanju i nije u posjedu Islamske zajednice. Zašto?
Predmet "Medresa" je težak i mukotrpan proces, a u najkraćim tezama potrebno je opisati stvarno stanje na terenu. Pedesetih i šezdesetih godina prošlog vijeka, u programu tzv. nacionalizacije, provođene od strane tadašnjih komunističkih vlasti, počiteljska medresa biva oduzeta od Islamske zajednice, a nešto kasnije biva stavljena u službu preduzeća UIT Čapljina (Ugostiteljstvo i turizam Čapljina).
Nakon rata i raspada Jugoslavije medresa u Počitelju postaje predmet zanimanja aktuelne vlasti (HDZ-a) a 1998. godine pokreće se postupak da se Medresa stavi u službu novoosnovanog preduzeća KUK d.o.o.
KUK se nelegalno upisuje kao vlasnik počiteljske medrese, iako je 2016. godine pokrenut spor protiv tog preduzeća, kako od strane Islamske zajednice, tako i od Državnog pravobranioca Bosne i Hercegovine.
U više navrata vlasnici su pokušavali prodati medresu na raznoraznim biznis forumima, ali zbog zabilješke (da se vodi postupak, op. autora) na nelegalnom posjedovnom listu i pravovremene reakcije medresa nije gurnuta u još veći ambis.
Gradsko vijeće koje jedino može donijeti odluku da sad postojeću Medresu dodijeli na upravljanje jedinom ispravnom vlasniku, odnosno Islamskoj zajednici, to godinama odbija jer većina koju čini HDZ to upravo zbog raznih "talova i koristi" pojedinih tajkuna odbija da usvoji. Pojedinci ovaj problem pokušavaju predstaviti kao nebrigu države i Islamske zajednice za svoju imovinu, dok u isto vrijeme Medžlis IZ Čapljina u kontinuitetu radi na zaštiti Vakufske imovine na svom području, a najznačajniji dio te imovine nalazi se upravo u Počitelju.
Medžlis Islamske zajednice Čapljina uz pomoć viših instanci Islamske zajednice, prije svih Muftijstva mostarskog i Vakufske direkcije, ulaže maksimalne napore za povrat vakufske imovine u Počitelju kao i na obnovi i održavanju vakufskih objekata.
Svima treba biti jasno da ćemo i dalje biti prisutni kao značajan faktor za sve procese pa i za rješavanje samog statusa stare gradske jezgre Počitelja.
Vjera nas duži da emanet vakifa prenesemo i predamo što bolje i što potpunije na generacije koje dolaze.
Koliko je važno da musliman kao pojedinac shvati ramazan kao priliku vlastite duhovne obnove koju ne bi smio propustiti?
Allah, dž.š., je iz Svoje milosti i mudrosti učinio da postoji posebno vrijeme u kojem će vjernici jačati svoje vjerovanje, vrijeme u kojem se brišu grijesi, u kojem preuređujemo naš život, vrijeme koje donosi posebnu snagu koja nam pomaže u suočavanju sa životnim iskušenjima te olakšava da izvršimo zadaću i postignemo cilj zbog kojeg nas je Allah stvorio, to je vrijeme mjeseca ramazana.
Vjerničko srce dočekuje ramazan kao što voljeni dočekuje voljenog koji je bio odsutan.
Naše se oči tokom godine naviknu na mnogo loših stvari, pa često i ne primjećujemo ono što je lijepo, ono što je nama važno i relevantno.
Ramazan kao putovanje kroz vrijeme posebne Allahove milosti, pomaže nam da se vidici prošire, pomaže nam da ne budemo zarobljeni u svoje navike, nego da se oslobodimo svega što nam muti vid i da progledamo na život kroz istinske vrijednosti i principe.
Ramazan nas uči strpljivosti i predanosti, prvenstveno u ibadetima, kao i svim životnim ciljevima. Biti ustrajan, strpljiv, iskren i čvrsto uvjeren u svako dobro koje radimo - to je put koji vodi uspjehu na oba svijeta.
Ramazan nas programira kako da pravilno usmjeravamo svoje životne potrebe, kako bi bili postojani i ustrajni u vjeri tokom čitave godine. Čestiti ljudi žive svoje vrijeme i čine dobro u njemu, postojani u odluci da ga čine i u budućnosti.
Koliko je važna duhovna priprema za ovaj mjesec, jer smo svjedoci kako sve češće njegove čari istinski počinjemo doživljavati tek kada je na isteku?
Upitan je Abdullah ibn Mes’ud: ”Kako ste vi ashabi dočekivali ramazan?” Odgovorio je: ”Niko se od nas nije smio usuditi da dočeka ramazan, a da u srcu nosi i trun zlobe prema drugim muslimanima.” Ovako su ashabi dočekivali ramazan, ni posebno puno namaza ni posta, nego kako kaže Ibn Mesud očistili bi svoja prsa da u njima nije ostalo ni trun zlobe prema drugim muslimanima. Onaj ko ovo ne donese pred Gospodara da Bog da da mu bude puno koristi od namaza i drugih ibadeta.
Treba malo više da poradimo na ovome, na našim međusobnim odnosima da bez zlobe u prsima prema braći muslimanima i svim ljudima dočekamo ramazan, to je najbolji doček mubarek ramazana, tako ga je dočekivala generacija ljudi s kojom je Gospodar zadovoljan.
"Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama, i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći. A i oni su zadovoljni Njime: za njih je On pripremio džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, i oni će vječno i zauvijek u njima boraviti. To je veliki uspjeh." (Sura Et Tevbe,100)
U mjesecu ramazanu počela je objava Časnog Kur'ana. Svjesni smo da se mnogi ljudi druže s Kur'anom u mjesecu ramazanu, ali nakon njega Kur'an ostave i druženje s njim svedu na minimum. Jesmo li dovoljno svjesni uzvišenosti Knjige koju nalazimo na našim policama? Na koji način to čvrsto “Božije uže” prihvatiti u mjesecu ramazanu, a nakon ramazana ga ne pustiti?
Zavisno od našega pristupa vremenu, događajima, stvarima, takav ćemo i rezultat odnosno plod dobiti. Zavisno od namjere s kojom ulazimo u ramazan, a njegova glavna odlika je upravo početak objave Kur’ana, zavisno od toga kako mu pristupamo s kakvim nijjetom, takav ćemo rezultat i dobiti. Učimo li Kur’an samo zbog sevaba, zbog dove, zbog novih perspektiva, kakav bude pristup takav će biti i rezultat. Onoga trenutka kada Kur’anu pristupimo suštinski oslobođeni dunjalučkih okvira, tada ćemo uspjeti disciplinirati naše duše tokom čitavog života, a ne samo u nekim životnim etapama ili da ne kažem “po potrebi”.
Često naglašavamo kako je ramazan prilika da promijenimo svoje živote. Svaki vjernik ima želju promijeniti se nabolje, međutim, kako tu želju pretvoriti u čvrstu volju? Da li se nalazimo u stanju u kojem mi kontrolišemo svoje prohtjeve ili pak oni kontrolišu nas?
Upravo se u ramazanu može vidjeti prava slika stanja, pojedinca i zajednice. Ako znamo da je naš najveći neprijatelj šejtan u ramazanu okovan, smanjena mu je mogućnost uticaja na nas, tako da se u ramazanu najbolje vidi od kakvog smo materijala, vidi se suština našeg bića, kome se na poziv odazivamo, Bogu dragom postom prohtjevima prolaznim.
Onoga trenutka kada ramazanu pristupimo suštinski, oslobođeni dunjalučkih okvira, tada ćemo uspjeti disciplinirati naše duše tokom čitavog života, a ne samo u nekim životnim etapama ili da ne kažem “po potrebi”.
Za kraj, pitanje kako da na najbolji način iskoristimo mjesec ramazana. Koje su to aktivnosti, literatura, vrijednosti i navike koje preporučujete?
Koristim ovu priliku da pozovem sve insane da u danima pripreme za ramazan, kao i u ramazanu uradimo minimum dobra, koje u ovome vremenu može biti kao planina veliko dobro-djelo, a svi to možemo.
Želim vam u ovome trenutku, dok brojimo sate do ramazana, skrenuti pažnju na riječi Muhammeda a.s.:
“Čuvajte se džehennemske vatre makar s pola hurme, a onaj ko nema ni to, onda makar s lijepom riječju.’’
”Allahu je najdraži onaj čovjek koji najviše koristi ljudima, a najdraže djelo Allahu je unijeti radost u srce vjernika.”
„Olakšavajte, a ne otežavajte! Obradujte, a ne rastjerujte!“
Ni jedno dobro djelo ne smatrajmo malim, samo jedan osmjeh može biti razlogom sreće i zadovoljstva na oba svijeta.
Ramazan Šerif Mubarek Olsun.
