Upravni odbor Memorijalnog centra Srebrenica-Potočari Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine najstrožije osuđuje „asanaciju" Zemljoradničke zadruge Kravica koja se vrši po naredbi Općine Bratunac, čiji je cilj uklanjanje dokaza o streljanju najmanje 1.300 zarobljenih Bošnjaka iz 13. jula 1995. godine od strane MUP-a i VRS.
Memorijalni centar podsjeća na svjedočenje svjedoka S-110, pripadnika MUP-a RS, koji je opisao okolnosti koje su prethodile masakru u Kravici: „Na livadi Sandići ja sam bio blizu kuće sa koje je Zoran Lukić pozivao muslimane megafonom na predaju. Gledajući prema šumi, prema potoku, iza leđa je putna komunikacija, desno krilo je prema Konjević Polju gdje je kuća sa koje je pozivano, a mi smo oko kuće vršili pretres i sprovođenje prekoputa u odnosu na livadu.
Lijevo do nas do hangara Kravice je bio I i II vod Šekovačkog odreda, a desno krilo od nas, odnosno od kuće sa koje je pozivano je nastavljala plava zvornička policija… u pretresu je učestvovao Šekovački vod, a prije nas Šekovački vod je obezbjeđivao zarobljenike na livadi, mi smo bili po dva čovjeka uz put. Komandir je naredio da krenemo i sprovdemo te ljude u ZZ Kravica. Rekao je da će sve biti postreljano i pobijeno.“
„Nastao je živi pakao. Niko ni za koga nije znao. Čuli su se jauci, zapomaganja, krici… Nakon pucnjave su napravili pauzu, izašli ispred hangara, zapalili cigarete, a onda bi se vraćali i nastavljali pucati po nama, ubijajući preživjele”, poručuje svjedok S2 o dešavanjima u Kravici.
Memorijalni centar Srebrenica upozorava da se aktivnosti uništavanja lokacije u Kravici na kojoj je izvršen masovni masakr u okviru operacije genocida u Srebrenici vrše u punoj koordinaciji svih općinskih struktura lokalne srpske vlasti u Bratuncu.
„Operacija uništavanja se odvija po naredbi načelnika Srđana Rankića, koja se realizira još od obavještenja iz oktobra 2021. da započinje 'sanaciju' poljoprivredne zadruge u Kravici. U istom obavještenju su građani upozoreni da uklone deponovane stvari i materijale u objektima. Ovo je institucionalna odluka i politika, koja nastavlja tamo gdje su stali Miroslav Deronjić i Ratko Mladić“, pojašnjavaju iz Memorijalnog centra.
„Pozdravljamo debatu o sadržajima poruka spomenika i memorijalizaciji genocida, zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva širom Bosne i Hercegovine. Od učesnika u toj diskusiji, prvenstveno od predstavnika međunarodne zajednice i civilnog društva, tražimo da pokažu istu razinu strogosti i standarda kritike koju pokazuju u drugim dijelovima zemlje i prema stratištima u istočnoj Bosni. Dok se negdje raspravlja o detaljima teksta, obliku obilježja i načinima kako se vrši memorijalizacija, u Bratuncu se odvija aktivno brisanje sjećanja.
I dok Tužilaštvo BiH ne dozvoljava porodicama ubijenih u genocidu i Memorijalnog centra Srebrenica da pristupe ličnim predmetima žrtava genocida jer su tobože predmet istrage, pitamo da li su dozvolili 'asanaciju' zadruge u Kravici i kada je ta lokacija prestala biti predmet istrage? U isto vrijeme, duboko smo razočarani šutnjom civilnog društva, koje time odobrava ili normalizuje ovakve fizičke nasrtaje na naše sjećanje“, zaključuju iz Memorijalnog centra.
