Svijet

Sukob oko Tajvanskog tjesnaca je u novoj fazi: Posljedni potezi Kine daju naslutiti šta se sprema

Sjedinjene Američke Države poslale su početkom kolovoza dva ratna broda kroz Tajvanski tjesnac, prvi put nakon posjete predsjednice američkog Zastupničkog doma Nancy Pelosi Tajvanu. Na taj način, SAD oživljava naviku koju dijeli s drugim zemljama u slobodnom svijetu. Ovim plovnim putem, naime, redovno plove i Francuska i Njemačka. Pritom naglašavaju aktualnu pravnu situaciju po kojoj je Tajvanski tjesnac dio međunarodnih voda, piše Deutsche Welle.

No, Narodna Republika Kina inzistira da je to kinesko unutrašnje more i da samo Peking može odlučiti kome je uopće dozvoljeno ploviti tim putem. Ovaj spor nije nov, ali nedavni posjet Pelosi budi sjećanja na posljednju veliku konfrontaciju SAD-a i Kine: 1995. godine, tadašnji tajvanski predsjednik Li Teng-hui otputovao je u SAD kako bi na svom bivšem univerzitetu održao govor o demokratizaciji svoje zemlje. Peking je bio bijesan, blokirao je Tajvan, a poletjele su i rakete - baš kao i nedavno nakon posjeta Pelosi, piše u autorskom tekstu za Deutsche Welle Alexander Görlach, novinar, lingvist i teolog.

Nakon osam mjeseci takve prakse, to je bilo previše za tadašnjeg američkog predsjednika Billa Clintona i on je poslao ratni brod u Tajvanski tjesnac. Time je Narodnoj Republici Kini jasno stavio do znanja da će Washington nastaviti podržavati Tajvan. U tom smislu, aktuelni američki predsjednik Joseph Biden je u pravu kada kaže da se njegova politika na Tajvanu ne razlikuje od politike njegovih prethodnika.

Ono što je danas drugačije u odnosu na 1995./96. je agresivnost kojom Narodna Republika ugrožava demokraciju otoka i pokušava zastrašiti tu zemlju i njezinih 23 miliona stanovnika. S obzirom na ovu veću prijetnju, američka vlada odgovara ne samo jednim, već s dva ratna broda. Simbolika čije je značenje Pekingu sigurno posve jasno.

Pritom je Tajvan važan, ali ne i jedini element u strategiji kineskog vladara Xija. On se brine oko "izbacivanja” Sjedinjenih Država i njihovih saveznika iz zapadnog Pacifika i želi da Kina, kao imperijalna sila, pod svojom "šapom” kontrolira susjedne države. Peking kaže da ima historijska prava na taj dio oceana. Tvrdnja koja je lažna.

Bez obzira na to, rukovodstvo kineske armije kao i obično u pravcu SAD-a poručuje da neće trpjeti nikakve provokacije. Ali daljnje eskalacije situacije do sada nije bilo. Ako bi se ponovila 1996., odnosno pod uvjetom da se Peking za sada smiri, Washington bi ostvario novu pobjedu “na bodove” za narod Tajvana. A Sjedinjene Države bi možda dale malo predaha drugim zemljama koje nisu sigurne zbog ekspanzionističkih stremljenja Pekinga.

Washington nije usamljen u svojoj posvećenosti slobodnim morima. SAD tako u djelo provodi Konvenciju UN-a o pomorskom pravu, između ostalih, s Francuskom i Njemačkom. Berlin je 2016. godine, na primjer, poslao fregatu „Bayern” kroz Tajvanski tjesnac. Vojnom brodu kasnije za kaznu nije bilo dozvoljeno da pristane u Narodnoj Republici. Također, brodu Američke mornarice i brodu britanske Kraljevske mornarice nije bilo dopušteno pristati na Solomonske Otoke prošle sedmice.

Vlada ovog pacifičkog arhipelaga je prije šest mjeseci najavila „sigurnosno partnerstvo” s Pekingom. Što to tačno znači, sada je postalo jasno: Washington i London predvode misiju kojom žele stati na kraj ilegalnom ribolovu u svjetskim oceanima. A upravo je Narodna Republika Kina najagresivniji ilegalni ribolovac na svijetu.

Dakle, Peking možda u ovom trenutku nije uspio „ubrati" bodove na Tajvanu. Međutim, na Pacifiku su Xi Jinping i njegova nomenklatura demonstrirali snagu SAD-u i američkim saveznicima. Tako da su bili u pravu svi oni koji već duže vrijeme upozoravaju na aktivnosti Kine u ovoj regiji svijeta.