Vladimir Putin gubi rat i zato poseže za sve otrovnijim planovima, piše Politico. Ruski predsjednik tako terorizira Ukrajince u gradovima daleko od prvih linija fronte, sumnjiči ga se da je naredio sabotažu plinovoda koji vode prema Evropi i ono što je najstrašnije - prijeti nuklearnim ratom.
Zapadni lideri sada pokušavaju predvidjeti što će sve nepredvidljiviji ruski vođa sljedeće učiniti. Strahuju da bi mogao prije zime narediti nove terorističke napade na ukrajinska energetska postrojenja, uzrokovati više poremećaja infrastrukture koja pokreće evropsko društvo, kao i da će nastaviti zveckati nuklearnim oružjem.
Njegov je cilj, kažu analitičari i visoko državni dužnosnici, testirati zapadno strpljenje i resurse - odnosno namjerava igrati dugu igru u nadi da će rastvoriti pukotine u zapadnjačkim sustavima, i to prije nego Rusija nastavi gomilati gubitke na bojnom polju.
Dok se zapadni političari ne mogu i neće u potpunosti odbraniti od svih Putinovih taktičkih napada, oni raspravljaju o tome koje novo oružje treba Ukrajini za borbu, kako bolje nadzirati kritičnu infrastrukturu Evrope i kako odgovoriti Putina od pokretanja nuklearnog napada.
"Moramo ostati mirni i ne dopustiti da njegova neprihvatljiva retorika diktira naš odgovor. NATO je spreman za svaki scenarij", rekla je nizozemska ministrica odbrane Kajsa Ollongren prošle sedmice.
Politico je detektirao četiri najizglednija Putinova poteza i kako bi zapadni saveznici mogli na njih odgovoriti.
Teroriziranje ukrajinskih civila
U ponedjeljak ujutro, u onome što je Politico okarakterizirao kao simboličan i ciničan potez, ruske rakete pogodile su središte Kijeva tokom špice, što je i prvi put da je glavni grad gađan od juna.
Raketni napadi, rekao je jedan visoki diplomat iz Srednje Evrope, bili su "osveta za ukrajinski napad na most koji povezuje Krim s Rusijom".
No neki stručnjaci strahuju da je u pitanju veći ruski plan, osmišljen i prije napada na Krimski most. Rusi su u ponedjeljak raketirali i druge ukrajinske gradove, a napadi su se nastavili i u utorak.
"Čini se da su meta energetski objekti. Budući da se bliži zima, takve su komunalije od vitalnog značaja. Ruski cilj", tvitao je ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitro Kuleba, jest stvoriti "nepodnošljive uvjete za civile".
Analitičari su zabrinuti što bi moglo uslijediti.
Heinrich Brauss, bivši pomoćnik glavnog sekretara NATO-a koji je prethodno služio kao general-pukovnik u njemačkoj vojsci, rekao je da je zabrinut jer je novoimenovani ruski zapovjednik ruskih snaga u Ukrajini, Sergej Surovikin, “apsolutno brutalan i ne mari za civile stanovništva i civilne infrastrukture.”
Mogući odgovori, na ono što se zbilo u ponedjeljak, kreću se od poziva na nove sankcije (poljski ambasador u EU Andrzej Sadoś pozvao je na kazne "što je prije moguće) - pa do isporuke Ukrajini novih tipova protuzračnih odbrambenih sistema. Njemačka je tako već u ponedjeljak objavila da će ubrzati isporuku naprednih sistema protuzračne odbrane IRIS-T Kijevu, a Ukrajina bi do novembra trebala dobiti dva američko-norveška napredna raketna sistema zemlja-zrak- NASAMS. Američki predsjednik Joe Biden ponovio je vlastito obećanje da će zemlji ponuditi "napredne sistema protuzračne odbrane" bez navođenja pojedinosti.
No, iako je predviđeno da će Kijev dobiti još američkih sistema, ostaje nejasno kako će to funkcionirati - i ko bi ih osigurao.
“Cijeloj Evropi nedostaje ta sposobnost”, rekao je Brauss, navodeći kao problem relativno mala ulaganja Starog kontinenta u protuzračnu ovbranu nakon Hladnog rata.
Ukrajina, rekao je, treba sisteme koji mogu pokriti cijelu regiju protiv napada krstarećim i balističkim projektilima - a to je "težak" i "vrlo skup projekt".
"Gledano iz tehničke perspektive gotovo je nemoguće zaštititi cijelu Ukrajinu", kazao je Brauss.
Napad na evropski način života
Malo je vjerojatno da će Rusija direktno izazvati ili napasti neku članicu NATO saveza, ali se čini da je Kremlj spreman suptilno narušavati temelje koji podupiru stupove Zapadne civilizacije.
Kao prvo tu su eksplozije na podmorskim plinovodima Sjevernog toka koji povezuju Rusiju i Evropu, što je Politico opisao kao diverzantsku zavjeru s potpisom Kremlja.
Zatim je tokom vikenda neko presjekao kablove koji su održavali saobraćaj njemačkih vozova. Scenariji gdje se mogu desiti ruske sabotaže i hakiranja su bezbrojni.
"Imamo mnogo cjevovoda, imamo podatkovne kabele. Jednostavno moramo povećati vlastitu svijest o tome što bi moglo biti ranjivo, a zatim ojačati obranu naše potencijalno ranjive infrastrukture", rekao je latvijski premijer Krišjānis Kariņš.
NATO je ranije ove godine u ažuriranom strateškom dokumentu priznao da bi takvi "hibridni napadi" mogli postati dovoljno ozbiljni da pokrenu klauzulu vojnog saveza iz članka 5, koja kaže da je vojni napad na jednog saveznika napad na sve.
Govoreći u utorak, glavni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rekao je novinarima da je nakon incidenata sa Sjevernim tokom NATO savez "udvostručio" svoju prisutnost u Baltičkom i Sjevernom moru i da saveznici "povećavaju sigurnost oko ključnih instalacija".
Ipak, uprkos naporima tokom proteklih godina da se poveća sigurnost i otpornost na moguće napade, stručnjaci i državni dužnosnici priznaju da su evropske infrastrukturne mreže toliko goleme - i često u vlasništvu privatnih kompanija- da su mogućnosti kontrole nad njima limitirane.
Nacionalne vlasti mogu povećati patrole, na kopnu i na moru, ali čak ni tada nije moguće nadzirati sve potencijalno ranjive mete. Svemu ovome treba dodati i opasnost od cyber napada. Poput onoga prošle sedmice kada su, navodno ruski, hakeri srušili web stranice američkih aerodroma.
"Vrlo je teško unaprijed procijeniti gdje i kako bi se mogao dogoditi napad te usvojiti mjere zaštite. Ukratko, svi smo ranjivi", zaključio je Brauss.
Kupuje vrijeme
Dok Putin naizgled podiže uloge, stručnjaci kažu da on također pokušava kupiti vrijeme, nadajući se da će hladna i duga zima promijeniti dinamiku sukoba i da će se Zapad u konačnici umoriti od naoružavanja i finansiranja Ukrajine.
"Putin je prešao s pristupa ‘kako da ovo osvojim?‘ na ‘kako da izbjegnem da ovo izgubim?", smatra Mark Galeotti, viši saradnik na Royal United Services Institute. On je pristup ruskog čelnika nazvao "strateškim strpljenjem".
Putinov potez da regrutira nekoliko stotina hiljada novih Rusa u borbu dio je ove smicalice, tvrde stručnjaci.
Zapadni čelnici itekako su svjesni da se Putin kladi na umor od rata i visoke cijene energenata kako bi smanjio interes javnosti za potporu Ukrajini. Kao odgovor, u zapadnim prijestolnicama javila se slutnja da ukrajinski saveznici moraju razviti vlastitu dugoročnu strategiju i Putina – unatoč neuspjesima – nastaviti smatrati stalnom prijetnjom.
"Naš odgovor na Putinovu nepredvidivost može biti samo predvidljivost. Baš kao i prethodnih mjeseci", dodao je jedan neimenovani visoko pozicionirani zapadnoevropski diplomat.
Analitičari su također upozorili da duga igra Moskve - bilo pod Putinom ili mogućim budućim režimom - može ići daleko izvan Ukrajine. Rusija ima dugu historiju raspirivanja nemira u inozemstvu, s posebnim fokusom na bivše sovjetske zemlje duž istočnog ruba EU-a.
"Vjerujem da moramo biti spremni na daljnje eskalacije u istočnoj Evropi", rekao je Daniel S. Hamilton, bivši američki državni dužnosnik, sada viši saradnik na SAIS Institutu za vanjsku politiku.
Prijetnja apokalipsom
Tu je i mogućnost nuklearnog rata - scenarij koji se donedavno činio nezamislivim.
Stručnjaci upozoravaju da su nuklearne bombe i dalje najmanje vjerojatna opcija za kojom će Moskva posegnuti, bilo da se radi o taktičkoj nuklearnoj bombi s ograničenijom snagom, nuklearnoj bombi koja bi eksplodirala iznad vode kao demonstracija sile ili pak sveobuhvatnom nuklearnom napadu.
"Razumljivo je da se fokusiramo na opasnost od uporabe nuklearne sile. No mislim da smo još daleko do toga", rekao je Galeotti.
Umjesto toga, ruska nuklearna retorika, prema riječima dužnosnika i stručnjaka, prvenstveno je zamišljena kao taktika zastrašivanja čiji cilj je preplašiti ljude unutar Ukrajine, ali i u državama članica NATO-a koje podržavaju Kijev.
Zapadni lideri usvojili su dvosmjerni pristup - ne dopuštaju da nuklearna retorika diktira politiku prema Ukrajini i istovremeno upozoravaju Moskvu na katastrofalne posljedice koje bi proizašle iz bilo kakve nuklearne akcije.
"Ako Rusija može prijetiti nuklearnim oružjem kako bi osigurala teritorij koji je privremeno osvojila, onda svi postajemo predmet ucjene. Trebamo li čekati da ruske trupe primjerice uđu u Moldaviju i počnu prijetiti nuklearnim napadom ako itko išta poduzme po tom pitanju? Trebamo li samo čekati da tako nastavi osvajati državu po državu", kazao je Kariņš, latvijski premijer
Konsenzus je da Washington mora preuzeti vodstvo u odvraćanju Putina od kršenja nuklearnog tabua.
Velike zemlje poput Kine i Indije, koje pomažu održati rusku privredu, piše Politico, također bi mogle igrati važnu ulogu. Nuklearni napad neizbježno bi šokirao već uzdrmani međunarodni sustav i globalnu privredu, nešto što bi čak i ruski saveznici željeli izbjeći.
Do sada su američki dužnosnici namjerno ostali nejasni u svom planu odgovora, što ukazuje na to da je Washington svoje mišljenje privatno prenio ruskim dužnosnicima. Očekivanja su da reakcija SAD-a neće uključiti vlastiti nuklearni arsenal, čak ni ako se Kremlj odluči za najgori scenarij, ali da će svakako biti oštra u odgovoru.
"Nisam siguran da bismo odgovorili istom mjerom. Ali postoje mnogi odgovori koji bi bili devastirajući po Rusiju", poručio je Hamilton iz SAIS-a.
