Velikom Britanijom širi se val štrajkova kako u javnom, tako i privatnom sektoru. Štrajkuju radnici željeznice, pošte, sudova, komunalnih poduzeća… Glavni uzrok nezadovoljstva su, kao i drugdje u Evropi, sve veći troškovi života. Inflacija na Otoku ove godine probila je granicu od 10 posto, a plaće sve više zaostaju. Ali britanske ekonomske nevolje nisu od danas. Više od decenije zemlju muče slab privredni rast, anemična produktivnost i stagnirajuće investicije privatnog i javnog sektora. Istovremeno je nakon Brexita zemlja u stalnim političkim previranjima i postala je bolesnik Evrope.
Ekonomske turbulencije intenzivirale su se posljednjih sedmica. Trošak državnog zaduživanja skočio je nakon katastrofalnog miniproračuna bivše premijerke Liz Truss. To je tražilo energičnu intervenciju Bank of England kojom se smirilo tržište obveznica. Brzo postavljanje Rishija Sunaka za novog premijera donekle je smirilo situaciju iako je ekonomska pozadina i dalje sumorna. Najavljuju se rezovi državne potrošnje i socijalne skrbi dok će porezi sigurno ići gore.
Prihodi stanovništva
Od svjetske finansijske krize 2008. Velika Britanija zaostaje u rastu produktivnosti za Njemačkom, Francuskom i SAD. U značajnom zaostatku su i prosječni prihodi stanovništva. Predviđa se da će jedino Rusija iduće godine imati lošiji ekonomski rast među zemljama G20.
Prije gotovo 50 godina Velika Britanija - suočena sa stagflacijom, globalnom energetskom krizom, deficitom tekućeg računa i radničkim nemirima - morao je spašavati Međunarodni monetarni fond (MMF). Čini se nevjerovatnim, ali neki stručnjaci upozoravaju da bi se to moglo ponoviti, piše Politico.
Ekonomske i političke nevolje su takve da se Velika Britanija upoređuje sa zemljama čije su nedaće nekad Britanci samozadovoljno izdaleka komentirali.
'Egzistencijalni rizik za Veliku Britaniju nije da ćemo odjednom pasti s ekonomske litice ili da će u zemlji izbiti građanski rat. Naša nevolja je u tome što ćemo gospodarski postati poput Italije', objasnio je Jonathan Portes, profesor ekonomije na King's Collegeu u Londonu.
Za Portes je Italija zemlja u kojoj je ekonomija sputana niskim rastom, uhvaćena u nefunkcionalnu političku petlju koja lebdi između 'korumpiranih i nesposobnih desničarskih populista' i 'dobronamjernih tehnokrata koji ne mogu okrenuti kormilo'. 'To nije budućnost koju želimo u Velikoj Britaniji', istaknuo je Portes.
Pet godina
Kao glavni britanski problem stručnjaci ističu neuravnoteženi ekonomski model koji se uveliko oslanja na sektor usluga. Opterećen je niskom produktivnošću, što je rezultat godina nedovoljnog ulaganja i fleksibilnog tržišta rada koje donosi nisku nezaposlenost, ali često nesiguran i slabo plaćen posao.
Problemi su počeli izbijanjem finansijske krize 2008., a ona je pogodila ekonomije širom svijeta. Britanska se ekonomija smanjila za više od šest posto između prvog tromjesečja 2008. i drugog tromjesečja 2009. godine. Britancima je trebalo pet godina da se vrate na stanje prije recesije.
Za Britaniju je kriza zapravo započela u septembru 2007., godinu prije kolapsa Lehman Brothersa. Tada su kolebanja na američkom tržištu drugorazrednih hipotekarnih kredita snažno pogodila britansku banku Northern Rock. Tad se pokazalo da je Britanija jako ranjiva na takve šokove.
Tokom druge polovine 20. stoljeća njena je proizvodna baza snažno erodirala kako se uslužni sektor širio, s financijskim i profesionalnim uslugama te tržištem nekretnina. Produktivnost je snažno pala pogođena padom izvoza finansijskih usluga i nikad se nije u potpunosti oporavila.
Politički sistem
'Produktivnost prije sloma temeljila se na sljedećem - možemo li stvoriti puno, puno dugova i generirati puno, puno prihoda na temelju njih? Možemo li izmisliti kolateralizirane dužničke obveze i trgovati njima u ogromnim količinama?' izjavio je James Meadway, direktor Foruma progresivne ekonomije i savjetnik bivšeg laburističkog čelnika Johna McDonnella.
Ekonomski potres odaslao je valove i kroz politički sistem. Izbori 2010. vodili su se oko toga kako najbolje popraviti slomljenu ekonomiju. U 2009. Velika Britanija je imala drugi najveći budžetski deficit u G7. Političari su na to odgovorili uvođenjem zemlje u 'doba štednje'.
S jedne strane pobornici stezanja remena tvrde da je to spasilo Britaniju i omogućilo joj da prebrodi krizu izazvanu pandemijom covida te sadašnje posljedice rata u Ukrajini. Protivnici štednje upozoravaju da je to dovelo do dubokih rezova u društvenim uslugama. Smanjeni su izdaci za biblioteku i socijalnu skrb za odrasle, sudske i zatvorske usluge, održavanje cesta, policiju i još mnogo toga. To je ogolilo velik dio društvenog tkiva Ujedinjenog Kraljevstva, uzrokujući trajnu i duboku ekonomsku štetu. Nedavno je jedna studija čak ustvrdila kako je štednja odgovorna za stotine tisuća smrtnih slučajeva, navodi se u analizi Politica.
Mnogi ekonomisti tvrde da je fiskalno stezanje remena isisalo potražnju iz ekonomije i pogoršalo britansku krizu produktivnosti gušenjem ulaganja. 'To je svakako pogodilo gospodarski rast i napravilo trajnu štetu', smatra Portes.
Studija iz 2015. pokazala je da je produktivnost u Britaniji, mjerena BDP-om po radnom satu, sada niža nego u ostatku zemalja G7 za nevjerovatnih 18 postotnih bodova.
Pad potrošnje
Britanska politika štednje nedvojbeno je pogoršala decenijama dug trend nedovoljnog ulaganja u obrazovanje te istraživanje i razvoj. U britanskim školama došlo je do pada potrošnje za obrazovanje po učeniku od devet posto između 2009. i 2019. godine.
Izlazak Britanije iz Evropske unije pogoršao je privredne tokove. Prognoza je da će Brexit u konačnici smanjiti produktivnost i BDP Ujedinjenog Kraljevstva za četiri posto. Što je možda još značajnije, Brexit je uveo zemlju u razdoblje političke nestabilnosti. Kako premijeri dolaze i odlaze - od 2016. pet imena se izmijenilo u toj ulozi - ekonomski programi su se zanemarivali, a inozemni ulagači bili su sve zabrinutiji. Rješenje za izlazak iz krize je povećanje investicija, ali savjeti ekonomista teško dolaze do političara.
'Moramo povećati ulaganja i staviti naglasak na dugoročne ekonomske strategije koje će obvezati buduće vlade. Treba nam više sigurnosti i povjerenja u ekonomskoj politici', istaknuo je Xiaowei Xu s vodećeg britanskog neovisnog instituta za ekonomska istraživanja Institute for Fiscal Studies.
Ali nakon haotične ere Liz Truss, novi ministar finansija Jeremy Hunt najavio je da se ide u novi period štednje kako bi se zakrpale rupe u državnom budžetu. To je loša vijest za mnoge dugo očekivane infrastrukturne projekte, kao što je željeznička linija velike brzine High Speed 2 od Londona do Manchestera, koja se radi već gotovo 15 godina.
Nove mjere štednje usred rasta troškova života slomit će se, upozoravaju ekonomisti, na građanima.
