Zaštićen malim brežuljkom od ruskih položaja udaljenih manje od kilometra, ukrajinski vojnik je putem videonadzora na dronu primijetio kako se tri vojnika ruske paravojne jedinice Wagner provlače kroz ničiju zemlju da bi uspostavili položaj za paljbu, vjerovatno za bacač granata. Sve se događa u okolici Bahmuta. Kamera drona se približila ruskim rovovima iza njih. "Leševi, leševi, leševi… jedan na drugome…“, govori ukrajinski vojnik Oleksij reporteru Wall Street Journala koji je s njima proveo neko vrijeme na najpaklenijem dijelu ukrajinskog ratišta.
Vojnik je gledao snimku i koordinirao akciju: "A sada, pogledajte ovu trojicu koji su došli k‘ nama".
Nema povlačenja, jedina šansa je ići naprijed
"Nemaju ni pancirku", viknuo je drugom vojniku koji je upravljao bacačem MK-19 američke proizvodnje. Salva granata poletjela je prema ruskom rovu.
"Gotovo!", rekao je Oleksij. I ovi nesretnici koji su ostavili kosti u Ukrajini pridružili su se dugom popisu wagnerovaca ubijenih u osmomjesečnim bitkama za Bahmut.
Svojom politikom izvršavanja smaknuća na licu mjesta nad vojnicima koji se pokušaju povući ili predati protivniku te ravnodušnosti prema gubicima koji su šokantni za moderno ratovanje, Wagnerove jednokratne kaznene bojne izronile su kao jedinstvena prijetnja ukrajinskim braniteljima, napredujući u vrijeme kada je redovita ruska vojska uglavnom zastala.
"Ponekad, tokom 24 sata, i do 18 ljudskih valova vojnika Wagnera napada jednu rovovsku poziciju na ovom dijelu fronte u Bahmutu", rekao je stariji poručnik Petro Horbatenko, komandant odreda ukrajinske Treće brigade "Oluja", koja sa bori na bahmutskoj liniji.
"Borac Wagnera nema opciju povlačenja. Jedina im je šansa za preživljavanje nastaviti se kretati naprijed. I ova taktika djeluje. To je rat zombija… Oni nas gađaju topovskim mesom, s ciljem izazivanja maksimalne štete. Očito ne možemo odgovoriti na isti način jer nemamo toliko vojnika i osjetljivi smo na gubitke", rekao je.
Wagnerovac zalutao, na front je došao ravno iz zatvora
Nijedna vojska u demokratskom društvu ne može neprestano slati valove vojnika u gotovo sigurnu smrt kako bi dobila još nekoliko stotina metara. Čak i redovne oružane snage Rusije, poznate po svojoj visokoj toleranciji na gubitke, izbjegavaju slanje vojnika u očito samoubilačke misije. Ipak, upravo je takav pristup omogućio Wagneru da dođe na rub zauzimanja Bahmuta, po cijeni koju ukrajinski i zapadni zvaničnici procjenjuju na desetine hiljada ruskih žrtava.
Ukrajina je također pretrpjela velike gubitke tokom osam mjeseci borbe za Bahmut, gubeći neke od vojnika koji su joj potrebni za pokretanje proljetne ofenzive s novim oružjem koje su joj isporučili SAD i saveznici. Omjer gubitaka se za Ukrajinu pogoršao nakon što je izgubila kontrolu nad bokovima Bahmuta. Geografski uvjeti su daleko manje povoljni za obranu Bahmuta nego Vuhledara gdje Rusi imaju stravične gubitke i ljudi i tehnike.
Wagnerovac, 48-godišnji borac, zarobljen je nakon što se izgubio i slučajno zalutao do ukrajinske pozicije. Na front je došao ravno iz zatvora. Recidivist je s presudama za ubistvo, pljačku i kaznena djela povezana s narkoticima. Ukrajincima je ispričao da je obučavan tri sedmice, uglavnom u jednoj vještini: kako puzati i napredovati u šumi, što ukazuje na to da se nije očekivalo da će preživjeti svoju prvu misiju. Kazao im je kako su noću 29. januara, dvije grupe wagnerovaca, svaka sa pet osuđenika i jednim komandantom, također zatvorenikom, dobile naredbu da napadnu utvrđenu ukrajinsku tačku.
'Ljude su trgali na komade'
"Dva mitraljeza su pucala na nas, ljude su trgali na komade, ali su nam stalno govorili: nastavite puzati naprijed i zakopajte se“, ispričao je zarobljeni Rus.
"Četvorica od 12 pripadnika te napadačke grupe ostali su sposobni za borbu do kraja noći, dok je većina ostalih poginula, rekao je.
Također je kazao kako mu je do jutra bilo dopušteno da se povuče zbog povrede ruke. Čak ni za vojnike koji su zadobili ozbiljne rane, povlačenje bez dopuštenja nije bila opcija.
"Ako ne idete naprijed i ne radite ono što vam se kaže, gotovi ste", rekao je, koristeći Wagnerov izraz za pogubljenja na licu mjesta, koji zna završiti i udarcem čekićem posred glave. “Svi to znaju.”, dodao je. U bolnici u Luhansku pod ruskom okupacijom, Prigožinov ljekar proglasio ga je sposobnim za službu nakon što se uvjerio da još može pomicati prst na obaraču. Poslan je natrag na liniju sjeverozapadno od Bahmuta u jedinicu koja je evakuirala žrtve krajem februara. Broj mrtvih plaćenika koje je vidio u devet dana prije nego što je zarobljen bio je u stotinama.
“Samo bismo složili sve leševe na jedno mjesto i tamo ih ostavili, nije bilo vremena za bavljenje njima.”, opisao je.
Svi muškarci u logoru imali su ili hepatitis C ili HIV
Wagner nije opskrbio jedinice zalihama hrane, rekao je, pa su se vojnici snalazili za obroke uzimajući ih od od mrtvih u ruševinama rovova, koji su se tamo smrzavali ili propadali u blato. Vojnici Treće ukrajinske brigade ispričali su novinaru Wall Street Jurnala da je tijelo jednog ruskog vojnika ostalo pet dana netaknuto na ničijoj zemlji ispred njihove pozicije. Zatim je jedne noći drugi vojnik puzao vani da bi uklonio ruksak s čovjeka, ostavljajući tijelo iza sebe.
Zarobljeni wagnerovac je ispričao da se prvobitno prijavio u oktobru, ali tada nije bio izabran jer ima hepatitis C. Zatim je 30. decembra, zbog manjka snaga, Wagner promijenio svoju odluku. Muškarac je poslan na poligone u okupiranoj regiji Luhansk. Svi muškarci u logoru imali su ili hepatitis C, prepoznatljiv po bijeloj narukvici, HIV, prepoznatljiv po crvenoj narukvici, ili oboje.
Wagnerov cilj, što je više puta govorio Jevgenij Prigožin, nije bio toliko zauzeti Bahmut nego što više samljeti ukrajinsku vojsku. Wagnerovci su trenutno u očaju, Prigožin svakodnevno kuka da nemaju dovoljno oružja i da ih Moskva bojkotira. Ali njihov plan da nanesu veliku štetu ukrajinskoj vojsci je u određenoj mjeri uspio. Budući je Ukrajina posljednjih mjeseci poslala neke od svojih najboljih brigada da obrane grad, a mnogi su izginuli. Takvi gubici u području Bahmuta ugrožavaju mogućnosti Kijeva da pokrenu stratešku protuofenzivu nakon što se bljuzgavica osuši u proljeće i neasfaltirane ceste postanu ponovo prohodne.
"Rat ne dobiva strana koja osvaja teritorij, već strana koja uništava naoružane snage protivnika", smatra stariji poručnik Horbatenko, komandant bataljona Treće brigade Oluja.
"Ovdje trošimo previše ofenzivnog potencijala koji će nam biti potreban za probijanje kada se zemlja osuši", zaključio je.
