Čini se da ruski vladar Vladimir Putin, kad je riječ o ratu u Ukrajini, odbacuje ideju koja sve više prevladava u predviđanjima zapadnih stručnjaka s obzirom na trenutnu vojnu situaciju, kako su za okončanje sukoba potrebni pregovori. Navodi to Institut za proučavanje ratova (ISW) u svojoj analizi u kojoj naglašava kako Putin ulaže velike napore kako bi postigao potpunu pobjedu u Ukrajini, a za koju je uvjeren da će se ostvariti tokom vremena.
Ulaže velike napore
Ni Ukrajina ni Zapad nisu ga uvjerili da mora razmotriti prihvaćanje bilo kakvu vrstu kompromisnog rješenja. Putin umjesto toga ostaje usredotočen na postizanje svojih početnih ratnih ciljeva kroz dugotrajni sukob prema kojima će pobijediti nametanjem svoje volje Ukrajini silom ili slamanjem volje Ukrajine nakon što je Zapad napusti.
Višestruke uspješne ukrajinske protuofanzive nisu dovoljne da se uvjeri Putin da pregovara, naglašava ISW.
Putin se vjerovatno vodi iskustvima iz prošlosti, navodi se u analizi. Ishodi ratova često se zapravo određuju na bojnom polju pregovorima koji samo potvrđuju vojnu stvarnost. Putin vjerojatno ima jedan takav primjer živo u svojim mislima - Drugi svjetski rat u Evropi. Taj je rat završio tek kada su savezničke snage potpuno porazile njemačku vojsku i kada su sovjetske trupe ostale u ruševinama Berlina. Japan se predao nekoliko mjeseci kasnije nakon što su Sjedinjene Države pokazale sposobnost da potpuno unište tu zemlju.
Plan je bio prisiliti Ukrajinu na predaju
Ruski predsjednik i dalje jasno daje do znanja riječima i djelima da još nije došao do zaključka da bi rat trebalo zaključiti pregovorima unatoč neuspjehu nakon velikih vojnih napora ove zime. Planirao je Ukrajinu i Evropu prisiliti na predaju. Ruske zimsko-proljetne ofanzive trebale su osigurati kulminaciju na granicama Luganske i Donjecke oblasti. No, njegovi napori bili su bezuspješni, navodi ISW.
Dodaje se kako postoje razlozi kako ukrajinske snage mogu, zapravo, ostvariti dobitke kroz protuofanzivu. Ukrajina je u ovom ratu pokrenula dvije velike protuofanzivne operacije, ne računajući dobrovoljno povlačenje ruskih snaga iz okolice Kijeva. Obje su bile uspješne u ponovnom preuzimanju velikih područja. Prvo u Harkovu. Potom i u zapadnom Hersonu. Različiti analitičari izrazili su različita mišljenja o tome mogu li ukrajinske snage probiti čvrste ruske odbrambene položaje. A i dalje je slučaj da dok su ruske snage pokazale da ne mogu postići značajne dobitke u ovoj fazi rata, ukrajinske snage još nisu uspjele u potpunosti iskoristiti takvu situaciju te sve prelomiti u svoju korist.
Može li prihvatiti realnost?
Ujedno, nije jasno hoće li Putin ikada prihvatiti ovu vojnu realnost. On može odlučiti da će nastaviti s borbom, sa ili bez pauze, onoliko dugo koliko je potrebno da postigne sve svoje ciljeve. Njegova retorika i postupci, kao i obrasci iz prošlosti, svakako upućuju na tu mogućnost. Rješenje putem pregovora stoga može postati neostvarivo jer Putin neće prihvatiti stvarnost da zapravo ne može osvojiti Ukrajinu.
ISW stoga zaključuje kako će Ukrajina i Zapad morati stvoriti odnosne snaga na bojnom polju koje će omogućiti prekid neprijateljstava pod uvjetima koje u tom slučaju mogu učinkovito nametnuti Putinu. Ukrajinske snage, uz odgovarajuću podršku Zapada, mogu ponovno zauzeti područja koja su strateški vitalna za vojni i ekonomski opstanak Ukrajine.
