Ljevičar po opredjeljenju! Socijaldemokrata i antifašista sa dna kace. Tako sam odgojen, tako živim, tako će i ostati.
Bosna i Hercegovina, međutim, zajebana je postdejtonska struktura! Zato smo valjda i dospjeli u kanal iz kojeg se bezuspješno pokušavamo izvaditi...
Odmah da se razumijemo, nisam uopće nacionalno nabrijan na budžetske baterije. S tim u skladu, pretpostavljam da je manje bitan podatak kako mi je, za vrijeme formativno važnog djetinjstva, tokom svakog ramazana posebno zadovoljstvo predstavljalo čekanje u redu za somune ispred mejtaške „Jerlagića pekare“, koje bih potom vrele i mirisne, isporučivao nani Raziji i dedi Šefkiji, na našu adresu Fadila Jahića Španca broj 29.
(SDA će u ratnom vihoru snajperski precizno ulicu Fadila Jahića Španca likvidirati u Hadžisulejmanovu. Očigledno, ideološki je zasmetao dokazani antifašista, dobrovoljac Španskog građanskog, te partizan iz Drugog svjetskog rata)
Ali da se mi mirno i dostojanstveno vratimo onim ramazanskim somunima iz „Jerlagića pekare“...
Događalo se to, kako današnji SDA-ovci propagandno urlaju, za totalitarnog vakta utemeljenog na progonu vjerujućih muslimana, a naročito islama. Šatrologijeradi, islamofobična operacija odvijala se po direktnom nalogu „komunističkih mračnjaka“. Moguće je, moguće, rekao bi jedan pametan čovjek, skriven iza lažnog identiteta kralja rokenrola.
Da napokon zaključimo i remiziramo! Jednako k'o što godinama ohrabruju vlastiti stranački kriminal, korupciju i nepotizam, SDA-ovci izmišljaju i takozvane prijeratne traumatične epizode. Ne znam, naime, gdje su neprevaziđene političke hulje preživljavale dotični progon, međutim, na Mejtašu je bilo tačno tako kako je ovdje napisano.
Dobro, zaklinjem se unaprijed da prihvatam opravdanu kritiku kako je uvodnik dotičnog „Politbiroa“ možda i promašen. Ništa, dakle, nije sporno, niti znam šta me prethodnom tekstu rukovodilo, osim beskrajne ljubavi prema istini, prohujalim vremenima i dragim ljudima. Uostalom, koga uopšte zanima mišljenje jednog kolumniste o vjeri, vjerskim pitanjima, da ne govorimo o živim sjećanjima bivšeg dječaka na (ne)slavni period prije dolaska pouzdano demonkratske SDA na vlast?
Nego, slijedeće je bitno da se zaključi!
Osim raspoložive političke ljevice - gdje svakako ne pripada Demokratska finta Željka Kompića- bošnjački narod zaista zaslužuje čestitu konzervativnu stranku. Stranku pozicioniranu, kako se to kaže, desno od centra. Nacionalno obojenu, ali i bosanskohercegovački pozicioniranu. Stranku čije rukovodstvo neće otimati na tenderima, pljačkati sirotinju i politički se rastaljivati sa dušmanima naše domovine za direktorske pozicije u državnim agencijama, kliničkim centrima i ministarskim foteljama.
Hoću reći, bh. muslimani zaslužuju političare koji ne kradu tuđe cipele ispred džamije. Čini mi se, a ispravite me ukoliko griješim, takva se ekipa nazire u „Narodu i pravdi“. Tamo, poznato je, rukovodi i komanduje Dino Konaković.
Borba protiv korupcije suštinski je imenitelj i za desne i za lijeve i za centralne, drugog rješenja nemamo.
Stavovi izneseni u ovom tekstu su lični stavovi autora i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Raporta.
