Josip Broz Tito umro je 4. maja 1980. godine u 15.05 sati u Ljubljani. Tih dramatičnih stanja prisjetio se u svojoj autobiografiji "Bez reprize" Miroslav Lilić koji je na televiziji Zagreb pročitao vijest o Titovoj smrti.
Život u Jugoslaviji staje, na ulice izlaze ucviljeni građani, prekida se utakmica Hajduk – Crvena zvezda, nogometaši plaču, na tribinama 50 hiljada ljudi pjeva “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Očaj, strah i nevjerica - cijela Jugoslavija tuguje i plače.
Pet mjeseci ranije u Predsjedništvu CK SK obavijestili su ga da će on biti taj koji mora narodu saopćiti vijest kad drug Tito umre, piše 24sata.
"Meni je odmah skočio pritisak i počeo sam kukati: 'Molim vas, nemojte mene… Ja to ne mogu! Neka čita Mlakar, on će to puno bolje od mene, ja to ne mogu izdržati…"
Naređeno mu je da bude na raspolaganju, spreman dvadeset četiri sata i da cijeli program bez potresa pripremi za funkcioniranje kad se to dogodi. Bez panike, puno priče, sve ležerno i diskretno… I naravno, bez noćnih lumperaja i pića.
Od toga dana do Titove smrti Lilić nije popio niti jednu jedinu kap alkohola.
Tog 4. maja Lilić je uzeo Tanjugovu vijest bez prepisivanja i krenuo prema studiju. Sjeo je, kaže, na jedan prazan stolac, gutao pljuvačku i nastojao ne razmišljati ni o čemu, jer je imao užasnu tremu. Gledao je u kameru,a kad se upalilo crvenio svjetlo, pročitao je:
"Predsjedništvo Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i Predsjedništvo Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije radničkoj klasi i narodima Jugoslavije: umro je drug Tito…"
"Pročitao sam vijest, gledao još par sekundi u kameru i htio ustati sa stolca. No, na svoj užas shvatim da na sebi imam plave traperice koje sam zaboravio zamijeniti crnim hlačama! Ostanem sjediti, režiser me drži u kadru i dodam šta mi je prvo palo na pamet: "Poštovani gledatelji, od ovog trenutka Jugoslavenska radiotelevizija započinje emitiranje izvanrednog programa. Režiser Mišo Davidović držao me još 10-ak sekundi u kadru i otišao kamerom na Titovu sliku. Tako je to kad vlada uzbuđenje. Ne samo da nisam obukao crne hlače nego samo pod onim stresom obukao sako kolege Vlade Fučijaša… - prisjetio se u knjizi Lilić.
Dan kasnije specijalnim vozom iz Ljubljane u Beograd je, u poslijepodnevnim satima, stigao kovčeg sa Titovim posmrtnim ostacima. Smješten u aulu Skupštine Jugoslavije, gdje su građani u mimohodima odavali počast jugoslavenskom šefu države. U redu za ulazak u Skupštinu se čekalo i po 15 sati.
Došli su Arafat, Thatcher, Sadam Husein…
Više od 200 stranih delegacija se 7. maja poklonilo kovčegu Josipa Broza u saveznom parlamentu a dan kasnije na Dedinju, u Kući cvijeća, uz prisustvo 209 delegacija iz 127 zemalja, 700.000 ljudi, četiri kralja, pet prinčeva, šest predsjednika parlamenta, 31 državni predsjednik, 22 premijera i 47 ministara, među njima Saddam Hussein, Jaser Arafat, Leonid Brežnjev, Margaret Thatcher i Helmut Schmidt, sahranjen je čovjek koji je Jugoslavijom vladao 35 godina.
