Uz obalu Big Sura u Kaliforniji, duboko ispod valova, nalazi se tajanstveni krajolik prošaran velikim rupama u glini, mulju i pijesku.
Desetljećima nakon otkrića, naučnici s Monterey Bay Aquarium Research Institute (MBARI) i Univerziteta Stanford misle da su otkrili šta pravi neobičan uzorak krugova na tom polju.
Općeprihvaćena teorija je da su boginje na dnu okeana proizvod plina metana ili čak vrućih tekućina koje teku prema gore iz Zemljine unutrašnjosti i otpuhuju fini sediment. Ali iako to može biti tačno za podvodne šupljine u nekim dijelovima svijeta, to nije uvijek slučaj.
Izuzetaka od pravila je sve više.
Polje Sur Pockmark uz obalu Kalifornije najveće je te vrste u Sjevernoj Americi. Veličine je otprilike kao Los Angeles i sadrži više od 5200 udubina, od kojih se prosječno proteže čak 175 metara u širinu i 5 metara u dubinu.
Lokacija je predviđena za potencijalnu offshore vjetroelektranu, ali postoji zabrinutost da bi prisutnost metana mogla potkopati stabilnost infrastrukture.
U nedavnoj ekspediciji u Sur pockmarks, koji se nalaze na dubini od 500 do 1500 metara, podvodni robot, kojim su upravljali istraživači MBARI-ja, pronašao je "oskudne dokaze" o otvorima metana ili drugim tekućinama. Umjesto toga, tim smatra da su boginje vjerovatno nastale od same gravitacije.
Veliki utisci nalaze se na kontinentalnoj padini, a uzorci morskog dna koje je prikupio robot sugeriraju da je sediment povremeno tekao niz ovu padinu najmanje posljednjih 280.000 godina. Posljednji veliki protok dogodio se prije 14.000 godina, vjerovatno zbog potresa ili urušavanja padine.
Istraživači s MBARI-ja tvrde da takvi događaji mogu dovesti do erozije u središtu svake boginje. Kad se dovoljno velika količina sedimenta otkotrlja, može čak izazvati "dovoljnu eroziju" da se izrezuje šira boginja, pomičući rubove "višestrukih boginja udaljenih desecima kilometara", predlaže tim.
To bi moglo biti ono što uzrokuje da se boginje pojavljuju u 'lancima', iako je potrebno buduće modeliranje da se ta ideja potvrdi.
"Prikupili smo ogromnu količinu podataka, što nam je omogućilo da napravimo iznenađujuću vezu između boginja i gravitacijskih tokova sedimenta", kaže istraživačka tehničarka Eve Lundsten s MBARI-ja.
"Nismo uspjeli tačno utvrditi kako su ove boginje prvobitno nastale, ali s MBARI-jevom naprednom podvodnom tehnologijom stekli smo novi uvid u to kako i zašto su te značajke postojale na morskom dnu stotinama hiljada godina."
Za polje Sur Pockmark kaže se da je jedno od najbolje proučenih podmorja na zapadnoj obali Sjeverne Amerike. Ali to ne govori mnogo. Istraživači još uvijek ne znaju kako se sediment ili tekućina kreću preko polja.
Sve do nedavno, stručnjaci nisu znali da pliskavice i jegulje stvaraju najmanje rupe viđene u sličnom polju boginja u Sjevernom moru.
Ponekad se za morsko dno kaže da je krajnja granica Zemlje. Utrka je u toku da se skenira ovaj izvanzemaljski svijet, ne samo zbog naučne znatiželje, već i zbog održivosti novih industrija, kao što su pučinske vjetroelektrane ili rudarstvo s morskog dna. Ali jedno je promatrati ekosistem, a sasvim drugo razumjeti ga.
"Širenje obnovljive energije ključno je za postizanje dramatičnih smanjenja emisija ugljičnog dioksida potrebnih za sprječavanje daljnjih nepovratnih klimatskih promjena", kaže predsjednik i izvršni direktor MBARI-ja Chris Scholin.
"Međutim, još uvijek ima mnogo neodgovorenih pitanja o mogućim utjecajima razvoja pučinske energije vjetra na okoliš. Ovo je istraživanje jedan od mnogih načina na koji istraživači MBARI-ja odgovaraju na temeljna pitanja o našem okeanu kako bi pomogli u donošenju odluka o tome kako koristimo morske resurse."
