Predsjednik Joe Biden predstavio je osnove vanjske politike Sjedinjenih Država za naredne četiri godine prilikom prve zvanične posjete State Departmentu 4. februara. Tada je govorio o klimatskim promjenama i pandemiji kao globalnim izazovima, te je najavio jačanje američke uloge u međunarodnim organizacijama, veći diplomatski angažman i saradnju sa tradicionalnim saveznicima. Osim nekoliko izuzetaka poput Kine, Rusije i Myanmara, nije spominjao konkretne države ili regione, pa ni Zapadni Balkan.
O tome kako bi nova američka administracija mogla biti angažovana u Bosni i Hercegovini (BiH) i njenom okruženju, za Glas Amerike su govorili analitičari iz Sjedinjenih Država koji dobro poznaju prilike na Zapadnom Balkanu. Svi se slažu da je još rano govoriti o konkretnim potezima, imajući u vidu da je Biden funkciju preuzeo prije manje od mjesec dana, ali i da je izvjesna veća saradnja sa Evropom.
Paul McCarthy, regionalni direktor za Evropu organizacije International Republican Institute, koja je aktivna i u BiH, kaže da je pozitivno što su Biden, još iz vremena kada je bio u Senatu i na čelu Odbora za vanjske poslove, te neki od njegovih saradnika, dobro upoznati sa dešavanjima na Zapadnom Balkanu.
„Također znamo da je su Joe Biden i Angela Merkel, njemačka kancelarka, razgovarali i o Zapadnom Balkanu. To je interesantno“, kaže McCarthy. „Mislim da od nove administracije možemo očekivati da će politike za Zapadni Balkan pobliže koordinirati sa Briselom.“
David L. Phillips, direktor Programa za izgradnju mira i ljudska prava na univerzitetu Columbia, ima slično mišljenje: „Biden će se obavezati na transatlantsku saradnju. Njegov pristup Balkanu imat će snažnu osnovu u zajedničkom radu Sjedinjenih Država i Evropske unije (EU).“
Phillips je u periodu između 1992. i 1994. godine je bio savjetnik Predsjedništva BiH, dok je kao ekspert za međunarodne odnose radio sa administracijama Billa Clintona, George W. Busha i Baracka Obame. Kaže da će veoma važan biti odnos država iz regiona:
“Ako Bosna bude spora i bude pravila probleme, ako dozvoli Rusiji da ometa integraciju u euroatlantske institucije, Zapad neće imati mnogo strpljenja za Bosnu, a kad smo već kod toga, ni za Kosovo.”
McCarthy kaže da će zanimljivo biti posmatrati ponašanje Evrope koja je u protekle četiri godine počela da djeluje samostalnije u odnosu na Sjedinjene Države, pa je tako, na primjer, njemački političar Christian Schmidt predložen za novog visokog predstavnika u BiH. Kao važnu temu navodi i pregovore Srbije i Kosova, dodajući da će nova administracija željeti zadržati elemente sporazuma kojeg su dvije strane potpisale u Washingtonu u septembru 2020. godine.
Uzimajući u obzir američke interne probleme, te dešavanja u drugim dijelovima svijeta, sagovornici Glasa Amerike kažu da nisu sigurni koliko će zapravo Zapadni Balkan biti u fokusu administracije Joe Bidena. Kao izazov navode i razmimoilaženja sa evropskim partnerima po različitim pitanjima. Primjerice, Njemačka i Rusija sarađuju na izgradnji gasovoda Sjeverni tok 2 (Nord Stream 2), čemu se Sjedinjene Države protive.
„Ne možemo očekivati da će Zapadni Balkan biti prioritet prvog reda za administraciju“, kaže McCarthy. „Moramo uzeti u obzir ne samo međunarodnu scenu, nego i domaća pitanja kojima se nova administracija mora baviti, poput odgovora na pandemiju i političke polarizacije, koja nažalost raste u našoj zemlji. Tako da će se morati fokusirati na to, jer to očekuju i birači.“
Damir Marušić, viši suradnik organizacije Atlantic Council, koja se dugo godina bavi Zapadnim Balkanom, navodi da rješenja za region neće biti jednostavna, ali da bi čak i razmimoilaženja Sjedinjenih Država i Evrope po nekim od pitanja mogla biti prilika. Kao primjer dobre saradnje navodi sporazum iz 2018. godine kojim je riješen spor između Grčke i Sjeverne Makedonije.
„Tu je šansa za jedan pametan potez što se tiče Bidenovaca“, kaže Marušić. „Da kažu – evo ga, dobro, ne slažemo se za Nord Stream 2, tu ćemo se svađati oko toga kako ćemo postupati sa Kinom i Rusijom, ali dobro, svi znamo, ovo je prioritet, trebao bi biti prioritet za Evropu. Nama je dosta važan prioritet isto, mi smo se tu od početka angažirali, od devedesetih godina, i ‘ajmo sada riješiti neke stvari.“
BiH: Mali, ali konkretni koraci
Pred Odborom za vanjske poslove Zastupničkog doma Kongresa Sjedinjenih Država u decembru 2020. je održano saslušanje o preporukama novoj administraciji za politike prema Zapadnom Balkanu. Najviše pažnje bilo je posvećeno BiH, te odnosima Srbije i Kosova.
Učesnici, među kojima i bivša američka državna sekretarka Madeleine Albright, u više navrata su isticali važnost zajedničkog djelovanja Sjedinjenih Država i EU, te govorili o neophodnosti obimnijih promjena u BiH, uključujući i nadogradnju Daytonskog sporazuma.„Da bi riješili zastoj u Bosni, američki i evropski predstavnici moraju napraviti plan djelovanja za ustavne, administrativne i izborne reforme“, rekao je tada ekspert za Zapadni Balkan Janusz Bugajski, dodajući da je potrebno jačati centralnu vladu, a smanjivati finansiranje entiteta i kantona.
Daniel Serwer, dugogodišnji poznavalac dešavanja u regionu, govorio je da bi Sjedinjene Države morale vršiti pritisak na Evropu da i ona sankcioniše zvaničnike koji narušavaju cjelovitost BiH: „Kantoni i entiteti, kao i nacionalna ograničenja, te mogućnost veta, će morati nestati. Amerikanci i Evropljani bi trebali pozdraviti perspektivu novog građanskog ustava.“
Sagovornici Glasa Amerike navode kako nije izvjesno da su Amerika i Evropa spremne za toliko značajan angažman, te da je postepen pristup realniji.
Marušić kaže da ne vidi velike šanse za značajne ustavne reforme: „Ja doista ne znam koliko je to moguće, baš ići sada tako nešto naveliko gurati. Ustavne reforme, što se mene tiče, to je da Bosna sama rješava za sebe. To nije pitanje da, ja mislim, Zapad tu ide.“
Prema njegovim riječima, u prvi plan bi mogla doći borba protiv korupcije:
„To je jedan prioritet za ovu administraciju. I mogao bi biti jedan način kako bi se mogla Bidenova administracija angažirati baš u Bosni. Da li su to sankcije… Surađivanje sa Evropom je tu isto moguće. Da se stvarno nekako politika promijeni na tom nivou. Da se bori protiv korupcije. I nova generacija se može dići, nekakva druga, manje etnička politika da se sprovede.“
McCarthy se prisjetio da je u BiH prvi put putovao 1996. godine i da se još tada govorilo o potrebama za unapređenje Daytona, ali se ni 25 godina kasnije nije mnogo toga promijenilo:
„Mislim da moramo napraviti konkretne, male korake, u pravom smjeru i onda to nadograđivati. Jer u konačnici postoje i druge sile za stolom kojima se moramo baviti. Tu je na primjer Rusija, koja će podržavati interese Republike Srpske, a ne smijemo zaboraviti ni na Hrvatsku, članicu EU, koja će podržavati poziciju Bosanskih Hrvata. Sve će to zahtijevati bolne pregovore i to je jedini način kako će stvari dugoročno funkcionirati.“
Kina i Rusija iskoristile vakcine da pojačaju uticaj
Nezaobilazna tema kada je riječ o Zapadnom Balkanu su isprepleteni interesi velikih sila. Rusija godinama igra važnu ulogu u regionu, a kineski uticaj je sve jači, što se moglo vidjeti tokom pandemije.
McCarthy kaže da je Evropa, čak i ako se zanemare komplikovane procedure nabavki i distribucije vakcina, propustila priliku da se istakne u odnosu na druge sile:
„Mislim da je posebno EU na više načina ostavila na cjedilu Zapadni Balkan. Činjenica je da se EU morala baviti svojim internim problemima u programu vakcinacije i nabavci vakcina za svoje države, pa bi možda bilo previše za očekivati da će prvo razmišljati o Zapadnom Balkanu. Moramo biti realni. (…) A to je kreiralo novi prostor jer Zapadni Balkan je na mnogo načina siva zona i prepušten je sam sebi, da tako kažemo, te je dozvolio stranim autoritarnim akterima, poput Rusije i Kine, da to urade. U mnogome za to možemo kriviti samo sebe. Ne možete očekivati da te države ne vode računa o zdravlju svojih građana i da zaostanu u globalnim pokušajima za vakcinaciju. Covax će moći odraditi samo dio posla.“
Prema Marušićevim riječima, budućnost Zapadnog Balkana je i dalje u Evropi, ali bi se Evropa po pitanju vakcina morala više angažovati.
„Iz moje perspektive, najveća tragedija sada je šta se dešava sa vakcinama. I tu se Evropa uglavnom nije pokazala kao baš sila koja može pomoći regionu. Ja mislim to će boliti dugo“, navodi Marušić. „Svi gledamo kako se predsjednik Vučić u Srbiji okrenuo i Rusiji i Kini i kupovao sve vakcine. I Srbija sada, koja je odavno govorila da se ne treba opredijeliti za Zapad i za Evropu i da treba balansirati, se pokazalo da su pametno proigrali stvari. Ja i dalje mislim to je velika glupost i to je veliki promašaj za Zapad da se nisu postavili tu kao rješenje za vakcinu. A tu što se toga tiče, i Kina i Rusija su samo na dobitku.“
