Glumac, pisac, lik…

Feđa Štukan za Raport: I odavde bi me najradije protjerali. Kultura je kod nas svedena na kilu mesa i ‘pevaljku’

Narod koji ne ulaže u kulturu i nauku, ne može biti ni kulturan ni pametan, a od pameti te većine zavisi budućnost zemlje

Feđa Štukan (50) je pravi hit u regionu. Ne glumac i autor, nego hit ličnost. Njegov “Blank” je bestseller, po kojem će se raditi i predstava, Feđa u cijelom regionu ima armiju fanova, glumi u “Sablji” koja trenutno hara ovim prostorima, a koju je snimio prije nego što mu se desila zabrana ulaska u Srbiju…

Družio se s Angelinom Jolie, glumio u Hollywoodu, sjajan je glumac, ljubimac je publike… Pilot je koji uživa i u brzoj vožnji na motoru, sarajevskim ulicama vozi se na električnom romobilu... On je, kako se danas kaže, baš lik. I to zauzet, pa je realizacija intervjua bila pomalo zahtjevna. Ali što je najvažnije posao je urađen.

U intervjuu za Raport Štukan je govorio o "Sablji", zabrani ulaska u Srbiju, (ne)kulturi u BiH i naravno o - glumi.

Sad mogu da se kofrčim da sam dobar s Dežulovićem

Serija “Sablja” je hit u regionu. Koliki je ustvari njen značaj s obzirom na to da govori o događajima koji su se desili prije dvadeset i nešto godina? Koliko se razlikuje ili ne snimanje serija u Srbiji i BiH?

Da je tada stvar urađena do kraja, čitav region bi danas izgledao potpuno drugačije, dobar dio srpske političke elite, koja trenutno upravlja zemljom, bi bio na odsluženju zatvorskih kazni zbog direktne umiješanosti u atentat. Što se tiče razlika u snimanju serija, rekao bih da je osnovna razlika ta što se tamo serije snimaju, ovdje ne.

Split i Boris Dežulović nedavno su bili domaćini vanserijske promocije „Blanka“. Sigurno Vam je srce puno, bez obzira na to što je toliko promocija iza Vas?

Naravno, zvučalo je potpuno nestvarno kad sam čuo da želi da bude promotor “Blanka”. Dežulović je sigurno najveća faca ovog posla, ustvari najveća faca uopšte. Sličnih smo svjetonazora, brzo smo se sprijateljili. Sad mogu da se kofrčim da sam dobar s Dežulovićem. Znači mi to puno. Puno više nego što mogu da vam dočaram.

„Blank“ bi trebao biti postavljen na scenu Kamernog teatra 55. Predstavu će režirati Kokan Mladenović, a zna li se ko će glumiti Feđu Štukana?

Ja ne znam ko će me igrati. Sa Kokanom sam radio vrlo kratko, kad sam uletio u predstavu "Sjećaš li se Dolly Bell", imali smo tek par proba. Ali iz priča kolega znam da je on čovjek koji stvara na sceni, tako da je moguće da ni on još ne zna tačno ko će me igrati, pretpostavljam da to neće biti samo jedan glumac.

Šta se još novo dešava na glumačkom planu, nakon „Komara“ i druge sezone „Kotline“?

“Čekam početak snimanja jednog filma, ali ne polažem previše nade da će se desiti, imam par ponuda za neke strane serije početkom godine, pa razmišljam da li mi se to stvarno radi.

Ono što se posljednjih mjeseci neizostavno veže uz Vaše ime pored „Blanka“ je zabrana ulaska u Srbiju. Jeste li „svarili“ tu odluku tamošnjih vlasti?

Svario-ne svario, isto mi se piše, ali šta drugo očekivati od nacionalista? I odavde bi me najradije protjerali.

Meni nije sivilo. Ja sam OK

U našoj zemlji sve teže se je baviti glumom i uopće umjetnošću. Kako se Vi motivirate u općem sivilu koje nas okružuje?

Ja radim nekoliko poslova, kad bih čekao na glumu u ovoj zemlji, načekao bih se. “Kotlina” je moja prva ozbiljna uloga u BiH nakon filma “Gori vatra” snimljenog 2002. Ako nemate još nekih vještina osim glume… neka vam je bog na pomoći. Radim puno, pa nemam vremena za sivila. Meni nije sivilo. Ja sam OK.

Ima li, po Vašem mišljenu, nade za BiH da će nekada doći na zelenu granu? Sigurno se kao otac kćerke koja odrasta u Sarajevu često bavite takvim pitanjima i dilemama?

Teško, iskreno, mi smo davno došli do maksimuma onoga što se sa nacionalistima može napraviti, nacionalizam je stvar folklora pa je tako kultura svedena na kilu mesa i pevaljku. To zapravo jeste vrh kulture većinskog dijela populacije. Umjetnost je za njih nešto neshvatljivo, oni se boje toga, jer to ne mogu da razumiju, za to je potrebno da imate razvijeno apstraktno razmišljanje koje se razvija kroz umjetnost i čitanje, ne kroz janjetinu i pevaljku. Zato pokušavaju već decenijama da unište kulturu i nauku kao i sve drugo što ne razumiju, a toga je jako puno. Sama riječ kultura znači uzdizanje, uzgajanje, napredovanje, mi smo nekultivisani - jer nemamo čime da se kultivišemo. Slovenija izdvaja 100 puta više za kulturu, a manji su tri puta. Mislim da ne trebamo dalje pričati na tu temu. Narod koji ne ulaže u kulturu i nauku, ne može biti ni kulturan ni pametan, a od pameti te većine zavisi budućnost zemlje.

Haram i halal

Postoji li uloga Vaših snova koju biste voljeli odigrati?

Ništa posebno. Volim da igram nešto moderno, nešto što me se tiče.

Šta je Vaša najveća vrlina, a šta mana?

Ja sumnjam da je to baš tako crno-bijelo, to mi zvuči kao haram i halal. Stvari u životu su malo šarenije. Moja najveća mana je ujedno i moja najveća vrlina. Npr. moja posvećenost stvarima kojima se bavim, je u principu dobra stvar osim u slučaju da se bavim nekim lošim stvarima, kao ranije u životu npr. U principu, to je ta ista osobina koja vas može postaviti na dva potpuno različita kolosijeka, dakle može biti i mana i vrlina. To možete nazvati ili nemanjem mjere ni u čemu ili potpunoj posvećenosti, zavisi od pozicije iz koje gledate na to.

Vaš izbor pet najznačajnijih pjesama ex-Yu rock scene?

"Šal od svile" i "Oči boje meda". To su dvije najznačanije.