Strah nije samo instinktivna reakcija - on pokreće kompleksne fiziološke procese u našem tijelu. Kada se suočimo s nečim zastrašujućim, naš mozak aktivira "bori se ili bježi" reakciju. Oslobađaju se hormoni poput dopamina, endorfina i oksitocina, koji nas, nakon prolaska prijetnje, ostavljaju sa osjećajem euforije i olakšanja.
Na primjer, nakon vožnje na rolerkosteru ili gledanja horor filma, mnogi osjećaju nalet energije i smijeha. Ovaj odgovor ima svoje korene u evoluciji - omogućava nam da prebrodimo opasnost i da se osjećamo nagrađeno za uspješno suočavanje sa strahom.
Fiziološke promjene
Kada se plašite, vaš mozak i telo prolaze kroz razne promjene, uključujući:
- Povećano oslobađanje dopamina u mozgu
- Aktivacija amigdale, strukture u obliku badema u temporalnim režnjevima mozga koja osjeća strah
- Oslobađanje hormona stresa, uključujući kortizol i adrenalin
- Povećano disanje, broj otkucaja srca i krvni pritisak
- Povećan protok krvi u mišiće i povećana mišićna snaga (utiče na mišiće potrebne za odgovor na borbu)
U isto vrijeme, periferni vid se sužava kako bi se potpunije fokusirao na prijetnju, efekat poznat kao tunelski vid. Možda ćete početi da se znojite ili vas naježi. Sve ove promjene su dio odgovora bori se ili bježi i pomogle su ljudskim bićima da prežive tokom evolucije.
Ali navala hemikalija za dobro osjećanje izazvana ovim odgovorom - dopamina, endorfina i oksitocina - dovodi do poboljšanja osjećaja blagostanja nakon što prijetnja prođe. Ovo objašnjava zašto možete osjetiti euforiju ili početi da se smijete nakon strašnog događaja.
Kontrolisani strah kao način jačanja otpornosti
Zašto se vraćamo iskustvima koja nas plaše? Kontrolisani strah, kao što je posjeta ukletoj kući ili gledanje horor filma, omogućava nam da simuliramo stresne situacije u sigurnom okruženju. Na ovaj način, učimo kako da upravljamo emocijama i razvijamo otpornost.
Studije su pokazale da ovakva iskustva mogu poboljšati emocionalnu regulaciju i povećati sposobnost pojedinca da se nosi sa stvarnim stresnim situacijama. Na primjer, istraživanje iz 2019. otkrilo je da su posjetioci ukletih kuća pokazali smanjenu neurednu reakciju na stres nakon ovakvih aktivnosti.
Kako strah gradi odnose i društvene veze
Strah ima moć da poveže ljude. Kada zajedno prolazimo kroz zastrašujuće situacije, poput gledanja horor filma ili vožnje na adrenalinskoj atrakciji, doživljavamo osjećaj zajedništva. Oksitocin, poznat kao "hormon ljubavi", igra ključnu ulogu u ovom procesu.
Isto kao što vojnici stiču dublje veze nakon zajedničkog suočavanja sa opasnostima, tako i jednostavniji oblici dijeljenja straha, poput gledanja strašnog filma sa prijateljima ili partnerom, mogu ojačati emocionalne veze.
Strah kao bjekstvo i oslobođenje
Za mnoge ljude, svakodnevni stres može postati pretežak. Strašna iskustva, bilo kroz filmove ili ekstremne sportove, pružaju priliku za eskapizam i emocionalno oslobađanje. Gledanje lika kako se bori sa izmišljenom prijetnjom može nam pomoći da projektujemo sopstvene strahove i anksioznosti, omogućavajući nam da ih privremeno ostavimo po strani.
Ovaj osjećaj oslobađanja, poznat kao katarza, čini da se osjećamo bolje nakon suočavanja sa strahom u sigurnom okruženju.
Kada strah postaje problem
Iako mnogi uživaju u kontrolisanim oblicima straha, nisu svi podjednako sposobni da procesuiraju ove emocije. Mala djeca, na primjer, često nisu u stanju da razlikuju izmišljene prijetnje od stvarnih, što može dovesti do noćnih mora ili paničnih napada.
Slično, osobe sa posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP) mogu izbjegavati sadržaje koji rekreiraju traumatična iskustva. Za njih, susret sa strahom može izazvati flešbekove i pojačanu anksioznost.
Zašto volimo strah?
Strah je dio ljudske prirode i ima važnu evolutivnu ulogu. U modernom dobu traženje kontrolisanih strahova omogućava nam da doživimo uzbuđenje, povežemo se sa drugima i oslobodimo svakodnevni stres. Ipak, važno je da svaki pojedinac razumije svoje granice i da se suočava sa strahovima na način koji je zdrav i siguran.
