Nakon sadržajnog sastanka sa generalnim sekretarom NATO-a, član Predsjedništva BiH Denis Bećirović održao je u Briselu radni sastanak i sa ambasadorima Kvinte i Norveške u NATO-u.
Kvintu čine Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Sjeverna Irska, Francuska, Njemačka i Italija.
Zahvaljujući na konkretnoj i kontinuiranoj podršci državi Bosni i Hercegovini Bećirović je između ostalog, poručio ambasadorima da usvojeni zakoni, posebno Zakon o odbrani BiH, kao i usaglašene odluke obavezuju sve organe vlasti u državi Bosni i Hercegovini da rade na ubrazanju integracije u NATO.
Navedeno je da je punopravno članstvo u NATO-u u interesu svih građana Bosne i Hercegovine, ali i u interesu Alijanse.
Bećirović je upozorio da je Bosna i Hercegovina, koja pripada slobodnom i demokratskom svijetu, na meti opasne ruske politike.
Poručio je da odlikovanje koje je predsjednik bosanskohercegovačkog entiteta RS uručio ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu predstavlja neviđenu civilizacijsku sramotu. Ocijenio je da to nije ogledalo države BiH već još jedan pokazatelj destruktivne politike predsjednika entiteta RS.
"Većinska i demokratska BiH se potpuno ograđuje od takve Dodikove politike i ona iskazuje solidarnost sa pravednom borbom ukrajinskog naroda za slobodu", navodi se.
Bećirović je iskazao predanost aktivnoj saradnji sa NATO-om, ali i saveznicima na bilateralnoj osnovi u cilju jačanja operativne odbrambene sposobnosti Bosne i Hercegovine.
Također je istakao je da je novo Predsjedništvo BiH imalo i niz poteza koji pokazuju da su pozitivni rezultati mogući.
Bećirović je naglasio da bi odluke sa samita u Madridu, koji je potvrdio MAP status Bosne i Hercegovine, mogle inicirati proaktivniju saradnju u izradi i podnošenju godišnjih nacionalnih programa, čime bi se ubrzale reforme, ali i postavili uvjeti da zemlja bude što prije pozvana u NATO. On je izrazio nadu da će se pozitivan zamah stvoren u Madridu iskoristiti i zajedničkim naporima osnažiti proces integracije.
Posebno je zahvalio norveškoj ambasadorici Aniti Nergaard i Kraljevini Norveškoj na prihvatanju uloge domaćina sastanka u Briselu.
