najnovije otkriće

Bili smo u velikoj zabludi. Mjesec je mnogo godina stariji nego što se mislilo

Kristali koje su astronauti Apolla donijeli s Mjeseca ukazuju na to da je Zemljin satelit 40 miliona godina stariji nego što su naučnici ranije mislili, rezultati su novog istraživanja.

Prije više od četiri milijarde godina veliki objekt veličine Marsa udario je u Zemlju, pri čemu se jedan njen komad odlomio i formirao Mjesec.

Mjesečeva prašina

Kad se to tačno dogodilo nepoznato je. Međutim, istraživači su sada upotrijebili iste kristale da bi odredili vrijeme nastanka Zemljinog satelita.

Njihovo otkriće pomiče starost Mjeseca za 40 miliona godina na najmanje 4,46 milijardi godina.

"Ovi su kristali najstarije poznate čvrste tvari koje su nastale nakon golemog udara", rekao je Philip Heck, profesor na Sveučilištu u Chicagu i kustos zadužen za zbirke meteorita i fizičke geologije u muzeju Field.

"A budući da znamo koliko su ti kristali stari, oni služe kao polazište za hronologiju Mjeseca. Kad znate koliko je nešto staro, možete bolje razumjeti što mu se dogodilo u njegovoj historiji", dodao je on.

Uzorak mjesečeve prašine korišten u studiji na Zemlju su donijeli astronauti Apolla 17 u posljednjoj misiji s posadom na Mjesec 1972. godine.

Sadrži kristale koji su nastali prije nekoliko milijardi godina. Istraživači kažu da su oni pokazatelj kada je Mjesec formiran.

Energija udarca

Nakon što je objekt veličine Marsa udario u Zemlju, energija udarca otopila je stijenu koja je na kraju postala Mjesečeva površina.

"Kad je površina postala tako rastaljena, kristali cirkona nisu se uspjeli formirati i preživjeti, tako da su svi kristali na Mjesečevoj površini morali nastati nakon što se taj okean lunarne magme ohladio.

U suprotnom bi bili otopljeni i njihovi hemijski potpisi bili bi izbrisani", rekao je Heck.

Budući da su kristali morali nastati nakon hlađenja magme, određivanje njihove starosti otkriva minimalnu moguću starost Mjeseca.

Ovo istraživanje prvo je u kojem se za procjenu starosti Mjeseca upotrijebila analitička metode nazvana atomska tomografija. Rezultati su objavljeni u časopisu Geochemical Perspectives Letters.