ivan pavao II

Bio je najomiljeniji papa u historiji, prvi Slaven u Vatikanu, a u Sarajevo je došao kad je najviše trebalo

Foto: Facebook

Danas se navršava 20 godina od smrti pape Ivan Pavaoa II.

Papa Ivan Pavao II, rođen kao Karol Józef Wojtyła 18. maja 1920. u Poljskoj, bio je jedan od najuticajnijih papa u historiji. Njegov pontifikat, koji je trajao od 1978. do 2005. godine, bio je obilježen brojnim reformama, diplomatskim uspjesima i harizmatičnim vođstvom koje je ostavilo dubok trag u svijetu.

Prvi papa slavenske krvi

Izbor Ivana Pavla II bio je revolucionaran – postao je prvi papa Slovenske krvi i prvi ne-Italijan na čelu Katoličke crkve nakon više od 450 godina. Njegov dolazak na tron Svetog Petra došao je u ključnom trenutku Hladnog rata, a njegova uloga u rušenju komunizma u Istočnoj Evropi, posebno u njegovoj rodnoj Poljskoj, bila je nemjerljiva. Njegova podrška poljskom sindikatu "Solidarnost" i otpor komunističkim režimima pomogli su da se oblikuje nova politička mapa Evrope.

Papa Putnik

Ivan Pavao II bio je poznat kao "Papa Putnik" jer je tokom svog pontifikata obišao 129 zemalja, između njih i BiH. Za razliku od mnogih prethodnih papa, on je želio biti blizak ljudima i posjećivao je ne samo katoličke zajednice već i zemlje s muslimanskom i pravoslavnom većinom. Njegove posjete su često bile historijske – bio je prvi papa koji je kročio u sinagogu i džamiju, čime je otvorio vrata međureligijskom dijalogu.

Posjeta pape Ivana Pavaoa II Sarajevu 1997. godine

Papa Ivan Pavao II posjetio je Sarajevo 12. i 13. aprila 1997. godine, u historijskoj i simbolički važnoj posjeti Bosni i Hercegovini, koja se tada još uvijek oporavljala od rata. Njegov dolazak bio je poruka nade, mira i pomirenja među narodima u zemlji koja je pretrpjela ogromna stradanja tokom sukoba od 1992. do 1995. godine.

Posjeta pape prvobitno je bila planirana za septembar 1994. godine, ali je odgođena zbog sigurnosnih razloga, budući da je Sarajevo tada još bilo pod opsadom. Kada je konačno došao 1997., grad je još nosio tragove rata – porušene zgrade, oštećena infrastruktura i stanovništvo koje se borilo s posljedicama sukoba.

Papin dolazak bio je značajan i za katoličku zajednicu u Bosni i Hercegovini, koja je pretrpjela velike gubitke tokom rata. No, njegov govor nije bio usmjeren samo ka katolicima – pozivao je sve narode i religijske zajednice u zemlji na mir, dijalog i zajedničku budućnost.

Susreti i poruke mira

Tokom boravka u Sarajevu, papa Ivan Pavao II susreo se s vjerskim i političkim vođama Bosne i Hercegovine. U svojim obraćanjima naglašavao je važnost oprosta, pomirenja i međusobnog uvažavanja. Posebno je istakao potrebu za obnovom povjerenja među narodima i pozvao međunarodnu zajednicu da ne zaboravi Bosnu i Hercegovinu u njenoj obnovi.

Centralni događaj posjete bila je sveta misa održana na stadionu Koševo, kojoj je prisustvovalo na desetine hiljada vjernika iz cijele zemlje i regije. Uprkos kiši i hladnom vremenu, okupljeni su s velikim oduševljenjem dočekali papu, koji ih je ohrabrio riječima nade i solidarnosti.

Papina posjeta Sarajevu 1997. godine ostala je duboko urezana u sjećanje građana Bosne i Hercegovine. Ona je bila simbol mira i podstrek ka izgradnji suživota u zemlji koja je prolazila kroz proces poslijeratne obnove. Njegove poruke o pomirenju i potrebi za dijalogom i danas su aktuelne, a njegova uloga u promovisanju mira u Bosni i Hercegovini ostaje neizbrisiv dio historije ove zemlje.

Pokušaj atentata

Jedan od najdramatičnijih trenutaka njegovog pontifikata bio je atentat 13. maja 1981. godine, kada ga je na Trgu svetog Petra teško ranio Mehmet Ali Ağca. Papa je preživio, a kasnije je oprostio napadaču, što je bio snažan simbol njegove filozofije praštanja i pomirenja.

Svetac našeg doba

Ivan Pavao II je bio jedan od najvoljenijih papa u modernoj istoriji. Njegova karizma, briga za mlade i zalaganje za mir i ljudska prava učinili su ga duhovnim vođom ne samo katolika već i mnogih drugih ljudi širom svijeta. Umro je 2. aprila 2005. godine, a ubrzo nakon toga pokrenut je proces njegove kanonizacije. Zvanično je proglašen svetim 2014. godine.

Njegova zaostavština i danas živi kroz njegovu filozofiju, knjige i duhovni utjecaj koji je ostavio na svijet.