Uoči finala španskog Superkupa, koji se odigrava u Saudijskoj Arabiji (na stadionu Al-Awwal Park u Rijadu) između Reala i Barcelone, dnevnik As objavio je veliki intervju s nekadašnjim igračem oba kluba i bivšim selektorom BiH, Robertom Prosinečkim.
U uvodu, autor teksta sugerira kako Prosinečki nije uspio ni u Realu ni u Barceloni, podsjećajući čitatelje na priču o "staklenom igraču". No, evocira i uspomenu na igrača, koji je 1987. bio MVP na Svjetskom prvenstvu igrača do 20 godina, te je s beogradskom Crvenom zvezdom osvojio Kup evropskih prvaka 1991.
Sraz bivših klubova Prosinečki će gledati u Zagrebu, gdje trenutno živi.
"Čekam da se pojavi neka zanimljiva trenerska ponuda. Španija? Naravno da bih volio doći u Španiju. Svi treneri žele doći u La Ligu zbog atraktivnog i sugestivnog nogometa", kazao je Prosinečki reporteru Asa.
Od kojeg ste trenera najviše naučili?
"Od velikog Johanna Cruijffa. Inspirirao me njegov nogomet. Bio je jedan od najboljih tehničara, koje je nogometni svijet vidio. Možda i najbolji".
Po čemu pamtite potpis ugovora s Realom 1991?
"Činjenica da je jedan balkanski klub osvojio naslov evropskog prvaka bila je svojevrsna prekretnica. Osobno sam bio u sjajnom trenutku. Mnogi su me klubovi željeli, ali dao sam riječ predsjedniku Reala Ramonu Mendozi i došao sam u Madrid".
Došli ste s reputacijom genija i svjetskog prvaka iz Čilea 1987.
"Imali smo sjajnu generaciju talenata u bivšoj Jugoslaviji. Neki dječaci po imenu Boban, Šuker, Jarni, Mijatović, ja… pokrenuli su lijepu nogometnu priču. U finalu smo dobili SR Njemačku, a ja sam osvojio Zlatnu loptu".
U Realu niste uspjeli zbog povreda?
"Nisu samo povrede bile problem. Bilo je to vrijeme rata na Balkanu, moja je porodica bila tamo, a ja sam u Madridu živio sam. Počeo sam s povredama, osjećao veliki pritisak i nisam uspio vratiti formu i najbolju verziju svoje igre. Ali, ne razmišljam više o tome. Takav je život. Ne žalim ni za čim. Ponosan sam što sam igrao u dvije najbolje svjetske ekipe".
Je li vam smetalo što su vas novinari nazivali "kristalnim igračem"?
"Ponekad bi me to uznemiravalo. No, činjenica jest da sam više puta bio povrijeđen i stalno se pričalo o tome".
Oduvijek ste bili strastveni pušač. Vjerojatno vam to nije pomoglo u karijeri…
"Tačno. Uvijek sam pušio. I danas pušim. Nikada nisam prestao, ali ne mislim da je to bio uzrok mojih fizičkih problema".
Jeste li danas više navijač Reala ili Barcelone?
"Skloniji sam Realu. Bio mi je prvi klub u Španiji i danas navijam za njega. Također, u Realu igra i Luka Modrić. On je ponos Hrvatske. Euro će mu biti posljednje veliko natjecanje za hrvatsku reprezentaciju i priželjkujemo da će biti spreman. Luka je fenomen. Činjenica da s 38 godina igra na najvišoj razini dokazuje koliko je veliki profesionalac. On živi nogomet".
Koji vas trener više inspirira – Ancelotti ili Xavi?
"Nogomet koji ja preferiram nametnuo je Cruijff, nastavio Guardiola i danas ga pokušava održati Xavi. No, Ancelottijeva veličina kao trenera je neosporna. Osvajao je trofeje sa svim klubovima, koje je vodio".
Bili ste ofanzivni veznjak, poput Bellinghama. Šta mislite o njemu?
"Vrlo impresivno je započeo karijeru u Realu. Iako mlad, preuzima odgovornost. Ima osobnost i poticajan je za cijelu ekipu".
Ko je trenutno "broj jedan" na svijetu?
"Mbappe. Ima brzinu, tehniku, gol… Ima sve".
Koji bi igrač više odgovarao Realu – Mbappe ili Haaland?
"Zbog konstrukcije madridske ekipe, budući da ima Viniciusa i Rodryga više bi im odgovarao Haaland. On je čudovište, najbolja "devetka" na svijetu".
Ko je najbolji igrač s kojim ste igrali?
"Ronaldo! Igrao sam s mnogim velikim igračima u hrvatskoj reprezentaciji i u Realu, ali kada sam u Barceloni upoznao Ronalda Nazarija, to je bilo nešto posebno", prenosi Jutarnji.hr
